Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Milorad Stojević, Ponterosso - Tihomir Dunđerović

Izvor: UDK02
Inačica od 10:40, 20. listopada 2006. koju je unio/unijela Tihi (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Milorad Stojević, Ponterosso: izabrane pjesme 1971. – 1999.; priredio Goran Rem, Libelus; Graftrade, Rijeka, 2000.

Pred nama je Ponterosso, knjiga izabranih pjesama iz bogatog pjesničkog opusa Milorada Stojevića, jednog od najznačajnijih i ponajboljih hrvatskih pjesnika lirskoga moderniteta. Pored knjiga izabranih pjesama Makovića, Jendrička i Rogić Nehajeva te reakt izdanja Rešickog, Čegeca, Stošića i Mićanovića, ova će zbirka biti temelj i ishodište svih budućih istraživanja i pisanja o hrvatskom pjesništvu. Riječ je o izboru iz deset zbirki objavljivanih u razdoblju od 1971. do 1999., tj. 2000. godine te nekoliko izloženih vizualnih pjesama koje je odabrao, priredio i pogovorno popratio Goran Rem. Uspostavljajući kronološku organizacijsku nit Ponterossa, priređivač kreće od izabranih pjesama iz prve objelodanjene zbirke Iza šćita (1971.), zatim nastavlja pjesmama iz zbirki Liçce (1974.), Litvanski erotski srp (1974.), Viseći vrtovi (1979.), Rime amorose (1984.), Firentinski poljubac (1990.), Perivoj od slova (1996.), Došljak iz knjige (1997.), Korzo (1999.), Moj kućni mandarin (2000.) i na kraju dolazi do nelinearnih i izvanknjigovnih Vizualica iz riječkog (1978.) i zagrebačkog (1981./83.) Weasteast postava. Iako u iščitavanje ove zbirke nije nužno krenuti ovim redoslijedom, ipak će nam on jasnije ocrtati izgradnju jednog složenog pjesničkog koncepta te podvući njegove pojavne konstante i poetičke mijene. Naime, unutar konteksta suvremenoga hrvatskog pjesništva Stojevićev se opus izdvaja svojom kompleksnošću, višeznačnošću i heterogenošću pa ga na neki način možemo promatrati i kao zaseban kontekst, pri čemu nam priređivačeva kronologijska okomica umnogome pomaže. Stojević je već svojim prvim zbirkama napravio dobru topničku pripremu terena, istovremeno aktivirao mnoštvo malih frontova te u zaleđu stvorio dobru pričuvu. U sljedećim je zbirkama te frontove ili smirivao ili intenzivirao, ovisno o trenutnim kretanjima i odnosima snaga. Pametno koristeći već postojeću logistiku (baštinu) osvajao je jezik napadajući ga frontalno, bočno, obilaskom, obuhvatom, infiltracijom te povremenim desantima duboko u pozadini i tako oslobodio širok pjesnički prostor koji se do danas održao. Već prvom zbirkom Iza šćita iz 1971.godine, koja izlazi iz krila razlogaške poetike, Stojević doslovno "izlazi" iz takve poetike gurajući jezik u prvi plan. Naoko arhaizirani stihovi povišenog tona, iznutra se narušavaju "nepriličnom" motivikom i sitnim unutarstihovnim jezičnim diverzijama, signalizirajući pri tome smjer u kojem će se ubuduće poetički razvijati. Početkom sedamdesetih "pjesništvo jezičnog iskustva" postaje skupni model suvremenoga hrvatskog pjesništva pa je stoga razumljivo što je u pjesmama iz zbirke Liçce, iz 1974. godine, svijest o jezičnoj tvarnosti još jače prisutna. Pored već spomenutih jezičnih prepreka unutar "klasičnog" stiha, pojedini se stihovi počinju simultano razvijati na plohi stranice, a interpunkcijski se znakovi osamostaljuju i stavljaju u službu vizualnoga građenja pjesme. Vizualnost, na kraju, dodatno potenciraju i svjetlopisi koji čine gotovo polovicu Liçca. Riječ je o trinaest fotografija, "fotopjesama" pisanih drukčijom kemijom od onih sup(r)ostavljenih "klasično" tekstualnih. Još potpunija vizualna razgibavanja ostvarit će se u pjesmama iz zbirke Litvanski erotski srp, objavljene iste 1974. godine. U stihove koji se uobičajeno linearno razvijaju, Stojević ubacuje leksički prazne usmjerene linije koje popunjavaju ispražnjeni prostor teksta i naznačavaju smjer ispisivanja pjesme izvan prostora stranice. Na taj se način potire linearnost jezičnog znaka, a pjesma svojim simultanim razvojem na plohi izražava pokret. Stojevićev se tekst odlikuje gotovo opipljivim jezikom visokog stupnja tvarnosti. "Kriptogramska neprohodnost" stihova dodatno je usložnjena različitim postupcima ometanja uobičajenog čitanja od lijevog do desnog ruba. Razni glasovni postupci, onomatopeje, ponavljanja glasova, riječi ili većih cjelina, igre glasovima i riječima, vezivanje označitelja ili njegovog dijela uz različite označene, samo su neki od načina stvaranja riječi-slike u kojoj su označitelj i označeno prirodno povezani. Uporaba rječnika, na koju smo nužno upućeni zbog brojnih stranih riječi i dijalekta – bribirske čakavštine, također prekida linearno čitanje. Vrhunac takvih postupaka ostvarit će se u pjesmama iz zbirke Viseći vrtovi (1979.). Pojedine će pjesme istaknuti svoju vizualnu jasnoću i samostalnost, ali će simultano razvijanje uglavnom biti u službi narušavanja klasičnih stihovnih oblika. U tom će se razobličavanju najdalje otići u sonetnom vijencu Ondina bez magistrala. Ta se klasična forma od 14 stihova puta 14 soneta plus magistral puni visokotvarnim jezikom u kojem točke, zarezi, crte i crtice imaju istu značenjsku vrijednost kao i riječi. Trinaesti i četrnaesti sonet potpuno je deverbaliziran i sveden na svoj grafički obris gdje samo snopovi linija oblikuju katrene i tercine. Tradicionalni predložak doveden je u stanje samonegacije, jer magistrala uopće nema, ostaje samo bijela praznina papira. Sonetu će ta samonegacija biti itekako potrebna, da bi uskrsnuo u sljedećoj zbirci Rime amorose, 1984. godine u reformirani gusti čakavski sonet. Sonet kao "žanrovska određenost" nastavlja se ispisivati i u zbirci Firentinski poljubac iz predratne 1990., ali ovaj puta u što-varijanti. Ovakav svojevrsni sonetni manirizam vjerojatno je zaključen reciklažnim sonetima iz zbirke Perivoj od slova (1996.), mada se, kad je Stojević u pitanju, sve može ponovo iskoristiti i resemantizirati. Još je u pjesmama iz prvih šest zbirki bila primjetna tendencija razvlačenja stihova i njihovog organiziranja u pjesme koje se protežu na nekoliko stranica ili povezivanja pjesama u cikluse. Upravo su se ti nizovi najčešće prekidali navedenim postupcima plošno-simultanog razvoja ili postupcima kolažiranja različitim grafičkim elementima. Nadalje, u pojedinim se pjesmama stihovi dulje i razvijaju u prozni redak. Većinom te pjesme komentiraju vlastitu poetiku, pa bi ih prije mogli nazvati esejističko – znanstvenim raspravama, mini-studijama. Takve pjesme svojom metatekstualnošću djeluju istovremeno kao označitelj i kao označeno. One su ujedno umjetnički tekst i njegova teorijska projekcija. Slične su pjesme i u zbirci Došljak iz knjige iz 1997. godine, koje balansiraju između pjesme u prozi, eseja, rasprave i autopoetičkog komentara. Kako su pjesme svojim naslovom ili fusnotom povezane sa različitim umjetničkim podtekstom često se pojavljuje pripisivanje autorstva Drugima te poigravanje različitim identitetima. Pitanje autorstva, igre zamjene identiteta, proklizavanje podteksta te prijenos dijela teksta u fusnotu karakteristične su i za Stojevićev genijalni romančić Balade o Josipu iz iste 1997. godine. Pojavljivanje Stojevića kao subjekta u pjesmi, u sigurnom zaklonu knjige i književnosti, možda je daleki odjek i ironiziranje gomilanja autobiografije i biografije u devedesetima. Slične se igre igraju i u nešto smirenijim rečenicama prelomljenim u stihovno kratke pjesme iz zbirke Korzo (1999.), a nastavljaju se igrati i u opet nešto gušćim i duljim stihovima pjesama iz posljednje objelodanjene zbirke Moj kućni mandarin (2000.). Ta je gustoća stihova, na neki način, zrcaljena iz izvanjske gustoće i "buke informacija", ali i gustoće mišljenja subjek(a)ta pjesme. Već spomenutu kronološku okomicu izbora na kraju prekidaju simultane pjesme iz zaključnog poglavlja Vizualice. Riječ je o šest izrazito uspješnih vizualnih ostvarenja, pismovnih grafika iz ciklusa Corps Diplomatique, izlaganih u sklopu internacionalnog Weasteast postava, riječkog (1978.) i zagrebačkog (1981./83.). U ovim se čistim vizualkama, kao zajednički motivi pojavljuju inicijali C i D. Smještaj tih inicijala u okvir novinske stranice, njihov prijelom, veličina i vrsta fonta, tip tiskarskog sloga, rukopisne intervencije, bjeline, iluzija perspektive te izlazak iz prostora stranice, temeljni su problemi pjesme. Stoga se iščitavanje tih pjesama ostvaruje na putu pogleda usmjeravanog linijama, strelicama i veličinom slova. Abeceda, "pjesma u sirovom stanju" naglašava procesualnost pjesme i ishodište je svih njezinih ostvarenja. Ona je nacrt koji konzumentu nudi potpunu slobodu iščitavanja vlastite pjesme. U njoj su sve pjesme istovremeno, i nijedna. Izbor se pjesama zaključuje popratnim kritičarskim blokom priređivača Gorana Rema te bilješkom o piscu i popisom objavljenih djela Milorada Stojevića. U priređivačkom se bloku svaka pojedina zbirka poetički opisuje, a zatim slijedi sinteza u poglavlju naslovljenom kao Nacrt za jednu autorsku poetiku – Intertekstualni interkodni indikator. Rem u Nacrtu Stojevićevu tekstualnu strategiju promatra kroz jedanaest ključnih točaka: 1. Jezična dimenzija znaka u prvom planu; 2. "Omeđeni pravac" – vizualnost; 3. Razdaljivanje riječi u istoj stihovnoj ravni; 4. Nerazumijevanje; 5. Intertekstualni interkodni indikator; 6. Tematiziranje "jezičnosti"; 7. Nepopunjeni metajezički obrazac; 8. Alternativna čakavština i soneti; 9. Desakralizacija poetskog pisma; 10. Autonomiziranje proizvodljivosti; te 11. Svijest o pismu. Iako se u opisima pojedinih zbirki te u poetičkom nacrtu u fusnotama upućuje na radove koji su se bavili Stojevićevim pjesništvom, nedostaje njihov jedinstveni bibliografski popis, što je i jedina zamjerka ovoj knjizi. Iznimnu vrijednost ove knjige izabranih pjesama možda najbolje potvrđuje i podcrtava priređivačko inzistiranje na odabiru onih vizualno nadraženijih pjesama te vrijednosno izjednačavanje foto i tekst pjesama. Jer, iako je Stojevićevo pjesništvo bilo zastupljeno u desetak antologija, ono je izgubilo ponešto od svoje recepcije upravo zbog toga što su priređivači ovakve pjesme uglavnom previdjeli. Dodajmo tomu i činjenicu da su prve Stojevićeve zbirke objavljene prije gotovo trideset godina pa su i zato prilično teško nabavljive. Zbog te se nedostupnosti pogledu i kritičarsko-teorijsko pismo kretalo nekim drugim smjerovima. Ovaj će izbor, nadamo se, pomoći ispuniti tu recepcijsku prazninu. --tihi 12:40, 20. listopada 2006. (CEST)

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors