Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Slobodan pristup informacijama u (srednjo)školskoj knjižnici - može li se više? - Ivana Vladilo

Izvor: UDK02
Inačica od 09:05, 21. studenoga 2017. koju je unio/unijela Ivana Vladilo (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Izlaganje na 16. okruglom stolu o slobodnom pristupu informacijama, Zagreb, 9. prosinca 2016.

[[1]] prezentacija na Okruglom stolu

Kako sam članak poslala sa zakašnjenjem, te je u Zborniku objavljen samo sažetak, članak postavljam ovdje:


Ivana Vladilo, prof. i dipl. knjiž.
stručna suradnica savjetnica
Strojarska škola za industrijska i obrtnička zanimanja Rijeka

Slobodan pristup informacijama u (srednjo)školskoj knjižnici – može li se više?
Slobodan pristup informacijama u školskoj knjižnici može se promatrati s različitih gledišta. Teorijski, IFLA-ine Smjernice za školske knjižnice vrlo jasno navode: " Temeljne zadaće školske knjižnice, bitne za razvijanje pismenosti, informatičke pismenosti, poučavanja, učenja i kulture, su sljedeće: promicanje načela da su sloboda mišljenja i slobodan pristup informacijama preduvjeti za uspješno i odgovorno sudjelovanje u građanskom demokratskom društvu;" a, Preporuka 6 kaže: "Propisi školske knjižnice moraju biti uređeni, na određenoj državnoj razini ili razinama, kako bi osigurali jasno definirane etičke odgovornosti svih članova školske zajednice, uključujući prava kao što su jednakost pristupa, slobodan pristup informacijama, privatnost, autorsko pravo i intelektualno vlasništvo i pravo djece na znanje."
Praktično, temu možemo promatrati s gledišta knjižničara i njegove potrebe slobodnog pristupa informacijama, te s gledišta korisnika i njegovih informacijskih potreba.
Korisnici učenici u najvećem dijelu svoje informacijske potrebe uspijevaju zadovoljiti. O tome brinu knjižničari koji pronalaze dostupne izvore. Dostupnost u velikoj mjeri ovisi o CARNetu, koji s jedne strane osigurava brojne sadržaje i edukacijske servise za učenike (E-lektire, Tesla, Meduza i sl.) ali, istovremeno blokira pristup "neprimjerenim" sadržajima po slobodnoj procjeni koja često nije najsretnije rješenje i priječi pristup, korisnicima potrebnim, sadržajima. CARNetovo filtriranje ponekad je potpuno neshvatljivo.
Školski knjižničari pak, slobodan pristup informacijama sagledavaju i kao pristup stručnim sadržajima iz svoga područja, prijeko potrebnima u procesu stručnog usavršavanja, ali i kao pristup pedagoško-psihološkim i metodičkim, te strukovnim sadržajima (ovisno o vrsti škole) koje bi trebali osiguravati, kao logistička podrška i školsko informacijsko središte, svim predmetnim nastavnicima i svim predmetima. Tu nastaju problemi jer, o licenciranom pristupu bazama podataka osiguranom akademskoj zajednici, uopće ne možemo govoriti iako smo pod ingerencijom istog ministarstva. Razlika između pristupa informacijama putem identifikacije AAI@Edu.HR i AAI@skole.hr, velike su.U trenutku intenzivne kurikulske reforme školstva, držimo, trebalo bi i o tome razmišljati. I dok strukovne potrebe djelomično rješavamo samoangažmanom i dijeljenjem sadržaja i informacija kroz javno dostupan repozitorij školskog knjižničarstva UDK02 – www.knjiznicari.hr, dugogodišnjeg projekta Hrvatske mreže školskih knjižničara, nedostupna nam je, na primjer, čak i baza DARHIV-a, a kamoli EBSCO baze, pristupom kojima bismo mogli još više ojačati ulogu školskog knjižničara, informacijskog stručnjaka u cjeloživotnom učenju školske zajednice.
Bez potrebe elaboriranja i teoretiziranja, namjera mi je tek postaviti nekoliko pitanja u procijepu teorije i prakse na koja bih rado dobila odgovor:
Ako je riječ o korisnicima učenicima:
Treba li i smije li školski knjižničar biti cenzor? Koliko time doprinosi ili sprječava formiranje drugačijeg mišljenja? Kakvim bi se kriterijima školski knjižničar-cenzor vodio? Smije li osobni vrijednosni, svjetonazorski, politički, vjerski i ini kriterij biti razlogom cenzuri u školskoj knjižnici?
Jesu li zabrane i ograničenja pristupa internetu, posebno društvenim mrežama, pravi /ikakav način stjecanja svijesti o vlastitoj odgovornosti njegovog korištenja ili je dopuštenje pristupa iz školske knjižnice zapravo prilika za konstantnu pouku o njegovoj korisnosti, ali i opasnostima?
Ako se pak, o slobodnom pristupu informacijama pitamo kao posrednici informacija, školski knjižničari, zanimalo bi nas: Praktični obuhvat pojma akademska zajednica? Zašto trenutkom stjecanja zvanja prestajemo biti dio akademske zajednice, naravno, osim sveučilišnih nastavnika. Zar nam se upravo time ne oduzima mogućnost daljnjeg neformalnog i informalnog učenja nakon završetka formalnoga?
Zašto se autorima diplomskih, doktorskih i drugih znanstvenih i stručnih radova ostavlja mogućnost odluke žele li da bude javno dostupan ili tek nevidljivo pohranjen u fakultetskim repozitorijima i arhivama?
Ne znam odgovore na ta pitanja, osim što ih držim važnima i relevantnima za temu. A, da je tako potvrdila je i kratka anketa provedena među školskim knjižničarima. Iako zbog malog broja odgovora ne predstavlja reprezentativni uzorak, pokazala je da školski knjižničari itekako uočavaju službene postupke kojima im se slobodan pristup informacijama djelomično uskraćuje što posljedično vodi i uskrati informacije njihovim korisnicima.
Vjerujem, naposljetku, ima razloga prisjetiti se Aarona Swartza, "optuženog jer je na MIT-u na svoj laptop učitao velik broj znanstvenih radova koji bi sukladno svakoj logici trebali biti na raspolaganju svima, a ne mahom u vlasništvu velikih korporacija..."
Slobodna misao, svakoga čojeka ne samo znanstvenika, gradi se pluriperspektivizmom, za što trebamo slobodan pristup obilju različitih informacija kroz cijeli život.

Izvori:
Horvat, Aleksandra. Intelektualna sloboda i knjižnice. Dostupno na: www.nsk.hr/cssu/program/dokumenti/sarajevo02.ppt (22. 10. 2016.)
IFLA/FAIFE. Knjižnice i intelektualna sloboda. // HKD novosti br. 13 (listopad 1999), str. 11. Dostupno i na: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/kiis.htm (22. 10. 2016.)
IFLA Strategic Plan 2016-2021. http://www.ifla.org/files/assets/hq/gb/strategic-plan/2016-2021.pdf (22.10.2016.)
IFLA-ine i UNESCO-ove smjernice za školske knjižnice / Tove Pemmer Saetre i Glenys Willars. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
Stojanovski, Jadranka. Aaron Swartz i slobodan pristup informacijama. http://lib.irb.hr/web/hr/vijesti/itemlist/user/63-jadrankastojanovski.html (22. 10. 2016.)




DOPUNA - daljnji slijed događanja:

Nakon opsežne rasprave, izazvane ovim izlaganjem, doneseni su Zaključci (s kojima su upoznati svi školski knjižničari na svojim ŽSV). [ZAKLJUČCI Okruglog stola]

Davorka Pšenica, predsjednica Komisije za slobodan pristup informacijama i slobodu izražavanja, upućuje dopis Stručnom odboru HKD-a
[DOPIS]

Gordana Šutej, predsjednica Sekcije za školske knjižnice HKD-a, upućuje dopis Stručnom odboru HKD-a
[DOPIS Gordane Šutej]


• Slijedom navedenog o prijedlogu se raspravlja na Stručnom odboru HKD-a 20. 10. 2017. te je odlučeno prijedlog izložiti na sjednici HKV-a 25. 10. 2017. Za tu sjednicu trebalo je hitno odabrati baze koje bismo zatražili za školske knjižnice. Baze su odabrane s EBSCOhost platforme, a vodila sam se kriterijem zanimljivosti i primjenjivosti u različitim vrstama škola, gimnazijama i strukovnim te OŠ i potrebama samih knjižničara.
Predložila sam sljedeće:
o Library, Information Science & Technology Abstracts (LISTA)
o ERIC
o Health Source: Consumer Edition
o Education Source
o Education Research Complete
o Hobbies & Crafts Reference Center
o Professional Development Collection
o Science Reference Center
o Vocational Studies Complete
o Vocational & Career Collection
o MyHeritage Library Edition
o MasterFILE Complete
o Biography Reference Center

Sve ankete i sve aktivnosti poduzete su s namjerom što bolje pripreme argumentacije prvotno izloženog zahtjeva, a tijekom višegodišnjeg bavljenja problematikom provedeno je nekoliko anketa te sam konzultirala brojne kolege, a posebno surađivala sa Zorkom Renić i Josipom Strijom.

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors