Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Obrazovanje nastavnika za uporabu školske knjižnice - Jasmina Lovrinčević

Izvor: UDK02
Inačica od 11:41, 7. ožujka 2008. koju je unio/unijela Josip65 (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Doc. dr.sc. Jasmina Lovrinčević Učiteljski fakultet
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 31000 Osijek
L. Jaegera 9


OBRAZOVANJE NASTAVNIKA o školskoj knjižnici

Sažetak: U radu se pokazuje na primjerima iz prakse, koliko je važno da svi sudionici u obrazovnom procesu poznaju djelatnosti i mogućnosti rada školskog knjižničara. Suradnja kakvu suvremena nastava zahtijeva ne može se uspješno ostvariti bez odgovarajućeg poučavanja kroz studij. Saznanja o ulozi školske knjižnice u školi, za sada dobivaju samo rijetki studenti, a trebali bi ih dobivati budući nastavnici svih profila.


Kada određujemo lik školskog knjižničara nerijetko govorimo o tome daje on glavna komponenta programa rada školske knjižnice, daje ključan kao stručnjak i kao osoba,da mora imati brojne profesionalne i personalne kompetencije i daje ključan za kvalitetu školske knjižnice a i odgovoran za njene djelatnosti. Kada pak govorimo o uspješnosti učenika jedne škole, rijetko dajemo na znanje koliki je udio školskog knjižničara u tome uspjehu.

Nasuprot tome, kada pokušavamo pronaći razloge zašto učenici neke škole nisu uspješni, pomišlja se uvijek na zakazivanje pratećih čimbenika odgojno-obrazovnog procesa, poput nedovoljno suvremene opreme, premalo dodatnih ili slobodnih aktivnosti koje bi zainteresirale učenike i dakako, na slab rad školske knjižnice. Riječju, kriteriji i mjerila su vrlo neujednačeni, što počesto poga~a upravo školskog knjižničara. Ako se primjerice, vrjednuje njegov rad, procjenjivat će se koliko on motivira učenike za učenje ili čitanje, koliko često sura~uje s nastavnicima, mjerit će se posjećenost knjižnice, korištenje građe, vrste i čestoća kulturnih i javnih zbivanja. Pri tome će se rijetko imati na umu da je djelatnost školskog knjižničara ovisna o nizu izvanjskih čimbenika na koje on nema previše utjecaja. Najvažniji primjer je suradnja nastavnika i školskog knjižničara u neposrednom odgojno-obrazovnom radu. Ta se suradnja i dalje reflektira preko učenika koji jesu ili nisu poticani na rad uz knjižnične resurse i usluge. Uspješnost školskog knjižničara usko je vezana i uz podršku ravnatelja i stručnog tima škole, a oni tu podršku mogu uskratiti.

Dakle, vrsni školski knjižničar možda nije u mogućnosti biti optimalno uspješan jer nema odgovarajuće suradnike. Tome nije kriv ni knjižničar ali ni ostali spomenuti čimbenici. Poznavanje situacije u obrazovanju objašnjava nam nespremnost svih sudionika u procesu obrazovanja za suvremen timski rad, korelacijske sate, zajedničke pripreme, podjelu odgovornosti, jednake udjele, usmjerenost prema zajedničkom cilju i niz danas tako potrebnih vještina.

U visokoškolskom obrazovanju koje priprema buduće nastavnike za sve vrste i oblike rada u školama, od nastavnika do ravnateljske uloge, nisu predviđeni sadržaji poput nabroj an ih. Traženja suvremenog obrazovanja idu znatno dalje od saznanja koja su dana nastavnicima kroz studij. Knjižničari su bliži suvremenim orijentacijama i dapače su obrazovani za to, no oni ne mogu sami preuzeti odgovornosti od poticanja čitanja, informacijske pismenosti i pravilne uporabe računala pa sve do odgoja. Rijetki su primjeri prepoznavanja uzroka onoga čime nismo zadovoljni i onoga što se želi u obrazovanju imati, a što bi knjižničar, ali samo u partnerstvu sa svim ostalim djelatnicima, mogao pružiti.

Put poboljšanja

Pojedini profesori na fakultetima uočavaju probleme u radu sa studentima kada su u pitanju osnove informacijske pismenosti1 poput: uočavanja ključnih riječi za prepoznavanje bitne obavijesti, razlikovanje primarne i sekundarne informacije, procjene pouzdanosti i svježine obavijesti, razlučivanje uzroka i posljedice. Mikić (2002.) svoje zapažanje završava konstatacijom o potrebi poučavanja studenata o navedenim sadržajima, kako bi se oni mogli jednostavnije i pravilnije kretati kroz obrazovni proces na studiju. Takvo poučavanje trebao bi voditi za to područje kompetentan profesor.

Već je na fakultetima, naime, otežan rad profesorima jer studenti nemaju osnovna znanj a informacijske pismenosti. Istraživanja o tome kako i iz kojih izvora studenti2 uče, za što im služi internet i kako vrjednuju pronađene informacije, govore da im je potrebna pouka osnova informacijske pismenosti. Budućem nastavničkom kadru u cijelosti potrebno je u okviru studijskog programa poučavanje, odnosno osposobljavanje za nastavu i učenje na izvorima informacija i znanja, a kakav model obrazovanja već dugo nude školski knjižničari. Početci spoznaje visokoškolskog obrazovnog sustava o važnosti dobivanja barem minimalnih znanja o korištenju knjižnica općenito, sežu u 80-te godine 20. stoljeća. Tada se počelo prakticirati upućivanje studenata o načinima rada knjižnica i uporabi osnovnih alata za pretraživanje u trajanju od nekoliko nastavnih sati. Upućivanje su provodili knjižnični djelatnici fakultetskih knjižnica. Kako se nije radilo o sadržajima kao dijelovima nastavnog plana i programa, fakulteti nisu imali čvrstu obvezu trajnog provo~enja.

Nužne promjene cijele vertikale obrazovnog sustava polagano nameću prepoznavanje potrebe uključivanja u programe svih fakulteta, sadržaja knjižničnog obrazovanja s naglaskom na informacijsku pismenost, a na nastavničke smjerove svakako i saznanja iz područja školskog knjižničarstva. Bolonjski proces koji nudi studentima mogućnost izbora sadržaja, idealan je za uključivanje i knjižničnog obrazovanja. Ponegdje je ova dobrodošla mogućnost brzo i vrlo vizionarski prihvaćena, pa danas imamo, primjerice, na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u programu 2 kolegija usmjerena direktno na osposobljavanje studenata za partnersko poučavanje sa školskom knjižnicom. Kroz kolegije: Školske knjižnice i Informacijska pismenost budući učitelji dobivaju dostatna znanja s kojima se odmah na idealan način mogu uključiti u suvremene kurikulume koje danas imamo u školama.

  1. Krešimir Mikić U "Primjena Interneta u nastavi medijske kulture". Edupint 9,2002.
  2. Istraživanje se odnosi na studente koji se pripremaju za rad u nastavi. Provedeno za druge potrebe, 2008. godine u Osijeku i Slavonskom Brodu (O. Kovačević; J. Lovrinčević)

Preuzimanje datoteke u fromatu .ppt

Obrazovanje nastavnika za uporabu školske knjižnice - Jasmina Lovrinčević

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors