Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Izvješće o 19. Proljetnoj školi - Jerko Barišić

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Prezentacija Jerka Barišića - Izvješće o 18. Proljetnoj školi [[1]]

Izvješće o 19. proljetnoj školi školskih knjižničara

Školska knjižnica je vrlo važan čimbenik u odgojno-obrazovnom procesu. Svoje puno osmišljenje dobiva pod stručnim vodstvom knjižničarâ koji su nezobilaziva potpora učiteljima i učenicima u njihovu radu. Važnost naše struke posebno je prepoznata prije dvadesetak godina, ne u metropoli, ne u nekom kabinetu ili kancelariji, već na terenu, u školi kao živom sustavu koji treba knjižnicu. Svoje ideje o školskom knjižničarstvu podario nam je, usuđujem se kazati, nezamjenjivi dvojac vrijednih prosvjetnih djelatnika, vizionara: prosvjetni savjetnik, u Zavodu za školstvo u Rijeci, Mirko Todorić i Višnja Šeta, knjižničarka u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci. Nažalost, prerano su «izgorjeli», no njihovo je djelo ostalo. Živi Proljetna škola školskih knijžničara kao najvažniji oblik našega stručnog usavršavanja. Ovogodišnja, 19., održana je od 18. do 21. travnja, kao i prošlogodišnja, u Šibeniku, HN Solaris, Hotel «Ivan».

Organizatori 19. Proljetne škole:  Agencija za odgoj i obrazovanje  Filozofski fakultet u Zagrebu – Odsjek za informacijske znanosti  Tehnička škola Šibenik  Osnovna škola Petra Krešimira IV. Šibenik  Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci

Tema ovogodišnje Škole bila je «Školska knjižnica - Informacijska pismenost i poticanje čitanja»

Uvodno izlaganje «Obrazovanje školskoga knjižničara», prije otvaranje Škole, održala je dr. sc. Tatjana Aparac-Jelušić Govorila je o modelima školovanja školskih knjižničara te kako te modele uskladiti s Bolonjskim procesom. Iz njenoga izlaganja spomenuo bih potrebu stvaranja takvoga profila stručnjaka koji će se moći nositi s intelektualnim izazovima modernoga društva… Naglasila je kako nedostaju kadrovi koji bi relevantno predavali pedagoške predmete odnosno metodiku unutar knjižničarskog studija. U raspravi čule su se primjedbe na dvojnost polaganja stručnih ispita za školske knjižničare. Odgovarajući na to pitanje, rekla je da bi se to riješilo, treba promijeniti zakon. Također pitana je o mogućnosti zapošljavanja u druge vrste knjižnica onih koji se obrazuju za školskoga knjižničara. Prema njoj, svatko će se moći natjecati za određeno radno mjesto ukoliko je pokazao kvalitetu u dosadašnjem radu bez obzira što se obrazovao za školskoga knjižničara. Svečani i radni dio Škole otvoren je nakon prekrasnih skladbi Mandolinskoga orkestra Krešimir i Zbora predškolaca «Cvrčak» iz Šibenika. Skupu školskih knjižničara, kojih je bilo više od četiri stotine, obratili su se i pozdravli: Martin Oršolić, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, Darko Tot, zamjenik ravantelja Agencije za odgoj i obrazovanje, Sonja Špiranec s Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu te dogradonačelnik Grada Šibenika Tomislav Ninić. Pozdravljeni su također gosti na Školi iz Slovenije i Bosne i Hercegovine. Nakon toga autori su predstavili svoje postere i izložbe. Istaknuo bih poster «Obrada lektire poticanjem obiteljskog čitanja» naše kolegice Luce Matić i Gordane Gazdić – Buhanec, ravnateljice OŠ «Antun Nemčić Gostovinski» Koprivnica. Poster je potpuno tematski osmišljen, a svojim izgledom nameće se kao original. Njega je najavila svojim baršunastim glasom kolegica Luca. Ona će ga, nadam se, danas nama ovdje detaljnije približiti. Spomenuo bih još poster iz Sarajeva «Školska biblioteka : partner u unaprjeđenju informacijskog opismenjavanja učenika» dr. sc. Lejla Kodrić te poster «Promicanje čitateljskih navika djece predškolske dobi» koji su uredili studenti informatologije i knjižničarstva Osijek. Oba postera uklapaju se u temu Škole. U programu je navedeno čak 19 radionica. S njih 9 upoznali su nas njihovi voditelji te večeri.

Prvoga dana plenarna izlaganja održale su Mira Zovko, mr. sc. Sonja Špiranec, mr. sc. Sonja Tošić-Grlač, Majda Steinbuch iz Zavoda za školstvo RS i Veronika Čelić-Tica, savjetnica za školske knjižnice u NSK. Kratko bih se osvrnuo na izlaganje Sonje Tošić-Grlač: Modeli rada školskoga knjižničara u poticanju čitanja i Veronike Čelić-Tica: Novi UDK za školske knjižnice . Sonja je govorila o odgajanju čitatelja u obitelji, školi i knjižnici te organiziranju razredne knjižnice i čitateljskog kluba. Razredna knjižnica je mjesto gdje se od učenika očekuje da razgledaju knjige, čitaju i pričaju o tim knjigama te kako se odnositi prema knjizi… U razrednoj knjižnici stvara se i potiče kultura čitanja. Čitateljski klub funkcionira kao jedan oblik razgovora o knjigama i čitateljskim interesima mladih. Novi UDK za školske knjižnice ukratko je predstavila Veronika Čelić-Tica. On sadrži 1700 UDK oznaka. Nakon stanke izlaganja su se održavala u dvije dvorane. Kako još nemam sposobnost bilokacije, odlučio sam se za Kongresnu dvoranu u kojoj smo slušali izlaganje Veronike Čelić-Tice: Školska knjižnica kao pomoć osobama s poteškoćama u čitanju i pisanju, Primjere dobre prakse dviju knjižničarki iz Slovenije odnosno Gimnazije Ptuj i II. gimnazije Maribor. O prostoru i opremi suvremene školske knjižnice upoznale su nas dr. sc. Jasmina Lovrinčević i mr. sc. Dinka Kovačević. Prije nego li sam krenuo na odabranu radionicu, slušao sam najprije predavanje mr. sc. Karmen Delač-Petković: 70 godina suradnje «Hrvatske čitaonice sela Kuti» i Osnovne škole Brod Moravice. Koliko entuzijazma i zauzetosti u tim ljudima u malom mjestu u Gorskom kotaru koji volonterski rade i stručno održavaju svoju knjižnicu 70 godina. Samo to mogu amateri, tj. oni koji vole (amo, amare, lat. = voljeti). Metel im je darovao autor Danko Tkalec. Kolegica Karmen putuje iz Rijeke i pomaže u radu te ustanove. Zatim su nam u svojim izlaganjima Danica Pelko, Jasna Milički i Ines Krušelj-Vidas približile neprocjenjivo knjižnično blago Hrvatskoga zagorja. «Oj Zagorje, ti si meni drago jer u sebi kriješ silno knjižno blago!». Najveći interes je iskazan za radionice kojih je organizirano, kao što sam gore spomenuo, 19, prošle godine petnaest. Neke su izazvale toliki interes da se i nisu mogle održati kao radionice, nego kao upoznavanje i predavanje, takva je bila radionica «Revizija i otpis u Metel Win».

Sudjelovao sam aktivno u dvjema radionicama. U radionici br. 5: Kviz – radost učenja na zabavan način: «Kamo god krenuo zmaj – došao u ZAMJOKRAJ» Radionicu su organizirale i vodile knjižničarke: Nataša Bujas i Danijela Kulović , Dječji odjel NKČ Sisak. U radionici od prijavljena 34 sudionika, sudjelovalo ih 28. U uvodnom dijelu saznali smo da su kvizovi znanja na Dječjem odjelu NKČ Sisak: - tematski vezani za značajne izložbe - organiziraju se sa stručnim suradnicima iz pojedinih područja - dodatni izvori znanja i nadopuna nastavnom programu iz pojedinih predmeta - prilagođeni dobi djece (posebno za niže, a posebno za više razrede) - cilj je potaknuti učenike da koriste knjižnicu kao informacijsko središte i mjesto za učenje - učiteljima i voditeljima pojedinih grupa daje mogućnost za izvanučioničku nastavu.

Što motivira učenike na ovakav rad? - bogate nagrade: nagradno putovanje - majice, kape, kalendari, suveniri, besplatno članstvo - pozitivni natjecateljski duh između lokalnih škola - dodatni bodovi pri upisu u srednju školu - ocjena znanja i zalaganja iz pojedinog premeta.

Od 2000. g. održani su kvizovi: Vodozemci i gmazovi Hrvatske, Hrvatske vode, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Plavi svijet dupina, Što znam o šumama Hrvatske?, Što znamo o Kanadi?, Zmajski milijunaš i Ptice Lonjskog polja.

U drugom dijelu vidjeli smo PP prezentaciju «Zmaj»

Na kraju nastupio sam u kvizu «Zmajski milijunaš». Iako sam se oznojio i 500,000 kn “osvojio”, novac nisam dobio. Možda dobijem kad nas uskoro obaspu predpristupnim fondovima… Blago meni dok još imam iluzija! Kviz do kviza, ne hvata me šiza! Uspio sam prisustvovati predstavljanju popularno-znanstvene biblioteke Mozaik knjige. Predstavljač je trebao biti Predrag Raos, nije stigao, zamijenio ga Davor Uskoković. Izvan dvorane Školska knjiga je bila sva tri dana, pojavila se i Katarina Zrinski iz Varaždina i firma Neschen. Rečeno je da Golden marketing daruje knjige. Prije večere svoju je Skupštinu održala Hrvatska udruga školskih knjižničara. Na njoj se raspravljalo o promjeni Statuta i o nagradi «Višnja Šeta» Budući da se ovih zadnjih tjedana često govori o novim udžbenicima, o njima je na otvaranju Škole govorio i pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa Martin Oršolić, a «Članovi Skupštine usuglasili su se da distribucija besplatnih udžbenika ne spada u obveze školskih knjižničara te da nabavu, dostavu, podjelu, reklamacije i vraćanje udžbenika treba raditi osoba koja je posebno zadužena i honorirana za taj posao.» (Boris Popinjač, Knjižnica kao srce škole, ŠN, br. 17, 1. svibnja 2007.) Na kraju dana, tko je imao snage, krenuo je na lutkarsku predstavu «Veliko putovanje maloga puža» Kazališta Zebra iz Splita. Odlična predstava opravdano je lijepo prihvaćena od prisutnih. U petak, 20. travnja 2007. g. na 19. Proljetnoj školi sudjelovao sam u radionici br. 19: Praktični rad na repozitoriju www.knjiznicari.hr. Radionica je održana u Tehničkoj školi u Šibeniku. Sudionici su podijeljeni u dvije grupe, zapravo u dvije informatičke učionice. Tehnika često zakaže pa i u tehničkoj školi. Imao sam sreću da sam bio u učionici gdje se moglo napraviti na računalima ono što su voditelji predvidjeli. Radionicu su vodili: Ivana Vladilo, Josip Rihtarić, Nataša Mesić Muharemi, Tihomir Dunđerović, Milena Klanjac. Josip objašnjava… Nije to nesavladivo, hrabrila nas Ivana Vladilo! Ovo je pionirski projekt u našoj struci. «Osim školskih knjižničara, suradnicima mogu postati svi ljudi dobre volje, ponajprije voditelji matičnih službi, nastavnici, sveučilišni profesori, studenti, učenici… ali i svi drugi koji imaju bilo kakve veze sa školskim knjižničarstvom ili žele na bilo koji način pridonijeti razvoju ovog sjedišta. Naročito ćemo se radovati suradnji informatički vještih suradnika. Premda svi posjetitelji mogu vidjeti sve stranice na ovom sjedištu, jedino učlanjeni suradnici mogu surađivati. Ako još nisi, učlani se ovdje!» I mi imamo svoj portal! U radionici su nas osposobili kako sažimati fotografije na drugi način, ne zipati, sve to prenijeti na udaljeni poslužitelj www.knjiznicari.hr, nakon toga datoteci dodavati predmetnice i to pohranili u .rtf. … Dakle, postoji poslužitelj/server u koji se stavljaju radovi knjižničara i svi imaju slobodan pristup, može se tim radovima potpuno slobodno služiti…

Iskustava iz prakse bilo je dosta. U jednoj dvorani svoja su iskustva predstavljali knjižničari osnovnih škola, a u drugoj knjižničari srednjih škola. Možda se sjećate da sam prošle godine, u svojem izvješću o 18. proljetnoj školi, isticao prezentaciju «Na izvoru djetinjstva književnika Vladimira Nazora» kolegice Mile Biočine iz Splita. Ona se tada propitivala o kršćanskim izvorima u Nazorovoj poeziji, ove godine govorila je o njegovoj prozi koja je nadahnuta djetinjstvom. Njena kratka prezentacija «Bobovišća – Nazorova tiha luka mira» bila je zorna. Nazor se stalno želio vratiti u Bobovišća, vratio se 1936. g. nakratko.. Rekao sam kolegici Mili da nastavi dalje proučavati Nazora i nama ga približiti jer se ne stignemo svi njime sustavno baviti. Ostale prezentacije odnosile su se na projektnu nastavu, na sat povijesti u školskoj knjižnici, na brod i more, na internetsku enciklopediju, na Nikolu Teslu i na kulturu čitanja u školskoj knjižnici. Među uspješnim izlaganjima našlo se i jedno nepovezano i nedorečeno. Iako smo bili prilično zasićeni i umorni, pozorno smo, toga poslijepodneva u petak, pratili izvješća s održanih radionica. Voditelji i sudionici nastojali su koncizno prenijeti ono što su ostvarili na radionicama. Jedna je predstavljena kao scenska igra u kojoj se ironiziralo stanje u školi, zapravo u školskoj knjižnici. Čuli smo «ravnatelja, savjetnicu, ministricu, gradonačelnicu i naravno knjižničarku». Gospođa Šušnjić poluglasno je izjavila da je to crni humor. Dok smo se gužvali i primali potvrde o prisustvovanju Školi, spontano su mi se nametnule neke konstatacije, pitanja i zaključci:

1. Neki od organizatora samo su nominalno, dok je najveći teret iznijela viša savjetnica Biserka Šušnjić koja je moderirala cijelim Skupom. 2. Nije bilo Zbornika 3. Je li se baš sve uklapalo u temu Škole? 4. Ljudi su puno toga spremili i žele pokazati, valja im to omogućiti, ali je ipak previše sadržaja. Trebalo bi zaista izvršiti selekciju onoga što se želi predstaviti na Školi. Radionice su vrlo posjećene i prema povratnim informacijama dobro odrađene. 5. Ovo je tek jedan pregled koji nije potpun. Kako se očekuje Zbornik, moći ćete pročitati sve detaljno što se događalo na Školi. Zbornik će izlaziti paralelno sa Školom i to treba podržati. 6. Držati se teme, može se uključiti nešto što je najvažnije za knjižničare u tome trenutku bez obzira što nije predviđeno temom. 7. Nije se često čula riječ HNOS kao lani. Hvala Ti Svevišnji...! 8. Imam dojam da ovaj skup nije dobio očekivanu medijsku pozornost. Ranije je dogovoreno da će kolega Popinjač pisati za Školske novine. On je to učinio u broju 17, od 1. svibnja 2007. g. Je li to dovoljno? 9. Da bismo dočekali spremno jubilarnu 20. Proljetnu, trebalo bi puno toga popraviti tako da Škola bude vrijedna jubileja, a nama svima na korist. Možda bi tome svoj prijedlog i prilog trebali dati i naši stručni aktivi. 10. Nema dvojbe oko Proljetne škole! Škola DA, ali kakva? - Držati se zadane teme. - Pripremiti sadržaje po županijama, odnosno stručnim aktivima. - Prijedloge sa ŽSV-a poslati ranije, mnogo ranije! 11. Razmjena ideja i programa među školskim knjižničarima doprinijet će napretku naše struke. 12. Ovogodišnju Školu pratila je humanitarna akcija – pomoć djevojčici Arbnori koja je 200 puta lomila ruke i noge. Mnogi su sudionici dali novčani prilog, naša Udruga je donirala 1000,00 kn. Bitak je Dobar. Pokazala se i naša dobrota jer participiramo na Bitku. Dobrota se širi...


Zadnji dan Škole bio je rekretivan. Te subote 21. travnja krstarili samo izletničkim brodovima po Šibenskom arhipelagu. Vidjeli smo gdje se snimao film «Kako je počeo rat na mom otoku», izdaleka smo promatrali otok Prvić na kojemu je vječno počivalište Fausta Vrančića, leksikografa, znanstvenika, izumitelja. Na Prviću je rođen i duhovni velikan fra Ante Antić. Najviše vremena provedosmo na Zlarinu, rodnom mjestu naše pjesnikinje Vesne Parun čija je 85. obljetnica rođenja proslavljena ove godine. O Vesni Parun mnogo je toga rečeno i od struke i od štovatelja. «Vesna Parun je jedna od najvećih pojava višestoljetne hrvatske lirike» (I. Frangeš), «Vesna je poput prirodne oluje, poput vjetra» (B. Jelušić), «Ona je biser-suza hrvatske poezije» (Karmen Milačić). A ja, maleni pozemljar, učitelj i knjižničar iz jedne osnovne škole spontano obavještavam sebe i svoje kolege. Govorim Vesni: Svojom si riječi ispunila naše dubine. Dok još pišeš i rišeš, ne ostavljaš nas ravnodušnima. Tvoja je riječ moćna, mlada i krepka. Od Tvoje prve pjesme «Zov», koju si napisala, kao gimnazijalka, sa 16 godina, u Splitu 1938., podarila si nam toliko izvornih stihova. Odzivam se, Vesna, Tvojom drugom pjesmom koja govori o djetinjstvu «Nekad u jasne večeri». Dodao bih da se Tvoj govor ne razlikuje od poezije. Na promociji «Izbor iz djela», iz Tvojih djela izrekla si riječi o djetinjstvu koje su nalikovale na stihove iz Tvojih zbirki: «Jedina glazba koju sam zapamtila iz djetinjstva – zvona. Jedini vidik – more. Jedina tajna – on i ona.» Toliko od Vesne i od mene - poetike, na kraju ipak malo i druge estetike, estetike proze o kojoj je zborio veliki Albert, ne onaj Albertus Magnus, stari profesor sa Sorbone, već teoritičar relativnosti: “Ako želite da vaša djeca budu bistra, govorite im priče. Ako želite da budu još bistrija, govorite im još više priča.” Poštovani Alberte, dopunit ću ovu Tvoju preporuku. Poticat ćemo učenike da i oni sami čitaju i pričaju priče, da kreiraju, dramatiziraju i istražuju, nastojat ćemo ih osposobiti da se koriste / služe knjižnicom kao veoma važnom sastavnicom cjeloživotnog obrazovnog procesa.

Hvala na strpljenju!

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors