Izvješće sa 68. kolokvija knjižnice Instituta "Ruđer Bošković" - Veliko proljetno spremanje - kako pospremiti radove nastale u vašoj akademskoj ustanovi - Josip Rihtarić
Dana 27. ožujka 2007. godine na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, u dvorani I. krila, a kasnije uz druženje u knjižnici, održan je kolokvij na kojemu su repozitorije koje uređuju predstavile Marijana Glavica i Iva Melinščak Zlodi - Knjiznice Filozofskog fakulteta u Zagrebu; Tamara Krajna - Knjiznica fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu te Lea Puliselić - Sredisnja medicinska knjiznica, Zagreb.
UNIQ26adba2d7327bd9-google-00000000-QINU
Kolokvij me je ponajprije zanimao radi usporedbe s projektom UDK 02 – koje su sličnosti i koje su razlike te kakvi su naši, eventualni, propusti.
Na početku smo saznali nekoliko teoretskih postavki o izgradnji repozitorija, a zatim smo saznali konkretnije o repozitoriju knjižnica Filozofskog faulteta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje te Medicinskog fakulteta.
Osim termina repozitorij, upotrebljavaju se i termini digitalni arhiv, institucionalni repozitorij, odnosno repozitorij ustanova. Uz sve te termine vezuje se i pojam otvorenog pristupa podatcima i informacijama, a glavnu odskočnu dasku čini Budapest Open Access Initiative iz 2002. godine. (Više na www.arl.org/sparc/). U okviru Budimpeštanske inicijative razlikuju se dva puta, prvi zeleni put (seslf-archiving – tools and assistence) i drugi, zlatni put (Open-access Journals).
Kad se rabi termin otvorenost, on se odnosi na besplatan, slobodan pristup, ali i na podržavanje standarda koji omogućuje interoperabilnost (OAI-PMH Open Arhchives Initiative – Protocol for Metadata Harvesting).
Svojevrsnu kočnicu u razvoju institucijskih repozitorija predstavlja Zakon o autorskom pravu zbog svoje nedorečenosti, dok potporu razvoju repozitorija daje vladin dokument Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske 2000.-2010. u kojem se eksplicitno navodi „znanstveno-tehnologijski sustav koji se financira iz javnih sredstava, mora za javnost biti otvoren)
Na mreži postoji nekoliko sjedišta koja se bave evidentiranjem postojanja institucionalnih repozitorija, od koji su najvažniji:
- Open DOAR koji trenutačno na popisu ima 852 repozitorija, od kojih 675 institucionalna
- ROAR (Registry of Open Archive Repositoryes) koji trenutačno na popisu ima 855 repozitorija, od kojih 438 institucionalnih)
- ROARMAP
- www.eprints.org
- SPARC-IR mailing listopad
Kako bi repozitoriji zaživjeli, uočeno je kako ustanove uvjetuju znanstvenicima da svoje radove moraju pohraniti u repozitoriju ustanove.
Na što treba misliti prilikom ustanovljavanja repozitorija?
- spremnost (obveza) znanstvenika
- odabir softvera (CDSwro – CERN Document Service, DSpace, EPrints, FEdora… vlastiti)
- izbor tipova dokumenta koji će se prikupljati
- definirati model metapodataka
- samoarhiviranje ili posredovanje knjižnice
- osigurati što veću vidljivost (čitanost, citiranost, utjecaj)
- razvijati pitanje autorskih prava
Registri otvorenih arhiva:
- OpenROAR
- ROAR
- OIA
- UK AT ILL
Pretraživanje:
- OAIster
- Scientific Commons
- Google, Google Scholar
Autorska prava:
- ima li autor pravo samoarhivirati?
- može li se od autora zahtijevati da rad pohrani
- različite vrste dokumenta se pohranjuj:
- članci iz časopisa
- RoMEO
- ocjenski radovi
- Intelectual Property and Electronic Theses (diplomski, magistarski i doktorski radovi)
- članci iz časopisa
Reguliranje autorstva:
- Između autora i nakladnika
- Zakon o autorskom pravu
- Autorski ugovori i dopuštenja za objavljivanje
- Između ustanove i autora
- Statut sveučilišta u Zagrebu
- Između autora, repozitorija i javnosti
- Zakon o autor…
- Zakon o pravu na pristup informacijama
U sva tri fakulteta pripreme za repozitorij započele su tijekom 2005., a početak rada je bio u 2006. godini.
Na filozofskom fakultetu trenutačno su samo dvije katedre – za psihologiju i za informacijske znanosti – pokrenule institucionalne repozitorije. Odabran je program Eprints, koji su djelatnici preveli, ali ne u potpunosti, na hrvatski jezik (neki su dijelovi i dalje na engleskom). Na katedri za psihologiju inicijativa je potekla od studenata. Budući da studenti oskudijevaju literaturom, prijedlog je bio da se diplomski radovi izdaju u obliku časopisa. Kako se time ne bi onemogućilo nekom studentu objavljivanje njegovog diplomskog rada u nekom stručnom časopisu kao prvotisak, od te se prvobitne ideje odustalo, već je umjesto toga pokrenut repozitorij, koji je potpuno otvoren i svi imaju pristup do svih dijelova.
Na katedri za informacijske znanosti neki su radovi dostupni svima, a neki samo evidentiranim korisnicima. Inicijativa je potekla od kolegice Irene Kranjc, koja je smatrala da je ekonomičnije diplomske radove pohraniti u digitalnom obliku, od prikupljanja u tiskanom, u ionako skučenom knjižničnom prostoru. Najviše je radova iz knjižničarstva.
Radovi se označuju metapodatcima, program ih nudi 40-ak, no ne koriste se svi. Radove u repozitorij unose kolegice knjižničarke, postoji mogućnost samoarhiviranja, ali ipak uz prethodnu provjeru od strane knjižničara.
EPrints je program koji se koristi i na Medicinskom fakultetu, a projekt je dobio uzlet kad je njegovu realizaciju pomogao ročnik, međutim zahvaljujući entuzijazmu knjižničarke i podršci od strane nadležnih, repozitorij nastavlja s radom.
Prikupljaju se doktorski i magistarski radovi, ali ne i diplomski, a također i članci objavljeni u časopisima. Postoji različit odnos pojedinih nakladnika prema objavljivanju članaka, neki dopuštaju bez ograničenja, neki traže da se na naslovnoj stranici navede mrežna adresa i logotip nakladnika, neki ne dopuštaju objavljivanje prvih 6 mjeseci, pa čak do dvije godine, što je u medicinskoj znanosti izuzetno dugo razdoblje u kojem često radovi više nisu aktualni.
Smatra se da mora postojati obostrani interes za objavljivanjem radova:
- autora – povećana dostupnost
- ustanove
- okuplja i čuva stvorena znanja
- predstavlja rezultate rada
- javnosti
- mogućnost uvida u informacije
- uvid u rezultate uloženog novca
U SAD-u i Velikoj Britaniji postoje zakonske odredbe kojima su regulirana prava i obveze nakladnika.
Studentima doktorskog studija dano je na volju da sami mogu odlučiti hoće li Fakultetu omogućiti objavljivanje rada ili ne. Trenutačno su bile dane 172 ponude, a dobivene su 42 dozvole.
Osim sa studentima, kontaktira se s nakladnicima. Najbolji pregled autorski prava daju Sherpa i Romeo, odnosno sama mrežna sjedišta nakladnika.
Odmah dopuštaju objavljivanje Elsevier, Springer, BMG… nakon isteka embarga Natura Publishing Group, Thieme… a na „crnoj listi“ su Lipincont, Karger…
Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje nije tražen novi softver, već je postojeći sustav za upravljanje sadržajem mrežnog sjedišta samo prilagođen. Softver se temelji na programu PHP, a podatci se spremaju u bazu podataka MySQL. Prikupljaju se doktorski i magistarski radovi, traži se od autora dopuštenje za objavljivanje, koju se u pravili i dobiva. Radovi se opisuju s manje podataka nego u druga dva slučaja: podatci o autoru i naslovu, sažetak na hrvatskom i engleskom, tekst na hrvatskom. Po istim se poljima radovi mogu i pretraživati. Kolegica nam je demonstrirala „u živo“ objavljivanje jednog rada, upisivanjem potrebnih podataka, u pravilu „kopiranjem“ i „lijepljenjem“ u nekoliko je minuta prenijela s lokalnog računala na udaljeni poslužitelj.
Nakon izlaganja započela je diskusija u kojoj su bila postavljena pitanja o tome hoće li se ići s objavljivanjem radova unatrag, jesu li kolegice dodatno plaćene za taj posao, o širini i dubini metapodataka kojima se opisuju radovi te o implementaciji Dublin Core-a. Zaključeno je da je iskazivanje statistike zanimljivo kako posjetiteljima, tako i samim autorima, jer statistički podatak o tome koliko puta je neki rad pregledan daje autoru povratnu informaciju. Postoji mogućnost i da se po broju otvaranja ili preuzimanja autor, makar simbolično honoriraju, samo što bi u tom slučaju trebali iz statistike isključiti ponovnog preuzimanja rada s istog računala.
Uvidom u ova tri institucionalna repozitorija i usporedbom s repozitorijem školskih knjižničarawww.knjiznicari.hr, zaključujem da postoji mnogo sličnosti, ali i znatne razlike.
S jednakom ozbiljnošću krenuli smo u pokretanje projekta UDK 02, obratili smo pozornost na sve aspekte, od autorskih prava, preko implementacije metapodataka, do izbora programa koji će u najboljoj mjeri odgovarati potrebama.
Postoji nekoliko većih razlika. Dok ova tri predstavljena institucionalna repozitorija u objavljuju isključivo radove pisane u programu za obradu teksta, te eventualno pohranjene u formatu PDF, na UDK 02 objavljuju se podjednako tekstualne datoteke i slikokazi (formati doc i pdf), a također i video-zapisi, čega nema u fakultetskim repozitorijima.
Dok se na fakultetima na jednoj strani nalaze knjižničar i informatičar, a na drugoj studenti i znanstveni kao autori, na UDK 02 nema te podjele, jer smo u isto vrijeme i knjižnčari i autori i korisnici.
Dok se na fakultetima izražava određeno nepovjerenje prema autorima u mogućnost besprijekornog samoarhiviranja, te se onemogućava nadzor nad radom, s opravdanom težnjom da repozitorij ostane uređena zbirka, na UDK 02 je svakom autoru, koji je istodobno i knjižničar, omogućeno, štoviše, očekuje se od autora da svoje radove samostalno arhiviraju – što je i logično – jer ako ćemo uskoro u svojim školama preuzeti zadatak izgradnje školskih repozitorija (školska knjižnica kao školsko informacijsko i medijsko središte), onda je opravdana očekivati da to počnemo činiti prilikom razmjene naših, knjižničarskih radova.
Velika je razlika i u odnosu prema metapodatcima. Dok izabrana softtverska rješenja kod fakulteskih knjižnica unaprijed imaju zadan raspon i hijerarhiju metapodataka, te kasnije izmjene mogu iziskivati primjenu u svim prethodnim zapisima, programsko rješenje korišteno kod UDK 02 omogućuje izgradnju višestruke hijerarhije korištenjem uvijek istih „predmetnica“ kao i praktično neograničenom mogućnošću dodavanja novih predmetnica, bez potrebe prepravljanja starih zapisa.
Najveća draž projekta UDK 02, u odnosu na ovdje izložene institucionalne repozitorije, leži u činjenici da ne postoji odnos nadređenosti i podređenosti između autora jedinica arhivske zbirke i upravitelja arhivske zbirke, upravo zato što svi suradnici pristupanjem projektu UDK 02 dobivaju mogućnost samoarhiviranja svog rada, pristupanjem projektu UDK 02 dobivaju sva ovlaštenja upravitelja knjižnične zbirke; svaki suradnik istodobno je i knjižničar i (potencijalni) autor.
I dok koncepcija fakultetskih repozitorija jamči preglednost i jednostavnost, najveće uzbuđenje projekta UDK 02 leži u potrebi usklađivanja ideja i dogovora u usmjeravanju izgradnje repozitorija. Iza široko postavljenog cilja - prikupljanje i razmjenjivanje radova, informacija i ideja školskih knjžničara i za školske knjžničare – leži opasnost razmimoilaženja, pa i sukoba koncepcija oko toga što će se sve prikupljati, kako će se prikupljeno obrađivati (u širini i dubini), kako će se prikupljeno prezentirati. Ipak, budući da je osigurano svim članovima školskoknjižničarske zajednice da imaju jednaka prava u izgradnji svog repozitorija, ovim je osigurano da će repozitorij biti izgrađen tako da bude od najveće koristi najbrojnijoj skupini istomišljenika – a to jamči da će repozitorij biti koristan i korišten.
Vanjske poveznice
http://nippur.irb.hr/hrv/kolokviji.html
http://nippur.irb.hr/nippur1/kolokviji/iva-lea-tamara.doc