Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Međuknjižnična suradnja G7-Boris Popinjač

Izvor: UDK02
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: izbornici, traži
m (predmetnicom "mrežna zbirka" označujemo samo datoteke, ne i članke)
Redak 104: Redak 104:
  
  
== Traganje za skladom prostornih mogućnosti i potreba korisnika ==
+
== TRAGANJE ZA SKLADOM PROSTORNIH MOGUĆNOSTI I POTREBA KORISNIKAk ==
  
 
( primjer jednog istraživanja)
 
( primjer jednog istraživanja)

Inačica od 15:18, 15. studenoga 2011.

TIM ne nastaje slučajno, njega je potrebno izgraditi i održavati!

Na 16. Proljetnoj školi predstavila se grupa novozagrebačkih srednjoškolskih knjižničara i pridruženih članova koja se u šali nazvala «G7», zbog toga što u nazivima većine škola postoji slovo G. Knjižničari su u nju unijeli svoju osobnost i stavove stvorivši neformalnu interesnu grupu koja funkcionira prema načelu Najbolji je sugovornik onaj koji ima isti problem. Sudionicima Proljetne škole predstavili su i svoj rad i rad grupe kratkim izlaganjima o nekim temama kojima su se bavili proteklih godina. Grupu zagrebačkih srednjoškolskih knjižničara «G7»čine: Evica Martinović, prof., Graditeljska tehnička škola; Sonja Kovačec, prof., I. gimnazija; Marija Besermenji, prof., XIII. gimnazija; Marina Plančić-Vitauš, prof., III. ekonomska škola; Nikola Butorac, prof., Geodetska tehnička škola; Milan Josić, prof., XVIII. gimnazija; Boris Popinjač, prof., Ugostiteljsko-turističko učilište

Sonja:


Sadržaj

NASTANAK GRUPE I RAZLOZI ZA SURADNJU

Suradnja naše grupe započela je 1997. godine. Kako se svaka ideja rađa u manjoj skupini, tako smo suradnju započeli Boris i ja kao najbliži susjedi. Grupa se ubrzo proširila na stalnih i njoj odanih sedam članova. Ti smo članovi svi mi ovdje prisutni, a dolazimo iz različitih škola i radnih uvjeta. Karakteriziraju nas drugačiji programi, fond, prostor i oprema, međutim, jedno nam je zajedničko, a to je da svi imamo dugogodišnje iskustvo iz nastave te time i dvostruku upućenost u potrebe naših učenika. Razlozi su naše povezanosti, ponajprije, nove ideje u radu i njihovo ostvarivanje. Nas je povezalo nastojanje da riješimo, svaki u svojoj školi, približno jednake probleme i poteškoće. Među ostalim smo željeli unaprijediti i vlastiti rad kako na obrazovnoj tako i stručnoj razini. Jedan je od razloga također i nedostatak stručnjaka u vlastitoj sredini. U početku se naše sastajanje svodilo na međusobna posjećivanja. Bili smo zainteresirani vidjeti naše knjižnice, usporediti naše fondove, shvatiti organizaciju rada i potrebe drugih sredina. To je dovelo do izmjenjivanja iskustava, posjećivanja međusobnih izložbi, bilo s učenicima ili bez njih. Razmjenjivali smo materijale izložbi, prilagođivali ih svojim potrebama, umnažali normativne akte, kao i standarde, različite zakone, a izmjenjivali smo i informacije dobivene na različitim seminarima. Razmjenjivala su se iskustva u nabavi, povoljnim dobavljačima, vrijednim izdanjima, odnosima unutar škola i sl. To je bilo i vrijeme kada su se pojedine škole počele intenzivnije baviti idejom o primjeni kompjutera u obradi knjižnične građe. Počeli smo i mi razmišljati o programu koji bi nas sve povezao. Shvatili smo da bi nam za to bio najbolji «Metel Win «. Kako bismo postigli taj naš cilj, pomogla nam je naša povezanost u koju smo uključili Gradski ured za obrazovanje i šport te naše ravnatelje. Ta naša povezanost naišla je na njihovo razumijevanje i urodila je plodom. Svi se slažemo da je informatizacija naših knjižnica i zajednička obuka na programu učvrstila našu suradnju kao kolega u istoj struci i dovela do međusobnog prijateljstva. Međusobno smo se zbližili, što nam omogućava da se za konkretan problem, na koji netko od nas naiđe, svatko od - nas obraća onomu koji je najupućeniji u njegovo rješavanje. Kako je ove godine tema naše Proljetne škole «Zdravlje», mi shvaćamo da nam timski rad omogućava psihičko rasterećenje, a time štiti i naše zdravlje. Probleme na koje nailazimo kao pojedinci rješavamo zajedno, shvaćamo najčešće da taj problem nije samo naš, već da i drugi nailaze na slične ili iste u svojim sredinama. Nekad nam je dovoljno požaliti se nekomu tko problem razumije. To nam je usadilo svijest da lakše postižemo ciljeve, zadovoljniji smo, među nama se širi pozitivna energija. Želimo sustići one koji su ispred nas. Slijedimo i provodimo dobre ideje, a sve to rezultira našim boljim radom. Razina rada s učenicima usavršava se i poboljšava. Suradnja s obrazovanom, stručnom i kulturnom planu pridonosi štednji vremena u pronalaženju rješenja. Želim istaknuti da naše ideje uvijek dolaze od pojedinaca, poput one o osnivanju HUŠK-a, a onda se prihvaćaju i razrađuju unutar grupe. Mi smo grupa koja je teritorijalno povezana, međutim, nije zatvorena. Svi mi, kao pojedinci, kontaktiramo s mnogim kolegama po drugim školama. O mnogim navedenim oblicima rada koji zavređuju veću pozornost izložit će kolege kasnije. Meni je pripala čast predstaviti našu grupu. Ne bih željela da netko pomisli da smo grupa koja isključivo misli na rad. Ima među nama ljudi koji znaju pjevati, neki pričaju viceve, a neki se znaju od srca smijati. Suradnja nas je odvela i u Stubičke Toplice gdje se u vikendici naše članice o Vincekovu krstio i naš knjižnični program u nazočnosti njegova tvorca. Što na kraju reći, već da nam suradnja donosi korist u svim našim oblicima rada, čini nas uspješnijima i zadovoljnijima, a zajedničko druženje sretnijima. Hvala!


Boris :


INFORMATIZACIJA GRUPE

Promišljajući kako u što kraćem vremenu korisniku pružiti više usluga, vrlo brzo ukazala se potreba za nabavom knjižničnog programa koji bi zadovoljio standarde školskih knjižnica. Njegovom nabavom, stvorili bi se dobri preduvjeti za ostvarenje programa NISKA, tj. umrežavanje svih knjižnica u Republici Hrvatskoj, kako po horizontali (školske knjižnice), tako i po vertikali (gradske i NSK). Računalnim programom za cjelokupno knjižnično poslovanje, skraćuje se vrijeme bibliografskog opisa i posudbe. Tražili smo preporuku za određeni knjižnični program na mnogim seminarima i stručnim skupovima, ali je nismo dobili. Odgovor na to pitanje odlučili smo pronaći sami. Tržišna ponuda te 2000. godine, svela se na tri ozbiljna programa: zagrebački "Medveščak", sisačka "Osa" i varaždinski "Metel". Varaždinska tvrtka, u ovoj konkurenciji, nudila je najbolji program s nižom cijenom, ako ga odjednom kupi više škola. Uslijedilo je upoznavanje ravnatelja svih sedam škola s tom idejom i predstavljanje cijelog projekta u Gradskom uredu za obrazovanje i šport sa zamolbom za financijskom podrškom. Bili smo uvjerljivi i u proljeće 2001. godine, Ured ga je pristao otkupiti za nas, i nakon toga, za sve zainteresirane škole u gradu Zagrebu. Program je u Windowsima i obuka za njegovu primjenu istovremeno se održavala za cijelu grupu na jednoj lokaciji, što je smanjilo broj Dankovih dolazaka. Novostečena iskustva smo razmjenjivali, a manje probleme rješavali unutar grupe. U suradnji s Dankom, program smo dopunjavali i prilagođivali specifičnim potrebama školskih knjižnica. Za razliku od današnje situacije, kad su potrebne samo manje izmjene i dopune, ovaj program nije bio kvalitetno prilagođen potrebama školskih knjižnica. Baza podataka temeljila se na zapisima gradskih knjižnica u Varaždinu, Koprivnici i Bjelovaru, te je postotak unosa vlastitih zapisa metodičko-didaktičke literature, specifične za školske potrebe, bio vrlo velik. Vjerujemo i nadamo se da će naša iskustva grupnog rješavanja problema biti dobrodošla u informatizaciji vaših knjižnica, ukoliko je do sad još niste proveli.

FINANCIRANJE ŠKOLSKIH KNJIŽNICA

Motivirani višegodišnjim nezadovoljstvom u izboru i raspodjeli lektirnih i drugih naslova od strane ondašnjeg Ministarstva prosvjete i športa za popunu i proširenje knjižnog fonda, predložili smo krajem 2002. godine model koji bi bio prihvatljiv za sve zainteresirane strane. Stari način nabave knjiga imao je, kao što svi znate, brojne nedostatke: školske knjižnice često su dobivale nepotrebne naslove, dok su tražene naslove dobivale u nedovoljnom broju ili nikako. Nezadovoljstvo je doseglo vrhunac 2001. godine kad je Ministarstvo za nabavu angažiralo privatnu tvrtku. Knjižničari su trebali ispuniti jedan CD s popisom potrebnih lektirnih i referentnih naslova. Svi se sjećamo loše realizacije tog projekta. Bilo je očito kako su traženi naslovi dobiveni u premalom broju ili nikako, a gotovo svi su dobili knjige koje nisu naručili. Naša grupa napravila je statističku obradu ove nabave i došla do poražavajućih rezultata. Ovim otkupom resornog Ministarstva nabavljeno je manje od 40% traženih naslova, a postotak je još manji kod broja primjeraka pojedinog naslova. S rezultatima ovog istraživanja upoznali smo savjetnicu Šušnjić i voditelja financija pri Ministarstvu Hrvoja Laburu. Na njihov zahtjev izradili, smo prijedlog financiranja školskih knjižnica i osnažili ga potpisom dopredsjednika HUŠK-a Milana Josića i voditeljice županijskog aktiva Ruže Jozić, te poslali Zavodu za školstvo i resornom Ministarstvu. Prijedlog je imao dvije bitne točke: • Sredstva za nabavu knjižnog fonda trebala bi se dostavljati školama zajedno sa sredstvima za materijalne troškove u točno određenom iznosu koji će ovisiti o broju učenika dotične škole • Školski knjižničari se obvezuju dostaviti Ministarstvu sve račune sa specifikacijom utrošenih sredstava kako bi se izbjegla bilo kakva manipulacija istih Novim modelom, koji je prihvaćen i realiziran u praksi prvi put 2003. godine, smanjio se opseg administrativnih poslova u Ministarstvu, a knjižnice su dobile sve što im je potrebno.

Promjeni načina financiranja pomogao je susret predsjedništva HUŠK-a s ministrom Pugelnikom, savjetnica Šušnjić svojim korisnim savjetima, kolega Rihtarić svojim pismima i mnogi drugi. Vjerujemo da će se takav način financiranja koristiti se i ubuduće, prepuštajući knjižničaru, koji je za to stručno osposobljen, kreiranje knjižnog fonda.


Marija:


RAZGOVORI UGODNI – Na dnevnom redu Pravilnik o radu knjižnice

ili:
Uočene nejasnoće i nedorečenosti shvaćene kao izazov

Zašto (opet) o pravilniku?

Činjenica da smo u knjižničarstvo «ušli» kad smo se već bili potvrdili kao nastavnici (i škola nam nije nepoznata «iznutra») vjerojatno je samo pojačala naš senzibilitet i za uočavanje specifičnosti uloge knjižnice i školskih knjižničara. Sam od sebe se nametao zaključak o potrebi za formalnim regulativima, kako bi položaj knjižnice i knjižničara u školi bili jasno određeni. Shvatili smo da se afirmacija struke, knjižnice i knjižničara kao kompetentnog stručnjaka postiže kroz ustrojavanje knjižnice, njezino otvaranje prema korisnicima i aktiviranje korisnika. U tome potvrđivanju knjižnice i knjižničara važnu ulogu ima i pravilnik o radu knjižnice. On je zapravo mnogo više od pukog ispunjavanja obveze da ga knjižnica ima jer mora urediti određene odnose i pitanja, a neki davni pravilnici uz to su i poučavali ljude iz neposrednog okruženja o tome kako funkcionira školska knjižnica, što je to uopće, što se u njoj radi, kako i zašto ... tako da su jednim svojim dijelom čak bili neka vrsta kompendija knjižničarstva. Pokazalo se da je tada takav pravilnik bio potreban – povratne su informacije govorile da je izvršio svoju «prosvjetiteljsku» ulogu. Danas bismo mogli reći da u pogledu regulative gotovo // skoro više i nema praznina u školskom, i ne samo školskom, knjižničarstvu. Sada su neki odnosi jasni(ji), naročito ako posložimo, hijerarhijski, zakone, akte i dokumente. Zakon o srednjem školstvu jasno kaže da škola ima knjižnicu i da je njezina djelatnost sastavni dio rada škole. Statut škole kaže to isto i još dodaje da je pravilnik o radu knjižnice opći akt škole. U Zakonu o knjižnicama stoji da knjižnice svoju djelatnost obavljaju prema standardima, te što se njima uređuje i tko ih donosi; određuje se također da se postupak i rokovi revizije uređuju posebnim pravilnikom o reviziji i otpisu knjižnične građe; Zakon o knjižnicama kaže i to tko obavlja stručni nadzor nad radom knjižnica, a tko nadzor nad zakonitošću njihovog rada. Standard za školske knjižnice jasno određuje da se pravilnikom o radu knjižnice osobito uređuju pitanja radnog vremena knjižnice, posudba knjižnične građe, korištenje građe u prostoru knjižnice te postupak u slučaju oštećenja, uništenja ili gubitka posuđene knjižnične građe.

Ono što je privuklo posebnu pozornost svih nas nakon što je u listopadu 1997. stupio na snagu Zakon o knjižnicama, i zbog čega su uslijedila brojna pitanja, primjedbe i razgovori – ne samo unutar naše grupe već i na stručnim skupovima i aktivima – bile su odredbe nekih njegovih članaka. Nejasnoće i nedorečenosti počinju već sa 4. člankom (citiram): Pod uvjetima propisanim ovim Zakonom knjižničnu djelatnost mogu obavljati ustanove i druge pravne osobe, pri čemu se radi obavljanja knjižnične djelatnosti moraju ustanoviti posebne ustrojbene jedinice ovih ustanova i drugih pravnih osoba (u daljnjem tekstu: knjižnice u sastavu). U članku 9. stavak treći stoji: Školske, visokoškolske i sveučilišne knjižnice dužni su osnovati osnivači škola, visokih učilišta i znanstvenih instituta u sastavu tih ustanova. Pitamo se, naravno, kako se to primjenjuje na školske knjižnice. Jasno nam je da nismo u kategoriji samostalnih knjižnica, ali jesmo li «posebna ustrojbena jedinica» u sastavu ustanove? Jer ako jesmo, članak 28. Zakona o knjižnicama određuje: (stavak drugi) Knjižnica u sastavu ima voditelja i knjižnični odbor sastavljen od djelatnika knjižnice i pravne osobe u čijem je sastavu. Voditelj knjižnice član je knjižničnog odbora i upravnog tijela pravne osobe u čijem je sastavu knjižnica. (stavak četvrti) Voditelja knjižnice u sastavu imenuje i razrješuje tijelo upravljanja pravne osobe u sastavu koje je knjižnica i on mora ispunjavati iste uvjete kao i ravnatelj samostalne knjižnice. I opet se pitamo - kako to primijeniti na školsku knjižnicu (koju još, slikovito, nazivamo «knjižnicom jednog čovjeka») ?

Nisu to jedina pitanja, nedorečenosti i nejasnoće. Dojam je da se o stvarnom položaju školskih knjižnica nije mnogo razmišljalo, ili se nije sagledalo u potpunosti moguće uzročno-posljedične veze koje iz toga proizlaze.

Tražili smo odgovore, ili barem naputke, s mjerodavnih razina - od Matične službe (knjižnice) i nadležnog Ministarstva. Rečeno je da se na nas te odredbe ne odnose, ali to je samo rečeno. Iz Ministarstva su, doduše, poslali primjedbe na Zakon o knjižnicama, ali to do danas nije dalo rezultata u pravoj formi (kao izmjena ili dopuna zakona koja bi se odnosila na školsku knjižnicu).

Nama preostaje da i dalje postavljamo pojedinačne upite, ili da se kroz udrugu založimo za bolje zakonsko rješenje položaja školske knjižnice, što jedino i može dati relevantne rezultate.

&

Neovisno o svemu tome, nameće se još i pitanje nove koncepcije pravilnika i njegove eventualne //moguće standardizacije. Naime, budući da je riječ o općem aktu (= uređuje odnose na općoj razini) realno je pretpostaviti da će dobar dio njegovih sadržaja biti zajednički svim školskim knjižnicama, a i onaj drugi dio, nazovimo ga individualnim, koji omogućuje da se u njemu odzrcale konkretne prilike i uvjeti rada u konkretnoj školi i knjižnici, može se koncepcijski dovesti do razine modela. Istovremeno bi trebalo riješiti i pitanje stila i frazeologije – dakle, treba li ga oblikovati kao akt (što on jest), pa suho, pravnički nanizati članke ?, ili stilizirati drugačije, bez članaka, fokusirati ga na uvažavanje prava i potreba djece?, - a da sve skupa bude što je moguće kraće rečeno?! Trebaju li nam, možda, dva akta, od kojih bi se jedan i dalje zvao pravilnik o radu knjižnice, a drugi, recimo, knjižnični red ili ... ?!

Jasno je jedno: stručna, školsko-knjižničarska javnost mora reći svoje mišljenje, a put do rješenja vodi kroz interdisciplinarni timski rad u kojem će sudjelovati ne samo školski knjižničari već, u svojem dijelu posla, i školski tajnici.

Otvaranjem pitanja standardizacije pravilnika nastojimo postići da pravilnik kao temeljni akt o radu školske knjižnice bude utemeljen na odgojno-obrazovnim i stručno-knjižničarskim načelima, čime bismo ujednačili razinu kakvoće rada školskog knjižničara i u tom području te, zasigurno, izbjegli brojne nesporazume i mukotrpne situacije na kakve još uvijek nailazimo.


Evica:


TRAGANJE ZA SKLADOM PROSTORNIH MOGUĆNOSTI I POTREBA KORISNIKAk

( primjer jednog istraživanja)

Jedno od pitanja na koje smo pokušali naći odgovor je i problem prostora. Uspješna rješenja prostora unutar naše grupe djelovala su poticajno – olakšala i ubrzala rješenje specifičnih prostornih problema u svakoj pojedinoj knjižnici. Navest ću primjer suradnje III. ekonomske i moje Graditeljske tehničke škole. Kolegica je preglednim smještajem građe i oznakama, učinila izvore informacija dostupnijim korisnicima, a ujedno poticajnijim za samostalno učenje. Skladno je odvojila radno mjesto knjižničara unutar jedinstvene prostorije, tako da korisnik i stručni suradnik ne ometaju jedni druge u radu. Kako je i moja škola rješavala prostornu organizaciju knjižnice, prihvatila sam neka njena dobra prostorna rješenja i na taj način skratila vrijeme potrebno za njihovo rješavanje, pa sam se mogla baviti drugim pitanjima. Odlučili smo se za istraživanje kojim smo željeli ispitati učenički doživljaj prostora školske knjižnice. Dobiveni rezultati bi nam pomogli da se približimo željenom idealu sklada prostornih mogućnosti i potreba naših korisnika. Postavili smo hipotezu o visokoj korelaciji doživljaja prostora i zadovoljavanja mogućih potreba koje učenici tijekom uobičajenih aktivnosti u knjižnici dosada nisu ostvarivali. Svoje teorijsko uporište našli smo u suvremenoj arhitektonskoj antroposocijalnoj teoriji projektiranja prema kojoj bi kod projektiranja prostora trebalo respektirati latentne potrebe korisnika. Njih je teže otkriti, ali mogu znatno utjecati na prostornu organizaciju i aktivnosti u prostoru. U tom smo smislu i proveli istraživanje putem ankete na uzorku od 117 učenika trećih i četvrtih razreda.U fazi izrade nacrta istraživanja, timski rad u grupi pomogao mi je da eliminiram neke pogreške i izbjegnem poteškoće. Od velike pomoći u provedbi istraživanja bila je i suradnja s profesorima unutar moje škole. Anketa je bila anonimna, s tri postavljena pitanja.U prvom pitanju ispitanici su imali mogućnost, koristeći se skalom procjene od 1 do 5, izjasniti se o potrebama koje bi mogli zadovoljiti u prostoru knjižnice. Ponuđene su im čak i neke aktivnosti kojima su se u knjižnici već bavili(prilog 1.).

Mogućnosti zadovoljavanja potreba u prostoru knjižnice:

1. osobna afirmacija sudjelovanjem u radionicama i postavljanju izložbi
2. udobnost prostora
3. susret s drugim osobama u smislu prijateljstva i simpatija
4. bavljenje nekim zanimljivim aktivnostima u knjižnici kao predah od teških nastavnih :sadržaja
5. neformalni susret i komunikacija s profesorima u prostoru knjižnice


U drugom pitanju mogli su se još dodatno izjasniti o zadovoljenju nekih svojih potreba vezanih uz rad školske knjižnice. U trećem pitanju dana im je mogućnost da svojim prijedlozima djeluju na stvaranje knjižnice kao još poticajnije i zanimljivije sredine u školi.


Rezultati provedene ankete

Analizirajući rezultate ankete iz njenog tabelarnog prikaza možemo vidjeti kakva je bila frekvencija vrijednosti pojedinih odgovora na postavljeno 1. pitanje, koju su prosječne vrijednosti dali aktivnostima u knjižnici i kako su ih rangirali (prilog 2.). Analizom rezultata ankete došli smo do prosječnih vrijednost iskazanih aktivnosti kojima bi se učenici bavili u prostoru knjižnice , kako bi zadovoljili neke od svojih potreba. Iz njihovog grafičkog prikaza možemo vidjeti da su aktivnostima koje bi značile predah od teških nastavnih sadržaja dali najvišu prosječnu vrijednost 3,69, potrebu za udobnošću prostora ocijenili su visoko sa 3,55, potrebi susreta s vršnjacima dali su vrijednost 3,19. Najniže su rangirali zadovoljavanje svojih potreba za osobnom afirmacijom sudjelovanjem u radionicama i izložbama, sa 2,19. Neformalne susrete i komuniciranje s profesorima u prostoru knjižnice vrednovali su sa 2,34.

Sve odgovore s njihovim vrijednostima analizirali smo i pojedinačno i dobili slijedeći prikaz (prilog 3.). Iz ovakvog grafičkog prikaza možemo vidjeti da je najveći broj učenika dao prostoru najveću ocjenu, dakle akceptirali su dobre prostorne uvjete knjižnice, što ne znači da se žele i osobno afirmirati sudjelovanjem u već uobičajenim aktivnostima u knjižnici kao npr. u postavljanju izložbi ili sudjelovanjem u radionicama. Tu oni sebe doživljavaju više kao konzumente, a ne kreativne stvaraoce. Podaci jasno govore da knjižničar može računati s 23% učenika (npr.Knjižničarska grupa) s kojima može provoditi neke od svojih programskih aktivnosti. Susret s vršnjacima u knjižnici u smislu simpatija i prijateljstva vrednovali su prosječno(3,19). Za mogućnost susreta i druženja s vršnjacima u prostorima knjižnice nisu previše zainteresirani, što je i normalno, budući da im grad omogućuje da tu potrebu ostvare na njima interesantnijim i atraktivnijim mjestima.Ne zaboravimo da je anketa provedena među populacijom učenika u gradskoj sredini, osim toga njihova je dobna struktura 16 ili 17 godina, dakle još uvijek adolescentno doba po ponašanju. Najviše su rangirali zadovoljavanje potreba putem aktivnosti koje bi značile predah od teških nastavnih sadržaja, a dodatno su i svoje prijedloge iznijeli u drugom i trećem pitanju. Vrlo su nisko rangirali i zadovoljavanje svojih potreba za neformalnim druženjem s profesorima u prostoru knjižnice (2,34), što upućuje na populaciju adolescenata, koji teško podnose autoriteta pa i autoritet pa i autoritet profesora. I ne samo to. Podatak upućuje na potrebu promjena u obrazovanju primjenom novih pedagoško - didaktičkih rješenja koja bi omogućila postupno prenošenje težišta rada sa procesa nastave na proces učenja.

U drugom pitanju učenici su imali mogućnost izraziti svoje prijedloge i želje o zadovoljavanju i nekih drugih potreba u knjižnici, osim onih uobičajenih i već ponuđenih u prvom pitanju.

Neki su se prijedlozi i želje često ponavljali, ali se uglavnom mogu svesti na slijedeće:

- u knjižnici treba biti više računala s priključkom na internet
- više naslova koji nisu vezani uz lektiru
- više informacija o zanimljivostima i novostima u struci i okruženju
- društvene igre i sadržaji za psihičku relaksaciju i odmor

Treće pitanje, kao i drugo, bilo je pitanje otvorenog tipa.Učenici su imali mogućnosti izjasniti se o tome što učiniti da knjižnica postane poticajna i zanimljiva sredina

Prema mišljenjima učenika knjižnica bi bila zanimljiva i poticajna sredina u školi:

- ako bi imala više računala s priključkom na internet zbog mogućnosti pretraživanja
odgojno-obrazovnih sadržaja, kao i rješavanja problema vršnjaka putem interneta
- ako bi provodila projekte vezane za njihovu svakodnevnicu
- ako bi osim lektirnih mogla ponuditi više naslova po osobnom izboru
- ako bi imala zanimljive projekte opuštanja uz glazbu
- ako bi bila prostor u kojem bi učenici mogli crtati svoje programe iz struke

Zaključak Anketom smo potvrdili našu hipotezu o postojanju vrlo visoke korelacije doživljaja prostora i zadovoljavanja potreba korisnika zanimljivim aktivnostima koje bi značile predah od teških nastavnih sadržaja. Ona potvrđuje i to da ne smijemo stati već se moramo aktivirati na novim zadacima koji stoje pred nama. Zbog toga se od knjižničara očekuje da se permanentno usavršava, proširuje područja svoje kompetencije i svakodnevno osluškuje i zadovoljava potrebe svojih korisnika.


Nikola:


O MEĐUKNJŽNIČNOJ SURADNJI - PRIMJERI IZ SVAKODNEVNE PRAKSE

U svom radu pokušavam se suočiti s problemima koji tište većinu školskih knjižničara:

1. aktiviranje «mrtvog» fonda
2. povećanje posudbe
3. zadovoljavanje učeničkih kreativnih potreba

Neki od načina kojima sam češće pribjegavao jesu međuknjižnična suradnja, zatim organiziranje takvih aktivnosti koje će tražiti čitanje šireg, dakle i nelektirnog fonda, uz stvaranje natjecateljskog duha među učenicima (rangliste najboljih korisnika). Evo kako je, dakle, međuknj. suradnja pomogla meni, odnosno nama, u ostvarivanju zadanih ciljeva. Stjecajem objektivnih okolnosti (relativno mali broj naslova i velik «mrtvi» fond), više sam puta posuđivao za svoje učenike iz knjižnica susjednih škola – Graditeljske i XIII. gimnazije. Isto tako, bilo mi je drago što sam lektiru iz svoje knjižnice imao prilike posuditi susjednim školama, najčešće onima iz istog dvorišta. Nakon nekoliko uspješnih razmjena možemo reći da taj vid suradnje postaje model kojim ćemo se, vjerujem, služiti i dalje jer se pokazao lako ostvarljiv i efikasan, a donosi zadovoljstvo učenicima i nama knjižničarima. Knjige su našle čitatelje, a iz koje su škole – manje je bitno. Saznanje da smo zadovoljili intelektualne potrebe i svojih i drugih učenika, da smo ih spasili od često bezuspješnog traganja za knjigom – dovoljan je razlog da budemo zadovoljni. Odgovor koji ne voli nijedan knjižničar («Knjige više nema.»), nije više u našoj praksi tako čest. Naravno, tu suradnju treba poboljšati jer nije idealna. Nedostatak je u tome što se zadužujemo za sve knjige mi knjižničari (svatko od nas je korisnik knjižnica ostalih članova grupe), a u svojoj školi te knjige posuđujemo na klasičan način. Budući da ih ne mogu zadužiti u «Metelu», te se knjige ne broje učeniku u njegovu statistiku pročitanih knjiga: Zasad ne znamo je li moguće i takvo povezivanje fondova susjednih škola, a u tome će nam pomoći, nadamo se, naš informatičar Danko Tkalec. Osim ovog, nazovimo ga prvim oblikom međuknj. suradnje, (razmjena knj. građe), pokušavamo ostvariti i druge oblike:

2. sudjelovanje učenika i profesora u aktivnostima susjedne škole u svojstvu gledatelja
3. aktivno sudjelovanje učenika druge škole u nekoj priredbi / aktivnosti
4. zajedničko planiranje, uvježbavanje i izvođenje određenih projekata.
5. stručna suradnja među nama kolegama

Reći ću o svakoj nekoliko riječi.

2. U više navrata pozvali smo ili bili pozvani u neku od naših škola. Najčešće sam s grupom učenika dolazio u Graditeljsku (zbog strukovne povezanosti nekad je to i bila ista škola), gdje smo bili nazočni različitim predavanjima ili radionicama: Dani kruha, izložba tradicionalnog graditeljstva s predavanjem i dr.). Mi smo pozvali učenike susjednih škola na obilježavanje Dana školskih knjižnica kad nas je posjetio Zoran Ferić, zatim na priredbu za Valentinovo itd.
3. Učenici Geodetske aktivno su sudjelovali u knjižnici Graditeljske u radionici na temu PLODOVI ZEMLJE, napravivši pritom zanimljiv pano koji je još «u životu». Pred Božić izrađivali su kuglice od špage, za Uskrs slikovite pisanice kojima smo okitili ukrasnu biljku pred knjižnicom. Dvije učenice iz Graditeljske obogatile su svojim recitacijama naš program za Valentinovo, na kojem su nastupili i gosti iz Glazbene škole Franje Lučića.
4. Zajednički planiramo i počinjemo realizirati projekte pod radnim naslovom Pjevamo i recitiramo pjesnike te Božić u stihu i glazbi.
5. Što se tiče naše stručne suradnje, ona je naravno, prisutna u svim spomenutim oblicima, ali i u isključivo knjižničarskim, kakav je i ovaj koji smo pripremili za vas, pa i u nekim neformalnim zabavnim oblicima.

Nadopunjavajući se i pomažući jedan drugome obogaćujemo kulturni život škole i pružamo više mogućnosti učenicima da dožive nešto novo i kreativno se izraze. Bez te međuknjižnične suradnje naš stvaralački rad bio bi, bez svake sumnje, znatno siromašniji.


Marina:


VRIJEDNOSTI TIMSKOG RADA UNUTAR GRUPE

Moj je udio u ovom predstavljanju nešto reći o timskom radu i kako smo ga mi primijenili. Svi znamo definiciju tima (team) da je to manja grupa ljudi s komplementarnim znanjima i vještinama koji rade zajedno kako bi ostvarili zadatke i ciljeve za koje se smatraju odgovornima. Nas je okupila želje da unutar naših knjižnica aktivno mijenjamo stvari s kojima nismo zadovoljni. Bili smo svjesni različitih uvjeta u kojima radimo u svojim knjižnicama od uređenja prostora, broja knjiga, opremljenosti i informatizacije itd. Definirali smo trenutačno stanje u knjižnici i utvrdili naše zadatke pojedinačne i zajedničke. Bili smo spremni mijenjati se, učiti i savladavati sve prepreke, jer u timu smo vidjeli svoju novu ulogu. Jedan od zajedničkih zadataka je informatizacija naše knjižnice, gdje se pokazalo naše uspješno djelovanje. Zadovoljni tim prvim ostvarenim zadatkom, puni entuzijazma prionuli smo svojski poslu. Sad već svi imamo bazu podataka, posudbu preko bar koda, AV građa je uvedena. Ostaje nam da prema potrebama knjižnica koncentriramo se na uvođenje serijskih publikacija. Većina članova ima svoje baze podataka na internetu. Naše uspješno djelovanje, poput informatizacije knjižnica učinilo nas je prepoznatljivima u mnogim sredinama tako da sad i drugima pomalo pomažemo. Na sastancima bi istakli trenutačne probleme i na njih nastojali naći odgovore. Sastanci su dali svakom priliku da ravnopravno govori o svim pitanjima i nedoumicama, na koje nailazi.To su bile prave male “bure ideja “, jer u grupi ideje se jednostavno množe. Bilo je to vrijeme stvaranja ideja, prikupljanja, razmišljanja o njima, raspravljanja i na kraju odabira najboljih rješenja. Uvijek smo se rastali sa znanjem da smo problem raspravili, razjasnili sve nedoumice i odlučili se za najbolje rješenje. Imali smo osjećaj korisnosti tog našeg sastanka, a ne izgubljenog vremena. Grupa nije imala vođu princip je “isti među jednakima”, pa je vladala ugodna radna atmosfera, dobar odnos među članovima kao važno pravilo dobre komunikacije. Naša grupa se ustalila na 7 članova, čime smo opet u okviru uspješnog tima koji bi se trebao kretati od 5 do 12 članova. Oblici naše suradnje, pokrivale različite teme ovisno o stručnosti knjižničara, senzibilitetu učenika te zahtjevima škole. Našoj osnovnoj zadaći, približavanje knjižnice korisnicima, svakako doprinose i konzultacije o prostoru i namještaju. U međuvremenu su namještene knjižnice Graditeljske i 3.ekonomske škole pa i o tim iskustvima možemo kasnije razgovarati. Čuli smo da smo gotovo svi bili dugogodišnji nastavnici i da smo se naknadno dodatno osposobili za rad u knjižnicama. Takva dvostruka kompetencija objedinjuje dvojako iskustvo u radu s učenicima i pomaže nam u timskom radu u pronalaženju i povezivanju pravih rješenja. Naš krajnji cilj proizlazi iz interesa korisnika pa se zato trudimo stvoriti kompetentne čitatelje, koji se služe svim izvorima znanja, čitatelje koje ćemo osposobiti za cjeloživotno učenje uzimajući u obzir sve zadaće odgojno-obrazovnog procesa. Izgleda da smo samo radili, a mi smo se dobro i zabavljali i upravo slobodna i neopterećena komunikacija, mogućnost prihvaćanja i nasljedovanja dobrih ideja, provjera i nadopuna vlastitog znanja nesmetan i pravodoban protok informacija, bolja učinkovitost rada sve su to ogromne prednosti koje omogućuje rad u grupi koja može napredovati i pridonijeti više nego pojedinačni napori svakog člana.

Nezadovoljstvo smo preokrenuli u pozitivnu energiju rješavali probleme na koje smo nailazili, učili i veselili se svakom uspjehu prema konačnom cilju.
Neformalna grupa zagrebačkih školskih knjižničara G7 s višom savjetnicom Biserkom Šušnjić prezentira svoj rad na Proljetnoj školi
Dio svojih aktivnosti prikazali su i na plakatima...
.
Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors