Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Dan kada je umro Tito - Tihomir Dunđerović

Izvor: UDK02
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: izbornici, traži
 
(Nisu prikazane 4 međuinačice 3 suradnika)
Redak 3: Redak 3:
 
----
 
----
  
Što ste radili, gdje ste bili i jeste li plakali kada je Tito umro? Ta su pitanja već postavljali kritičari nakon pojave Promjene koža, zbirke pripovjedaka Andreja Blatnika, kultnog autora sa "slovenske postmodernističke scene".
+
Što ste radili, gdje ste bili i jeste li plakali kada je Tito umro? Ta su pitanja već postavljali kritičari nakon pojave ''Promjene koža'', zbirke pripovjedaka Andreja Blatnika, kultnog autora sa "slovenske postmodernističke scene".
  
Moj odgovor je – ne sjećam se. Sjećam se samo da sam tada još uvijek nosio najdraže kratke hlačice s apliciranom gljivom i obnašao "odgovornu funkciju" bubnjara u Pionirskom odredu. "I što, reče On, tko sudit će mi za zabludu?" (Apologija). Dobro, ostavimo se Tita i naše mračne socijalističke prošlosti.
+
Moj odgovor je – ne sjećam se. Sjećam se samo da sam tada još uvijek nosio najdraže kratke hlačice s apliciranom gljivom i obnašao "odgovornu funkciju" bubnjara u ''Pionirskom odredu OŠ Maršal Tito''. "I što, reče On, tko sudit će mi za zabludu?" (''Apologija''). Dobro, ostavimo se Tita i naše mračne socijalističke prošlosti.
  
 
Treba reći da je ovo sjajna zbirka kratkih i nešto duljih priča. U njoj će zasigurno uživati svi oni koji su voljeli i još uvijek vole čitati američku kratku priču. Blatnik normalno nije Amer, već Slovenac , ali je magistrirao na suvremenoj američkoj prozi, a što se iz njegovih priča i može iščitati.
 
Treba reći da je ovo sjajna zbirka kratkih i nešto duljih priča. U njoj će zasigurno uživati svi oni koji su voljeli i još uvijek vole čitati američku kratku priču. Blatnik normalno nije Amer, već Slovenac , ali je magistrirao na suvremenoj američkoj prozi, a što se iz njegovih priča i može iščitati.
  
Tematsku raspršenost zbirke ublažava sveprisutna blaga Blatnikova ironija. Od "krimi" toniranih priča Majčin glas i Okus krvi, preko "filozofičnih" Apologija, Mogućnost, Izak, Bubnjarov zamah, do "pričljivih" carverovskih muškaraca i žena iz pripovjedaka Zapravo, Vlažni zidovi, Billie Holiday itd.
+
Tematsku raspršenost zbirke ublažava sveprisutna blaga Blatnikova ironija. Od "krimi" toniranih priča ''Majčin glas'' i ''Okus krvi'', preko "filozofičnih" ''Apologija'', ''Mogućnost'', ''Izak'', ''Bubnjarov zamah'', do "pričljivih" carverovskih muškaraca i žena iz pripovjedaka ''Zapravo'', ''Vlažni zidovi'', ''Billie Holiday'' itd.
  
U pripovijetci Kioto čitamo upozorbe o uzaludnosti otkrivanja Indija tj. Japana i ostalih duhovno-filozofskih odredišta zapadnih turista. Tako nas Blatnik još jednom podsjeća, kao i u svom prvom djelu prevedenom na hrvatski – romanu Tao ljubavi, da za dobar trip nije nužno izlaziti iz sobe. Dovoljno je zavaliti se u fotelju s dobrom knjigom u rukama ili u krajnjem slučaju pod glavom konzumirajući ostale proizvode suvremene civilizacije, ako vam je tako draže.
+
U pripovijetci ''Kioto'' čitamo upozorbe o uzaludnosti otkrivanja Indija tj. Japana i ostalih duhovno-filozofskih odredišta zapadnih turista. Tako nas Blatnik još jednom podsjeća, kao i u svom prvom djelu prevedenom na hrvatski – romanu ''Tao ljubavi'', da za dobar trip nije nužno izlaziti iz sobe. Dovoljno je zavaliti se u fotelju s dobrom knjigom u rukama ili u krajnjem slučaju pod glavom konzumirajući ostale proizvode suvremene civilizacije, ako vam je tako draže.
 
--[[Suradnik:Tihi|tihi]] 12:36, 30. studenog 2006. (CET)
 
--[[Suradnik:Tihi|tihi]] 12:36, 30. studenog 2006. (CET)
  

Trenutačna izmjena od 10:51, 11. prosinca 2007.

Andrej Blatnik, PROMJENE KOŽA, prijevod Mirjana Hećimović, DURIEUX, Zagreb, 1998.


Što ste radili, gdje ste bili i jeste li plakali kada je Tito umro? Ta su pitanja već postavljali kritičari nakon pojave Promjene koža, zbirke pripovjedaka Andreja Blatnika, kultnog autora sa "slovenske postmodernističke scene".

Moj odgovor je – ne sjećam se. Sjećam se samo da sam tada još uvijek nosio najdraže kratke hlačice s apliciranom gljivom i obnašao "odgovornu funkciju" bubnjara u Pionirskom odredu OŠ Maršal Tito. "I što, reče On, tko sudit će mi za zabludu?" (Apologija). Dobro, ostavimo se Tita i naše mračne socijalističke prošlosti.

Treba reći da je ovo sjajna zbirka kratkih i nešto duljih priča. U njoj će zasigurno uživati svi oni koji su voljeli i još uvijek vole čitati američku kratku priču. Blatnik normalno nije Amer, već Slovenac , ali je magistrirao na suvremenoj američkoj prozi, a što se iz njegovih priča i može iščitati.

Tematsku raspršenost zbirke ublažava sveprisutna blaga Blatnikova ironija. Od "krimi" toniranih priča Majčin glas i Okus krvi, preko "filozofičnih" Apologija, Mogućnost, Izak, Bubnjarov zamah, do "pričljivih" carverovskih muškaraca i žena iz pripovjedaka Zapravo, Vlažni zidovi, Billie Holiday itd.

U pripovijetci Kioto čitamo upozorbe o uzaludnosti otkrivanja Indija tj. Japana i ostalih duhovno-filozofskih odredišta zapadnih turista. Tako nas Blatnik još jednom podsjeća, kao i u svom prvom djelu prevedenom na hrvatski – romanu Tao ljubavi, da za dobar trip nije nužno izlaziti iz sobe. Dovoljno je zavaliti se u fotelju s dobrom knjigom u rukama ili u krajnjem slučaju pod glavom konzumirajući ostale proizvode suvremene civilizacije, ako vam je tako draže. --tihi 12:36, 30. studenog 2006. (CET)

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors