Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Školski knjižničar u projektu - Ivana Vladilo

Izvor: UDK02
Inačica od 13:57, 1. lipnja 2009. koju je unio/unijela Ivana Vladilo (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Preuzimanje datoteke u formatu.pdf

Datoteka:Školski knjižničar u projektu - Ivana Vladilo.pdf

Školski knjižničar u projektu
Ivana Vladilo
Strojarska škola, Rijeka

Knjižničari su budale koje se nisu mogle baviti znanošću, napisao je I. R. u svom vandalskom pohodu na repozitorij UDK 02 kad je umjesto početne stranice postavio novu s naslovom "Mi smo knjižničari budale".

Poznata izreka kaže: Ukoliko ne znaju što radite, pretpostavljaju da ništa ne radite! Pa, i kad nastojimo pokazati što radimo, mi školski knjižničari opet to najčešće pokazujemo sebi samima, međusobno. ..

Tako je na internetskom portalu uz članak o Proljetnoj školi u Zadru osvanuo i komentar: MA DA MI JE ZNATI CIME SE OVI BAVE, TKO IM PLACA , ZA NEKU GLUPU UDK KLASIFIKACIJU ILI FACETNU, ILI SLICNO KOME TO TREBA, GOSPODO TROSITE NASE NOVCE, JA UVIJEK ZNAM KOJU KNJIGU DIZEM A NAJVECI KNJIZNICAR DANAS JE INTERNET I NEMOJTE NAS JE----TI, S NEKIM PSEUDO ZNANJIMA, I TROSITI NAS NOVAC (pperka, komentar uz članak na http://www.057info.hr/vijesti/proljetna-skola-skolskih-knjiznicara doslovno prenesen)

Iz navedenog lako uočavamo problem koji je još uvijek itekako prisutan, problem percepcije naše profesije. Jer, uz svo zaklinjanje u knjižnicu kao središte učenja, u školi i društvenom okružju još je naveliko percipirana kao: spremište knjiga, posuđivaonica lektire, sinekura knjižničara, neučionica…

I ponovo je, trajno, umijeće knjižničara presudno u mijenjanju slike profesije, u pretvaranju skladišta u supermarket, u odašiljanju poruke: sve što trebate – mi imamo (i kad nemamo), mi znamo (pronaći), mi možemo zadovoljiti vašu informacijsku glad…; uz istovremenu svijest da postojeću neimaštinu moramo rješavati podalje od očiju korisnika, našom strukovnom borbom, jer korisnik mora zadovoljiti svoje potrebe, u protivnom prestaje biti korisnikom.

PROJEKT – idealna promidžba školske knjižnice
Projekt je termin koji se u posljednje vrijeme vrlo često koristi. Svi su u nekim projektima, mnoge se aktivnosti nazivaju projektima, a pitanje je, zapravo, što uistinu
- jest projekt?
- jesu li neke aktivnosti koje ne imenujemo projektom, ipak projekt?
- jesu li neki projekti zapravo samo djelomično projekti?

Sljedeće pitanje na koje bih rado barem djelomično odgovorila jest:
Kakva je uloga školskog knjižničara u školskim projektima?, potaknuta brojnim situacijama u kojima se predstavljao projekt bez navođenja kompletnog projektnog tima, uz potpuno zanemarivanje uloge knjižničara u njemu.

I konačno, u kakvom su odnosu projekt i projektna nastava?

Što je PROJEKT?
Definicija projekta prema Enciklopedijskom rječniku hrvatskog jezika, Zagreb: Novi liber, 2002.,str.1055, glasi:
1. razrađen način izrade čega
2. pripremni tekst, nacrt kakvog dokumenta

3. svaki zaokružen, cjelovit i složen pothvat čija se obilježja i cilj mogu definirati, a mora se ostvariti u određenom vremenu te zahtijeva koordinirane napore nekoliko ili većeg broja ljudi, službi, poduzeća i sl.

