Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Radionica povodom Godine Marina Držića - Theodor de Canziani Jakšić

Izvor: UDK02
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: izbornici, traži
(prekopiran tekst)
 
m (predmetnice)
Redak 63: Redak 63:
 
Kako je ostao bez potrebne podrške, Držić je prestao stvarati te je 1562. godine otišao u Veneciju gdje je radio kao kapelan mletačkog nadbiskupa. U pismima upućenima firentinskom knezu Cosimu 1. Mediciju 1566. godine, pun ogorčenja na dubrovačku vlast, senatore naziva čudovištima, a Cosima moli da ih silom svrgne i pučanima da udio u vlasti. Umro je 1567. godine u Veneciji, a pokopan je u bazilici San Giovanni e Paolo.  
 
Kako je ostao bez potrebne podrške, Držić je prestao stvarati te je 1562. godine otišao u Veneciju gdje je radio kao kapelan mletačkog nadbiskupa. U pismima upućenima firentinskom knezu Cosimu 1. Mediciju 1566. godine, pun ogorčenja na dubrovačku vlast, senatore naziva čudovištima, a Cosima moli da ih silom svrgne i pučanima da udio u vlasti. Umro je 1567. godine u Veneciji, a pokopan je u bazilici San Giovanni e Paolo.  
 
Najpoznatija djela su mu, osim "Skupa", pokladna igra "Novela od Stanca", komedija "Dundo Maroje", tragedija "Hekuba" te pastirska igra "Tirena".
 
Najpoznatija djela su mu, osim "Skupa", pokladna igra "Novela od Stanca", komedija "Dundo Maroje", tragedija "Hekuba" te pastirska igra "Tirena".
 +
 +
[[Predmetnica:radionica]]
 +
[[Predmetnica:Marin Držić]]
 +
[[Predmetnica:Theodor de Canziani Jakšić]]

Inačica od 09:57, 7. ožujka 2008.

Kreativna radionica

Školsku knjižnicu shvaćamo komunikacijskim središtem, a knjižničara komunikatorom. On više nije samo osoba koja zna gdje se informacija nalazi i koja čuva informacije, otvara komunikacijske puteve između informacijskih izvora i (potencijalnih) korelatora i odgaja učenike prema zadacima školskoga programa. Poučava karakteristike suvremenog rada u knjižnici:

  • Multimedijalnost
  • Interdisciplinarnost
  • Kreativnost
  • Timski rad i suradnju
  • Profesionalizam

Theodor de Canziani Jakšić, prof.

Marin Držić kroz sliku i prostor

Uvod

  • Prikaz rada kreativne radionice Marin Držić kroz sliku i prostor
  • Voditelj radionice: Theodor de Canziani Jakšić
  • Mjesto i vrijeme: Hotel Laguna, 5. ožujka 2008., od 10.45 do 12.15 sati
  • Radionički materijal: kistovi, tuševi, olovke, papiri, kartoni-ljepenke; koristimo scanner, printer, fotocopirni aparat, CD-player
  • Opis radionice: U radu Radionice baziramo se na vrijeme Marina Držića Darsa te uz pomoć renesansne glazbe, gdje osobito preporučamo hrvatske autore i jezik vizualno nastojimo približiti rukopisnu baštinu, tiskarsku, slikarsku, arhitektonsku, urbanističku baštinu Držićeva doba. Spajamo tako: Minijaturu, I1uminaciju, Inicijal, Rimsku Kapitalu kao izričiti biljeg njegova vremena uz venecijansku tiskarsku tradiciju te slikovne priloge gradova Dubrovnika, Venezie i Firenze, ali i Istambula (Carigrada), arhitekture i skulpture te slikarstva, mode ali i recepata tog vremena (zašto ne rožate ili kakvog drugog renesansnog jela). radimo na plakatu, pozivnici ili ... nečemu čime Držića predstavljamo te nastojimo senzibilizirati publiku.

Elementi radioničkih mogućnosti

  • Pismo - latinica

Najvažniji izdanak etrušćanskog pisma bila je latinica (možda su rune i ogam također etrurskog podrijetla). Rimljani su oblikovali svoje pismo preuzevši većinu etrušćanskih slova i manji broj grčkih, a njihov alfabet u konačnom obliku glasi: A,B,C,D,E,F,G,H,I,K,L,M,N,O,P,Q,S,T,V,X,Y,Z.

Povijest latinice nakon prvog stoljeća sastoji se u njenoj manjoj prilagodbi različitim jezicima, kao i njenoj morfološkoj preobrazbi u kurzivna pisma.

Najkarakterističnije pismo antičkog perioda je tzv. SCRITURA MONUMENTALIS. rimska, monumentalna, odnosno klesana kapitala. Najpoznatiji primjer tog pisma nalazi se na tzv. Traianovoi ploči. Knjižni, odnosno pisani oblik kapitale zove se kvadratična kapitala CAPITALIS QUADRATA, nazvana zbog toga što je konstruirana u odnosu prema kvadratu.

Rimska kapitala, poznata po svojim skladnim oblicima, do danas je imala najveći utjecaj na oblikovanje slova. Njen oblik je uvjetovan tehnikom klesanja u kamenu, pa se može reći da je to pismo nastalo crtanjem, a ne pisanjem. Najveći sklad se uočava u odnosima slova naspram kvadrata, kao i međusobnim ritmom s obzirom najdeblje i tanje poteze unutar slova (major i minor). Serifi, šiljati završetci slova, daju potreban naglasak na početku i kraju poteza. U cijeloj strukturi klesane kapitale uočava se antička težnja za savršenim proporcijama. To se pismo koristilo u svrhu izrade spomenika i slične svečane prigode, atko da nije bilo pogodno za administrativne poslove. Spacioniranje je slaganje slova, brojeva i riječi po estetskom kriteriju. Najoptimalniji razmak između riječi je širine slova "O", a između dva retka je 2/3 visine slova, što možemo smanjiti do polovice teksta, ako nam količina teksta nalaže. U suprotnom smanjujemo visinu ili vežemo (legiramo) slovo jedno za drugo i time doprinosimo kompoziciji klesanog teksta .

  • Alfabet - fenički alfabet
  • grčki alfabet
  • latinica
  • Rimska kapitala (prvo pismo zadanih oblika)
  • karolinška miniskula
  • gotička miniskula
  • humanistička miniskula
  • glagoljica
  • ćirilica
  • Tipografija 1450. godine Johann Gutenberg stvara tiskarski stroj
  • Razvoj pisma - kroz mitološku priču o kralju biku u labirintu ...
  • Kaligrafija istoka i zapada osvještava likovnost pisma koje se i gleda, a ne samo čita (nije samo znak). Upotreba drhtaja ruke, izražaja materijala, usporavanje kretanja kroz rituale ...
  • nastavne jedinice i umjetnička djela

Luminaciia i miniiatura Ponajprije treba razlučiti neke pojmove, osobito pojmove iluminacija i minijatura. Izraz minijatura dolazi od riječi minij, crvena boja, kojom su se u staro doba pisali naslovi i inicijali u knjigama. Takve su se knjige nazivale !ibri miniati. Kasnije, osobito u 19. stoljeću, minijaturom se nazivaju zasebne slike malog formata i uokvirene. Ponekad se minijaturama nazivaju i figurativni "ukrasi" u rukopisnim knjigama. Iluminacija pak označuje cjelokupno likovno oblikovanje knjige, od impostacije teksta i njegova odnosa prema veličini stranice, preko sitnih ukrasa i inicijala, do figurativnih prikaza. Između toga ima više vrsta inicijala i s obzirom na veličinu i bogatstvo ukrasa u njima i oko njih, koji idu od jednostavnih grafičkih inicijala do raskošnih višebojnih, biljnog, životinjskog i ljudskog sadržaja. Naši glagoljaši iluminiranje su nazivali cinobiranje, od boje cinober. Proučavanjem hrvatske iluminacije prvi se bavio Giorgio Vasari (1515.-1574.) pišući o Kloviću. U Životopisu don Julija Klovića, sitnos!ikara (1568.) on na početku doslovce kaže: "Nikada još nije postojao, niti će se u slijedećim stoljećima pojaviti tako rijedak i vrstan minijaturist ili, možemo reći, slikar sitnih stvari, kakav je don Julije Klović; jer on je daleko nadmašio sve koji su se bavili tom vrstom slikarstva" Opisujući opširno njegov životopis, an jednom mjestu kaže: " Stoga smijemo ponoviti ono što je rečeno na početku, da je, naime, don Julije u toj umjetnosti nadmašio i stare i moderne majstore te je u naše doba postao novim Michelangelom sitnoslikarstva." On ga, dakle, tretira kao slikara sitnih slika, a ne kao iluminatora knjiga, premda nabraja i opisuje slike koje je naslikao u pojedinim knjigama. O Kloviću su pisali i mnogi drugi onosuvremeni pisci, ali također kao sitnoslikaru.

Biografiia Marina Držića

2.

Marin Držić zvan Vidra rođen je 1508. u uglednoj i bogatoj dubrovačkoj građanskoj obitelj i koja je već imala jednog književnika, Marinovog strica i našeg prvog petrarkistu, Džoru Držića. O njegovu djetinjstvu nema podataka, ali se zna da je sa 18 godina postao klerik - crkveni službenik, budući da je preuzeo, po obiteljskom pravu, upravljanje nad crkvama Svih svetih i Sv. Petra na Koločepu od kojih je imao neke prihode.

Do tridesete godine bavio se, poput većine Dubrovčana, trgovinom zajedno sa svojim ocem. međutim, nakon što su poslovi počeli slabiti, Marin se posvetio umjetnosti. U veljači 1538. godine postao je orguljaš u stolnoj crkvi u Dubrovniku, ali su mu već krajem te godine vlasti dodijelile stipendiju za studij trgovine i diplomacije u Sieni. Tamo je stekao velik ugled, naime, izabrali su ga za jednogodišnjeg rektora studentskog doma, a postao je i vicerektor sveučilišta.

O tome da se baš nije bavio trgovinom i diplomacijom, već komedijom, govori i jedan policijski zapis iz 1542. godine po kojem ga je policija zatekla kako glumi ljubavnika u jednoj predstavi održanoj u privatnoj kući. U ono vrijeme su predstave, iz političkih razloga, bile zabranjene.

Nakon povratka u Dubrovnik, s prezirom odbacivši trgovački posao, u idućih desetak godina napisao je svoje najpoznatije komade. no upao je u dugove jer je bio skloniji trošenju nego zara~ivanju, ali je i stekao mnoštvo neprijatelja me~u onim škrtim, pohlepnim i licemjemim dubrovačkim bogatašima i trgovcima koji su se prepoznali kao likovi u njegovim komedijama.

Kako je ostao bez potrebne podrške, Držić je prestao stvarati te je 1562. godine otišao u Veneciju gdje je radio kao kapelan mletačkog nadbiskupa. U pismima upućenima firentinskom knezu Cosimu 1. Mediciju 1566. godine, pun ogorčenja na dubrovačku vlast, senatore naziva čudovištima, a Cosima moli da ih silom svrgne i pučanima da udio u vlasti. Umro je 1567. godine u Veneciji, a pokopan je u bazilici San Giovanni e Paolo. Najpoznatija djela su mu, osim "Skupa", pokladna igra "Novela od Stanca", komedija "Dundo Maroje", tragedija "Hekuba" te pastirska igra "Tirena".

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors