Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

UDK 02

Izvor: UDK02
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: izbornici, traži
Redak 1: Redak 1:
__NOTOC__ __NOEDITSECTION__
+
Barbery, Muriel. Otmjenost ježa. Zagreb . Litteris, 2009
<!-- ---------- POČETAK DOBRODOŠLICE --------------------------- -->
+
{|
+
|<center><h1 style="color:blue; font-size: 135%; margin: 0; padding: 0">''Dobro došli na '''UDK 02'''!''</h1></center><br>
+
<center><font-size: 95%; color=blue>- hrvatsku mrežu školskih knjižničara -<br>
+
gdje '''svatko''' može sudjelovati i uređivati svaki njezin dio.<br>
+
Na ovom mrežnom sjedištu prikupljamo radove, objavljujemo članke<br>
+
i objedinjujemo informacije o školskom knjižničarstvu<br>
+
neposredno i samostalno, međusobno surađujući i(li) zajednički izrađujući:</font-size></center>
+
<!-- ----------Početak desnog popisa dobrodošlice---------------------------- -->
+
|
+
|style="width:55%;font-size:95%; color:blue"|
+
*mrežnu zbirku knjižničarskih radova (datoteka)
+
*zbirku knjižničarskih članaka - radova školskih knjižničara i za školske knjižničare
+
*pregled rada županijskih stručnih vijeća i matične službe
+
*popis i opis školskih knjižničara i školskih knjižnica
+
*nastavne priprave, književne kritike, recenzije izložaba… sve što bi moglo biti zanimljivo školskom knjižničaru
+
*informacije o radu knjižničarskih udruga, društava, organizacija...
+
*sve drugo što je potrebno školskim knjižničarima
+
*druženje i surađivanje
+
|}
+
<!-- -------Kraj desnog popisa----- -->
+
  
<!-- -------POČETAK 4 PRAVOKUTNIKA - TEKSTOVI SU U PREDLOŠCIMA----- -->
+
Sublimat haiku poezije i proustovske potrage za izgubljenim trenucima u vremenu, bez trunke bolećivosti i patetike. Smjenjuju se dvije pripovjedačice: naizgled obična kućepaziteljica Renne (običnost pada u vodu kada nam otkrije literaturu koju iščitava: Dostojevski, Tolstoj, Marx, Proust, Husserl, Descartes, Kant, a potonjem se, parafrazirat ću, nepokolebljivo divi zato što mu je misao divan koncentrat genija, strogosti i ludila) i djevojčica iz bogate obitelji, dvanaestogodišnjakinja, koja živi u zgradi gdje Renee radi. I mala je daleko od običnog: priprema suicid jer joj je dosadilo udisati ispraznost vlastite obitelji i malograđanštinu koja vreba sve nas na svakom koraku pa o tome piše dnevnik, odredivši i datum kada joj je mrijeti. U fabulu upada i Japanac, nevjerojatno tolerantan i topao čovjek, bogataš kojega novac nije zablatio i zamaglio mu pogled na fino tkanje života (valjda nešto kao vlasnik DM-a, sad me podsjetilo).
{|style="border-spacing:8px;margin:0px -8px"
+
Da skratim, ukoliko ste ikad, svim pročitanim i na police složenim knjigama unatoč, postavili pitanje – pa u čemu je tajna života, gdje je tu smisao, gdje je tu taj božanski trun u čovjeku, a zašto vrijeme neumoljivo prolazi, ima li išta što mogu zaustaviti u ovome vremenskoprostornom kontinuumu, ako si još uvijek (a pretpostavimo da ste dama/gospon u najboljim godinama, kao što ja jesam) imate potrebu postaviti takva pitanja a Proust vam baš ne leži, evo odgovora u riječima gospođe Renne, opijene Mahlerovom glazbom: „…možda je to život: puno razočaranja ali i nekoliko časaka ljepote kad vrijeme više nije isto. Kao da su glazbene note napravile neku vrst zagrade u vremenu, prekida, jedno drugdje baš na ovom mjestu, jedno uvijek u onome nikad. (…) …Od sad ću tragati za onim uvijek u ovome nikad. Za ljepotom u ovome svijetu.“
|class="MainPageBG" style="width:45%;border:1px solid #cef2e0;background-color:#f5faff;vertical-align:top;color:#000"|
+
{|width="100%" cellpadding="2" cellspacing="5" style="vertical-align:top;background-color:#f5faff"
+
  
{{Predložak:Lijevo_01}}
+
Dakako, srodne duše kućepaziteljice, suicidalne djevojčice (ironija, naravno, jer mala je u stanju osjetiti ljepotu i trenutak, no problem je što to nekako nije „in“) i Japanca se pronađu i isprepletu i tu pripovijedanje poleti nezadrživom eteričnom finalu.
  
{{Predložak:Lijevo_02}}
+
Krajnje nekonvencionalan roman napisan lepršavo i britko. Naročito mi je srce zaigralo kad sam pročitala kritiku fenomenološke misli. Samozatajna Rene se obrušila na Husserla i fenomenološke mu pajdaše zbog isticanja čovjekova smiješna svojstva svijesti o vlastitom postojanju i sposobnosti svijesti da sam sebe uzme kao predmet razmatranja. „Vani svijet riče ili drijema, razbuktavaju se ratovi, ljudi žive ili umiru, narodi nestaju, izranjanju drugi koji će uskoro biti progutani, a u svoj toj buci i bijesu, u tim erupcijama i tim povlačenjima, dok se svijet vrti, plamti, razdire i ponovo rađa, koprca se ljudski život“.
  
{{Predložak:Lijevo_03}}
+
Zanimljivost ovoga romana jest kako njegov završetak ima iste emotivne posljedice u čitatelja kao kad u životu imate nešto što vam po logici stvari pripada u potpunosti a potom, bez ikakva vidljiva razloga i objašnjenja, ostanete bez toga. C'est la vie.
  
{{Predložak:Lijevo_04}}
+
[[Predmetnica:Marta Lončarević]]
 
+
[[Predmetnica:Prikazi knjiga]]
{{Predložak:Lijevo_05}}
+
[[Predmetnica:SVSKPGŽ]]
 
+
[[Predmetnica:Barbery, M. Otmjenost ježa]]
{{Predložak:Lijevo_06}}
+
 
+
{{Predložak:Lijevo_07}}
+
 
+
{{Predložak:Lijevo_08}}
+
 
+
|}<!-- Početak desnog stupca -->
+
|class="MainPageBG" style="width:45%;border:1px solid #cedff2;background-color:#f5fffa;vertical-align:top"|
+
{| width="100%" cellpadding="2" cellspacing="5" style="vertical-align:top;background-color:#f5fffa"
+
 
+
{{Predložak:Desno_07}}
+
 
+
{{Predložak:Desno_01}}
+
 
+
{{Predložak:Desno_02}}
+
 
+
{{Predložak:Desno_03}}
+
 
+
{{Predložak:Desno_04}}
+
 
+
{{Predložak:Desno_05}}
+
 
+
{{Predložak:Desno_06}}
+
 
+
|}
+
|}
+
<!-- -------Kraj 4 pravokutnika----- -->
+
{{Predložak:Školske knjižnice Republike Hrvatske}}
+
{{Predložak:Županijska stručna vijeća i matična služba}}
+
 
+
<!-- -------početak podnožja----- -->
+
 
+
 
+
__NOTOC__
+

Inačica od 08:36, 22. kolovoza 2010.

Barbery, Muriel. Otmjenost ježa. Zagreb . Litteris, 2009

Sublimat haiku poezije i proustovske potrage za izgubljenim trenucima u vremenu, bez trunke bolećivosti i patetike. Smjenjuju se dvije pripovjedačice: naizgled obična kućepaziteljica Renne (običnost pada u vodu kada nam otkrije literaturu koju iščitava: Dostojevski, Tolstoj, Marx, Proust, Husserl, Descartes, Kant, a potonjem se, parafrazirat ću, nepokolebljivo divi zato što mu je misao divan koncentrat genija, strogosti i ludila) i djevojčica iz bogate obitelji, dvanaestogodišnjakinja, koja živi u zgradi gdje Renee radi. I mala je daleko od običnog: priprema suicid jer joj je dosadilo udisati ispraznost vlastite obitelji i malograđanštinu koja vreba sve nas na svakom koraku pa o tome piše dnevnik, odredivši i datum kada joj je mrijeti. U fabulu upada i Japanac, nevjerojatno tolerantan i topao čovjek, bogataš kojega novac nije zablatio i zamaglio mu pogled na fino tkanje života (valjda nešto kao vlasnik DM-a, sad me podsjetilo). Da skratim, ukoliko ste ikad, svim pročitanim i na police složenim knjigama unatoč, postavili pitanje – pa u čemu je tajna života, gdje je tu smisao, gdje je tu taj božanski trun u čovjeku, a zašto vrijeme neumoljivo prolazi, ima li išta što mogu zaustaviti u ovome vremenskoprostornom kontinuumu, ako si još uvijek (a pretpostavimo da ste dama/gospon u najboljim godinama, kao što ja jesam) imate potrebu postaviti takva pitanja a Proust vam baš ne leži, evo odgovora u riječima gospođe Renne, opijene Mahlerovom glazbom: „…možda je to život: puno razočaranja ali i nekoliko časaka ljepote kad vrijeme više nije isto. Kao da su glazbene note napravile neku vrst zagrade u vremenu, prekida, jedno drugdje baš na ovom mjestu, jedno uvijek u onome nikad. (…) …Od sad ću tragati za onim uvijek u ovome nikad. Za ljepotom u ovome svijetu.“

Dakako, srodne duše kućepaziteljice, suicidalne djevojčice (ironija, naravno, jer mala je u stanju osjetiti ljepotu i trenutak, no problem je što to nekako nije „in“) i Japanca se pronađu i isprepletu i tu pripovijedanje poleti nezadrživom eteričnom finalu.

Krajnje nekonvencionalan roman napisan lepršavo i britko. Naročito mi je srce zaigralo kad sam pročitala kritiku fenomenološke misli. Samozatajna Rene se obrušila na Husserla i fenomenološke mu pajdaše zbog isticanja čovjekova smiješna svojstva svijesti o vlastitom postojanju i sposobnosti svijesti da sam sebe uzme kao predmet razmatranja. „Vani svijet riče ili drijema, razbuktavaju se ratovi, ljudi žive ili umiru, narodi nestaju, izranjanju drugi koji će uskoro biti progutani, a u svoj toj buci i bijesu, u tim erupcijama i tim povlačenjima, dok se svijet vrti, plamti, razdire i ponovo rađa, koprca se ljudski život“.

Zanimljivost ovoga romana jest kako njegov završetak ima iste emotivne posljedice u čitatelja kao kad u životu imate nešto što vam po logici stvari pripada u potpunosti a potom, bez ikakva vidljiva razloga i objašnjenja, ostanete bez toga. C'est la vie.

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors