Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Apel za zaštitu od diskriminacije upućen dužnosnicima i članovima HKD-a te knjižničarskoj javnosti

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Poštovana predsjednice HKD-a, uvažena kolegice Sviben!
Poštovane gospođe o gospodo!

Molimo Vas da se aktivno uključite u oblikovanje novog teksta Zakona o knjižnicama (kako god se zvao) te da svojim autoritetom zaštitite jedan dio knjižničarske struke od diskriminirajućeg odnosa u koji nas se opetovano stavlja inzistirajući na diskriminirajućim odredbama - bilo zbog nerazumijevanja bilo iz kojih drugih razloga – nebitno.

Molimo Vas da zamislite sljedeću hipotetičnu situaciju: u gradsku knjižnicu ulazi inspektor i traži uvid u dosje zaposlenika. Donosi zaključak da nekoliko zaposlenika nema položen stručni/državni ispit pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa te im se stoga treba dati zakonski rok u kojemu moraju položiti još jedan stručni/državni ispit, a ako u zakonskom roku ne polože, treba im se neodložno uručiti otkaz. Do ove „hipotetične“ situacije došlo je zato jer je pisanje teksta novog Zakona o obrazovanju bilo povjereno nestručnim i nekompetentnim osobama, zahvaljujući kojima se u tekstu Zakona našla ovakva definicija: „Knjižničari su dužni položiti državni/stručni ispit pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa“.

Uzalud se ravnatelj gradske knjižnice trudio obrazlagati da je ta situacija nelogična… inspektor je neumoljiv i – ima pravo! Zakonito je tražiti od bilo kojeg knjižničara da treba položiti državni/stručni ispit i pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa – jer je zakonska odredba savršeno jasna.

Da stvar bude gora, kolegice koje su već položile jedan državni/stručni ispit, a sad ponovno moraju položiti još jednom taj isti državni/stručni ispit, jer sadržaj državnih/stručnih ispita je identičan, a ako ga kojim slučajem ne polože, mora im se uručiti otkaz, nailaze na nerazumijevanja, odnosno na ovakva tumačenja:

  • još jedan državni/stručni ispit je oblik stručnog usavršavanja,
  • školsko knjižničarstvu sastavni je dio knjižničarske struke i bez položenog stručnog/državnog ispita školskog knjižničarstva, nijedan knjižničar zapravo nije u cijelosti kompetentan u svojoj knjižničarskoj struci
  • ako već nekoliko godina radite u knjižnici, sigurno vam to ne mora biti problem,
  • nemate se čega plašiti, pa to je ionako ono što ste učile na fakultetu,
  • ionako se u pravilu na tom ispitu ne pada, nikoga ne ruše
  • nije pravi državi/stručni ispit ako ga organizira samo jedna osoba
  • polaganjem tog državnog/stručnog ispita moći ćete dobiti titulu/status „stručnog suradnika mentora“ i „stručnog suradnika savjetnika“, što uz postojeći ne možete
  • polaganjem tog drugog stručnog ispita možete lakše promijeniti mjesto zaposlenja – ako jednom budete poželjele…

Koliko god u svakoj od ovih tvrdnji (opravdanja) ima više ili manje istine, sve one promašuju bit. Bit je u tome da je prema pravnom načelu ex lege u svim strukama u državi riješeno polaganje samo jednog državnog/stručnog ispita dok god je osoba zaposlena na jednom radnom mjestu, odnosno kod jednog poslodavca, a jedini su izuzetak školski knjižničari, kod kojih se sporadično i povremeno provodi „treniranje strogoće“ i diskriminirajući odnos te ih se pod prijetnjom otkaza stavlja u poziciju da, premda su položili stručni/državni ispit kao i svi drugi nastavnici i stručni suradnici dok rade kao školski knjižničari u osnovnoj ili srednjoj školi; da bi zadržali radno mjesto školskog knjižničara, moraju položiti još jedan državi/stručni ispit pri Ministarstvu kulture. Dakle, pojedini knjižničari zaposleni u školskim knjižnicama dovedeni su u situaciju da su im DVA PUTA prijetili otkazom, ako ne polože BILO KOJI od dva knjižničarska stručna/državna ispita, trebali su dobiti otkaz.

Premda smo ukazivali više puta na ovu diskriminaciju jednog dijela knjižničarske struke, premda je tijekom javne rasprave bilo mnogo argumentiranih zahtjeva za izmjenom odredbi koje diskriminiraju jedan dio struke i nijedna (čak niti neargumentirana) primjedba kojom se zagovara ovakva diskriminacija, ne samo da u prijedlogu teksta novog zakona nisu uvažile primjedbe iz javne rasprave, već je najnovija inačica uvjerljivo najdiskriminatornija od svih dosadašnjih. Iz ovog zaključujemo ili da procedura pisanje teksta zakona nije napravljena kompetentno, ili da osobe zadužene za pisanje teksta zakona nisu sposobne (ili ne žele) uvažiti primjedbe iz javne rasprave, ili da se to radi zlonamjerno.

Kako god bilo, duboko smo uvjereni da biste se Vi, kao i većina knjižničarske struke, veoma glasno i jasno založili protiv „hipotetične“ situacije s početka ovog pisma te stoga apeliramo na Vas da se i u ovom slučaju založite da pred Ministarstvo kulture, odnosno pred Vladu RH ne odlazi tekst novog zakona koji je napisala „knjižničarska struka“, a koji u sebi nosi takve odredbe koje diskriminiraju, odnosno omogućuju diskriminaciju dijela struke.

Ako ipak, unatoč svim našim nastojanjima i jasno izraženim stajalištima tijekom javne rasprave, sama „knjižničarska struka“ bude oblikovala i propustila takav prijedlog Zakona u kojem se omogućuje diskriminaciju dijela same knjižničarske struke – onda sva ona lijepa prezentiranja rada struke i HKD-a u vidu okruglih stolova, konferencija, kongresa… u kojima se govori o „osiguranju jednakog pristupa za sve“; o „borbi protiv korupcije“, „razvoju i očuvanju intelektualnih sloboda pojedinaca te zaštita osnovnih demokratskih načela šire društvene zajednice.“, „suradnji i kolegijalnom odnosu s pripadnicima svoje i srodnih struka“, „čuvanje ugleda, dostojanstva i integriteta struke“… – postaju neuvjerljiva, štoviše, pokazuju da iza praznih riječi ne stoji istinska želja u promicanju tih vrijednost, već zabrinjavajuće problematična hipokrizija. Hipokrizija je, također, upućivanje da se diskriminirajuće odredbe u Zakonu ispravljaju podzakonskim aktima, pravilnicima, naputcima i sl. ili upućivanje neka se jedan dio struke „izbori“ negdje drugdje, protiv onog što im rade pripadnici vlastite struke.

Naglašavamo da smo svjesni da provođenje dva stručna/državna ispita u jednoj knjižničarskoj struci povlači za sobom i niz problema vezanih uz nepriznavanje „statusa“ „višeg knjižničara“ i „knjižničarskog savjetnika“ kad je poslodavac ministarstvo prosvjete; kao i nepriznavanje „statusa“ „stručnog suradnika mentora“ i „stručnog suradnika savjetnika“ kad je poslodavac ministarstvo kulture. Naglašavamo da smo svjesni da ministarstvo prosvjete ne priznaje stručni/državni ispit položen pri ministarstvu kulture i obratno. Naglašavamo da je nama školskim knjižničarima, u konačnici, potpuno svejedno kako će se ustrojiti polaganje stručnih/državnih ispita – u obliku jednog, dva ili više različitih povjerenstava, hoće li se uzajamno priznavati (što bi bilo bolje za sve knjižničare) ili ne će.

Premda u prijedlogu teksta novog zakona ima i dalje niz loše definiranih zakonskih odredbi, premda se školske knjižnice i dalje nasilno uguravaju u „knjižnice u sastavu“, a nemaju odlike knjižnica u sastavu (knjižnični odbor, odluku o osnivanju, imenovanog voditelja itd.), premda su osnovnoškolski i srednjoškolski knjižničari bili diskriminirani u nedavnom zaključku Glavnog odbora kojim se od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa tražilo priznavanje „statusa“ „višeg knjižničara“ i „knjižničarskog savjetnika“ SAMO za visokoškolske knjižničare, a ne i za osnovnoškolske i srednjoškolske… i bilo bi mnogo bolje do novog teksta doći korištenjem sasvim drukčije metodologije rada, umjesto da se ovakav tekst šalje u daljnju proceduru izvan knjižničarske struke, ako već mora jedan loš tekst zakona zamijeniti drugi, usrdno Vas molimo da se založite da se barem ukine odredba koja dovodi u diskriminirajući odnos školske knjižničare – to jest da se jasno, nedvosmisleno i jednostavno navede:

  • da NITKO NE MORA POLAGATI DVA DRŽAVNA/STRUČNA ISPITA (to jest da se nitko iz knjižničarske struke ne smije naći u poziciji DVA PUT da mu se mora uručiti otkaz ako ne položi taj ispit, ma kako se on zvao).

Sve dok se ne riješe ostale dvojbe, dobro bi bilo ostaviti MOGUĆNOST, ali ne i obvezu, da knjižničari zaposleni u osnovnim i srednjim školama MOGU položiti I stručni ispit pri ministarstvu kulture kako bi mogli napredovati u „zvanje“ „višeg knjižničara“ i „knjižničarskog savjetnika“, ALI JEDINO I SAMO ako oni to sami žele, nikako da moraju polagati dva puta knjižničarski državni/stručni ispit i da im oba puta stoji prijetnja dobivanja otkaza, ako ne polože oba stručna ispita.

Ako je u pozadini ovih postupaka bila želja za očuvanjem knjižničarske struke kao cjeline, vjerujemo kako postoji mnogo boljih načina kojima se može na to utjecati, trebalo bi još mnogo toga napraviti, a ovakvim postupcima ne samo da se struku na čini kvalitetnijom, već se predlaganjem zakonskih odredbi koje diskriminiraju jedan dio struke, zapravo postiže upravo suprotan rezultat – aktivno se prinosi razjedinjavanju.

Usrdno se nadamo da ćete iskazati razumijevanje, da ne ćete podleći demagogiji te ćete se založiti za promicanje etičkih vrijednosti hrvatskog knjižničarstva i u pisanju prijedloga zakona o knjižničarstvu – na čemu Vam se unaprijed zahvaljujemo.

Predstavnici školskih knjižničara:

Josip Rihtarić, knjižničar, član HKD
Boris Popinjač, knjižničar
Tihomir Dunđerović, knjižničar, član NO DKSB
Mira Barberić, knjižničarka, članica HKD-a
Danica Pelko, knjižničarka, članica GO HKD-a
Ivana Vladilo, školska knjižničarka
Mirjana Milinović, knjižničarka, članica SO HKD-a, predsjednica Komisije za školske knjižnice
Marija Besermenji, knjižničarka, članica Komisije za školske knjižnice HKD-a

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors