Ugrešić, D. Baba Jaga je snijela jaje
Ugrešić, Dubravka. Baba Jaga je snijela jaje. Zagreb : Vuković & Runjić, 2008.
Kaže gđa Ugrešić: Stare vještice nesu dobra jaja. I ima pravo. Užitak je, prije svega, u načinu kako ova književnica slaže priču, dakle, kompozicija je maestralna, fabula blistava, i ako bih igdje se drznula primijeniti Pranjićeve usklike: Maestralno, magistralno (kako znamo, Pranjić je tako aplaudirao Krleži), onda je to baš kod profesorice Ugrešić i baš u ovom romanu. Romanu koji nije samo roman već i pojmovnik, leksikon. Roman o majkama i kćerima, o ženstvu i svijetu, o bitku i potrebi za pričom. O starosti i mudrosti. Jedna prekrasna metafora o degradaciji starosti (pogotovo kad je žensko trajanje u vremenu u pitanju), o nakaznosti postmodernističkog društva; topla priča o ljudskim sudbinama (npr., zgodna parabola unutar romana o stradalom ratniku iz Bosne a čija se ratna rana manifestira kao erektivna ekstrafunkcionalnost). Spisateljica nas je zavela ironijom, što se posebno manifestira u završnom dijelu romana gdje se referira na samu sebe; humorom, znanjem. Ne mogu ne spomenuti dizajn romana. Toliko je jednostavno dobar, odličan, da je to točka na i ovoga romana dekade (moja, pomalo euforična, klasifikacija).
Tja, dok životne priče smušene su i dugo traju, naša bez zastoja klizi prema kraju.