Izvješće s konferencije LIDA 2007
Poruke školskim knjižničarima:
- (kvalitetno) služenje internetom
- služenje engleskim jezikom
- raditi, istraživati, proučavati – bilježiti (pisati) – objavljivati
Znam, uvjerio sam se da među hrvatskim školskim knjižničarima postoji mnogo vrsnih, kvalitetnih, kreativnih, lucidnih, domišljatih, vrijednih, marljivih… iznimnih kolega čiji rad je nadasve vrijedan i mogao bi u svjetskim razmjerima steći mnogo poklonika, obožavatelja i imitatora. Ipak, za to je potrebno svladati tri prepreke: potrebno je naš rad zabilježiti (dokumentirati i objaviti) na engleskom jeziku i promovirati ga putem interneta. Dakako, pretpostavljam da smo se prethodno oslobodili kompleksa manje vrijednosti i potapanja susjeda u žlici vode.
Na žalost, ono što nismo zabilježili, zapisali i objavili, kao da nismo niti napravili. Svi naši vrijedni nezabilježeni projekti mogu biti samo naša lijepa sjećanja, ali nikakva pomoć u napredovanju u radu. Ono što smo zapisali samo na hrvatskom jeziku ima priliku doprijeti tek do nekoliko promila potencijalnih čitatelja. Premda najugledniji knjižničari na LIDA-i još uvijek vrhuncem svoje radne karijere doživljavaju objavljivanje stručne knjige na papiru, svi su svjesni da postaju sve značajnijima digitalne knjige, objavljene mrežno. Knjiga objavljena na papiru, bez mrežne promidžbe, bez mrežne suradnje – osuđena je na propast.
UNIQ655d57d7478765e8-google-00000000-QINU
Organizacija konferencije
U ponedjeljak, utorak i srijedu konferencija se odvijala u Dubrovniku u Međunarodnom sveučilišnom središtu (IUC), a u četvrtak poslije podne na otoku Mljetu. Sudionici su se mogli sami pobrinuti za smještaj, od jeftinog u hostelu, do luksuznih hotela, a za sudjelovanje na konferenciji naplaćivala se kotizacija od 100 € za studente, pa na više. Radni materijali (sažetci, slikokazi ili cjeloviti radovi) te prijevoz na Mljet i natrag bili su uključeni u cijenu kotizacije, kao i svečana večera na Mljetu. Nekoliko sudionika dobilo je stipendiju – bio im je plaćen smještaj u Dubrovniku s punim pansionom i trošak prijevoza do Dubrovnika i natrag. Na konferenciji je bilo 69 sudionika iz Hrvatske i 50 iz inozemstva: Europe, Sjeverne Amerike, Azije i Australije. Organizatori su bili izuzetno susretljivi, pobrinuli su se da svaki sudionik bude u potpunosti zadovoljan i da se u svakom trenutku može obratiti za pomoć u slučaju bilo kakvog problema. U organizaciju konferencije bili su uključeni i studenti – istodobno su bili od pomoći organizatorima, ali i stjecali vrijedna životna i stručna iskustva. Nakon svakog izlaganja bilo je omogućeno postaviti izlagaču barem 2 pitanja te započeti diskusiju na temu izlaganja, a polusatne stanke „za kavu“ zapravo su bile prigode za nastavak diskusije i razmjenu iskustava. Nazočio sam svim izlaganjima i jednoj radionici. Svi su sudionici bili izuzetno otvoreni za razgovor, bez obzira na položaj, zvanje, status, titulu. Većina je uvjerena kako je Europska Unija već ušla u Hrvatsku, jedino su zbunjeni zašto Euro još uvijek nije jedina valuta u Hrvatskoj. Imao sam prigodu, bilo mi je zadovoljstvo i čast razgovarati s 20-ak sudionika iz inozemstva. Premda sam se na početku pomalo plašio hoću li se uspjeti uspješno sporazumijevati, budući da mi je engleski jezik slab (skroman rječnik, tvrd izgovor), ovi su strahovi ubrzo pali u vodu kad sam čuo koliko je različiti engleski jezik samih američkih državljana azijskog podrijetla, a jedan me Australac utješio rekavši da je njemu jako teško pratiti neke Amerikance – jer govore prebrzo. Za vrijeme stanke za kavu moglo se, osim kave, dobiti i čaja, jednu večer poslužena je bila hladna zakuska, a uz prezentaciju plakata ponuđeni su sir i vino.
Općenit je dojam da je „knjižničarstvo“ veoma široko područje i nazočni sudionici konferencije nastoje se specijalizirati za određeno uže područje, pa u tom kontekstu nije bilo previše interesa za školstvo knjižničarstvo. Osim toga, u Americi, Australiji i još nekim drugim državama podrazumijeva se da je školsko knjižničarstvo posebna struka nad kojom „neškolski“ knjižničari nemaju nikakav patronat ili protektorat. Ipak, unatoč tomu upoznao sam i popričao s nekoliko sudionika u čijem užem interesu jesu školske knjižnice, te sam ih nastojao zainteresirani za naš projekt; na preporuku profesora Saračevića upoznao sam i dvoje sveučilišnih profesora sa sveučilišta Rutgers koji su se ponudili u slučaju da mogu na neki način pomoći, a priznanje cijeloj ovoj našoj zajednici – Hrvatskoj mreži školskih knjižničara - jest druga nagrada za najbolji plakat – koji je predstavljao Hrvatsku mrežu školskih knjižničara.
Sadržaj konferencije
Ovo je osma po redu LIDA, a održavala se od 28. svibnja do 1. lipnja. 2007., iduće dvije godine održat će se također na istom mjestu, a nakon toga je predviđeno da će se nastaviti održavati svake dvije godine, ali na drugom mjestu, najvjerojatnije u Zadru. Detalji o konferenciji nalaze se na stranicama Filozofskog fakulteta u Osijeku, čiji je Odsjek za informacijske znanosti] jedan od suorganizatora konferencije. Dvije glavne teme bile su Korisnici i uporaba digitalnih knjižnica te Gospodarstvo i digitalne knjižnice. Poseban štih prisnosti i ugodne atmosfere dali su prof. Tefko Saračević i prof. Tatjana Aparac-Jelušić, a zanimljivosti i napetosti posebice postavljanjem pitanja i otvaranjem diskusije dali su Roswita Poll, Paul Cantor, Don King, Robert M. Hayes i Christine Borgman. Osim izlaganja, radionica i prezentiranja plakata, posebice me se dojmio takozvani „PhD forum“ – razgovor prema unaprijed utvrđenim pravilima između nekoliko doktoranada i sveučilišnih profesora, pri čemu smo mogli u publici samo pratiti razgovor, a tek na kraju se uključiti i s pitanjima. Doktorandima je razgovor bio veoma koristan, posebice onima na početku jer su dobili dosta korisnih informacija o tijeku izradbe doktorskog rada. Jedna od zanimljivijih opaski jest bila i to da za izradbu doktorskog rada treba voditi računa da se tom poslu treba posvetiti „razumnu količinu vrjemena“. Drugi neuobičajeni događaj, ali ujedno veoma zanimljiv je bilo „Poslijepodne s počasnom gošćom Christine Borgman“.