Dakle, sve one aktivnosti koje se obavljaju kontinuirano, nemaju jasno vremensko određenje i nemaju jasno mjerljive ostvarene ciljeve, nećemo zvati projektima iako mogu koristiti metodologiju projekta u pojedinim segmentima. Mogu to biti i okupljeni projekti u vremenski neodređeni PROGRAM (pr. program prevencije ovoga ili onoga...)
Neke aktivnosti koje u školskoj praksi uopće ne doživljavamo kao projekt (upisi, izrada svjedodžbi, dan škole, izlet, godišnjak, web stranice...) zapravo jesu projekti i trebalo bi prema tome tako s njima i postupati i u njima se kao projektni timovi i ponašati.
Konačno, kakav je odnos školskog projekta, projekta u obrazovanju ili projektne nastave prema projektu općenito? Zapravo, nema bitne razlike osim u onom najosjetljivijem dijelu, objektivno mjerljivim rezultatima – dostignutim ciljevima. Oni su ponekad vidljivi tek nakon dužeg vremena i teže ih je pratiti.

Školski knjižničar u projektu
Školskog knjižničara u projektu možemo promatrati u dvojakoj ulozi:
a)on pokreće projekt (projekt školske knjižnice) – naručitelj, a najčešće i voditelj projekta
b)za nekog naručitelja član je projektnog tima u nekom školskom projektu

Zašto su školski knjižničari česti pokretači projekata koji kreću baš iz knjižnice? Možda jer je u toj našoj profesiji još uvijek sveprisutna PAIDEA – antička zamisao o cjelovitom, uravnoteženom formiranju „razuma, duše i tijela“ pojedinca, napose mladog naraštaja prema idealiziranim zamislima zajednice. Paidea je opstala kroz vrijeme i prostor, a početko, 80-tih godina 20. St. Zagovarao ju je Mortimer Adler u djelu: The Paidea Proposal: An Education Manifesto, 1982. Adler iskazuje reformski zahtjev za jedinstvenim kurikulumom kojeg tvore jezici, literatura, umjetnost, matematika, prirodne znanosti, povijest, zemljopis i socijalni studij.
Pedagozi okupljeni oko Paideae drže da bi tako ostvareno znanje trebalo biti podloga, kontekst vlastitog razvitka u kojem se osobita pozornost posvećuje intelektualnim vještinama poput čitanja, govora, slušanja, računanja, opažanja, mjerenja i prosuđivanja, rješavanja različitih problema i vrjednovanja.
Adlerovi istomišljenici drže da je temeljna svrha obrazovanja kultiviranje shvaćanja i razumijevanja važnih ideja i zamisli u znanosti, društvu i životu općenito.
Vidite li sebe (školskog knjižničara) kao „paidejca“?
Imamo li pritom sklonost holističkom pristupu u našem profesionalnom radu, odnosno, jesmo li usmjereni na cjeloviti razvojni pristup svakom korisniku u odgojno-obrazovnom procesu (namjerno govorim o korisniku, a ne učeniku; knjižničar može odgajati i obrazovati sve vrste korisnika) školski knjižničar je upravo taj koji stoji u središtu onoga što se zove MULTIPLE INTELIGENCIJA temeljena na INTELEKTUALNOJ RADOZNALOSTI.
Ponovimo, kad pokrečemo projekt moramo u svakom trenutku znati što radimo i koristiti ispravnu metodologiju projekta.
Sjetimo se, projekt započinjemo zato jer nam NEŠTO TREBA. Zato je 1. korak definiranje ciljeva projekta tj. krećemo od željenih rezultata, od kraja projekta. I pitamo se: Što će to novo nastati provedenim projektom, što ćemo i tko će time nešto dobiti, kakva je korist za ciljnu skupinu?

1. Krećemo, znači, jasnim opisom CILJEVA projekta. Ciljevi moraju biti SMART:
S – specifični
M- mjerljivi
A- dostižni
R – realistični, ostvarljivi
T- vremenski određeni

Cilj mora biti NEŠTO – čega prije realizacije projekta NIJE BILO

- čega bez realizacije projekta NE BI BILO
- VRIJEDNO ULAGANJA u projekt

2. Zatim razmišljamo o RESURSIMA:
resursi su sve što koristimo u projektu da bismo ostvarili cilj:
- ljudi
- sredstva (materijalna, nematerijalna, novčana...)
- vrijeme = naš najdragocjeniji resurs!
Ako nemamo osigurane resurse u projekt se ne ide! Jer, ako ih nema baš u onom trenutku kad nam trebaju, projekt će sigurno biti neuspješan.
Svaki nedostajući resurs tijekom projekta morat ćemo kompenzirati vlastitim radom što je izrazito demotivirajuće.

3. najvažniji korak je ODREĐENJE VREMENA – početka i završetka projekta
Taj bi rok trebao biti konačan i neprilagodljiv jer bitno utječe na ostale parametre trokuta koji čine: troškovi, vrijeme i kvaliteta projekta u međusobnoj ovisnosti.

4. OKUPLJANJE (izbor) PROJEKTNOG TIMA
Odabir članova projektnog tima je izrazito važan. Poželjne su osobe, ne samo stručne u određenoj domeni (skup stručnih individualaca ne čini tim), nego sklone timskom radu i uvažavanju tuđeg mišljenja, drugačijih rješenja, tolerantne i odgovorne.
Rad projektnog tima OBAVEZNO ZAPOČINJE DOGOVOROM tj. PISANIM UGOVOROM!
Ugovorom se jasno određuju ULOGE, ZADAĆE i POSLJEDICE nepridržavanja dogovorenog, svih sudionika projekta.

A, SUDIONICI projekta (tim) su:
1. NARUČITELJ – ima potrebu za nečim što će poboljšati, unaprijediti sustav u kojem djeluje. On određuje cilj i osigurava resurse (u projektu školske knjižnice to je knjižničar)
2. SPONZOR – ima ovlasti reagirati u kriznim situacijama (pomaže voditelju rješavati probleme, pr. ravnatelj)
3. ULAGAČI – svi koji bi mogli imati neki interes za ciljeve projekta. Treba ih unaprijed odrediti, a njihovo je pravo imati nadzor nad izvedbom projekta u cijelosti (pr. ravnatelj, roditelji, lokalna zajednica, donatori, tvrtke s kojima škola surađuje)
4. VODITELJ PROJEKTA - „komunikacijska petlja“, zadužen za koordinaciju, informiranje i identifikaciju poteškoća. Zadužen za delegiranje poslova – najveće umijeće voditelja (on ne smije naređivati tko će što raditi, niti smije odrađivati posao drugih)
Nije nadređen projektnom timu!
Nije odgovoran za neuspjeh projekta!
Komunikacija čini 80% projekta!
Svi zajedno + X osoba čine projektni TIM u kojem uloge moraju biti jasno podijeljene, a SVI SU ZAJEDNO ODGOVORNI za uspjeh ili neuspjeh projekta.

Sukladno svemu navedenom, problem spomenut na početku, lako je identificirati: knjižničar najčešće, iako po prirodi posla mora sudjelovati u školskim projektima kao ravnopravni član tima, nije naveden u početnom ugovoru pa niti u izvješću o rezultatima. Logistička uloga knjižnice kao da se podrazumijeva i naručitelj (a onda i voditelj projekta) knjižničara formalno i ne uključuju u resurse. Znanjem o dobro vođenom projektu (što mogu pokazati svojim knjižničarskim projektima) školski se knjižničari mogu pokazati i dokazati.

Zašto knjižničari vole projekte!?
Dopuštaju elastičnost u učenju, ulomljeno znanje sintetiziraju i koreliraju. Knjižničari su skloni eksperimentiranju i inovacijama za razliku od nastavnika rutinera, što im i samo radno mjesto uvelike omogućuje.
Pokrečite projekte, sudjelujte u projektima, ali ne dajte se iskorištavati!

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors