Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Kritički osvrt na Kongres IASL-a - Josip Rihtarić

Izvor: UDK02
Inačica od 13:04, 22. listopada 2009. koju je unio/unijela Josip65 (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Sadržaj

Glavne poruke

  1. Tko su naši najvažniji korisnici? Učitelji! Ako korisnici nisu učitelji i ravnatelj, ne možemo kao korisnike imati niti učenike, ne možemo biti zadovoljni svojim poslom.
  2. Ako želiš promijeniti svijet (u svojoj školskoj knjižnici) – budi siguran da to činiš zajedno sa svojim ravnateljem; i da se on kreće u smjeru u kojem želiš i ti ići.
  3. Znanstveno je utvrđeno da se učitelji (i stručni suradnici), u pravilu, prestaju stručno usavršavati (dodatno obrazovati) nakon prvih 5 godina provedenih u školi? Kako je moguće da učitelji mogu 30 i više godina predavati na isti način, da ni malo ne mijenjaju niti ne usavršavaju svoje tehnike predavanja i da zbog toga nemaju nikakvih problema?
  4. Da bismo s nekim surađivali, potrebno je najprije uspostaviti kvalitetne odnose uzajamnog povjerenja i bliskosti.
    Najmanje pola godine (6 mjeseci) potrebno je za uspostavu takvih odnosa. Tek nakon toga može se razmišljati o uspostavljanju kontakata radi stvaranja tima. Prije početka rada u timu (ili u paru), potrebno je naučiti tehnike i vještine rada u timu. Problem je što nastavnici često mijenjaju radna mjesta.

Aktivnosti

  • U tri dana pratio sva predavanja i ostale aktivnosti
  • Predstavio repozitorij kroz plakat
  • Predstavio aktivnosti i planove udruge
  • Neformalno razgovarao s Australcima, Francuzima, Talijanima, Austrijancima, Brazilcima, Portugalcima, Amerikancima, Kanađanima, Nizozemcima, Litvancima, Maležanima, Južnoafrikancima, Britancima, Novozelanđanima…
  • Zadovoljan zbog ispunjenih očekivanja
  • Razočaran što u većini država u svijetu nadležne prosvjetne vlasti i političari nisu prepoznali potencijal i korist školskih knjižnica u razvoju kvalitetnih odgojno-obrazovnih sustava te nužnost kvalitetnih školskih knjižnica u pripremi učenika za zahtjeve 21. stoljeća u eri globalizacije i informacijskog društva

Ideja

  • Tiha aukcija

Ponuda

  • Sveučilište Južne Alabame

Zaključci

  • Ideal je, cilj kojemu se teži, imati zakone kojima je zajamčeno da u svakoj školi mora biti školska knjižnica sa zaposlenim kvalificiranim školskim knjižničarom. U svijetu je još uvijek malo država u kojima je zakonski regulirano da škole moraju imati školske knjižnice i školske knjižničare. Bilježe se pomaci na bolje, primjerice sudionici iz Malezije, Indonezije i kanadske savezne države Saskatchewan s velikim su ponosom i zadovoljstvom izjavili da su nedavno donijeti zakoni kojima je propisano da svaka škola mora imati školsku knjižnicu. Na žalost, uočljivi su i negativni primjeri, poput Nizozemske, gdje je donijeta odluka o ukidanju školskih knjižnica, odnosno odluka da djelatnost školskih knjižnica bude prenijeta u nadležnost narodnih knjižnica.
  • Suradnja i potreba za suradnjom između narodnih i školskih knjižnica vidljiva je diljem svijeta, ali je također vidljiva i težnja narodnih knjižnica da asimiliraju školske knjižnice, odnosno da ih pretvore u izdvojeni punkt narodnih knjižnica.
  • U mnogim državama postoje školske knjižnice, ali u njima ne rade profesionalni školski knjižničari, već priučeni knjižničari koji su, eventualno, prošli neke kratke tečajeve, kratku obuku za rad u školskoj knjižnici. Poduzimaju se mnoge akcije kojima se nastoji uvjeriti vlasti da i u školskim knjižnicama trebaju raditi profesionalci, kao što rade i na drugim radnim mjestima. Ako školsku knjižnicu ne mora voditi školovana osoba, bismo li pristali da na u zrakoplovu Croatia Airlinesa vozi priučeni pilot – jer tvrtka štedi na trošku školovanih pilota?
  • Mnogo sudionika isticalo je nedostatak ako se u određenoj državi ne školuju školski knjižničari, već samo opći knjižničari, jer je profesija školskog knjižničara specifična, te obrazovanje iz općeg knjižničarstva nije dostatno za kvalitetan rad u školskoj knjižnici.
  • U mnogim državama plaće nastavnika su zajamčene i financiraju se iz državnih ili regionalnih proračuna, a plaće knjižničara financiraju se iz materijalnih sredstava škole i ovise o odluci ravnatelja i školskog odbora. Također, otvaranje i trajanje radnog mjesta školskog knjižničara i raspon poslova kojima će se baviti školski knjižničar često ovise o odluci ravnatelja i(li) školskog odbora.
  • U mnogim državama svijeta mnogo se priča o društvu znanja, potrebi da se učenike poučava služenju različitim izvorima znanja, potrebi prakticiranja istraživačkog rada, skupnog rada, radu na projektima, timskom radu nastavnika i sl., međutim u mnogim državama su ova nastojanja više želje nego realnost. Razlozi tomu su dvojaki: otpor učitelja jer ne žele mijenjati svoje navike i otpor nadležnih da kvalitetan rad adekvatno nagrade.
  • Pričamo o promjenama, ali se u školama ne želimo mijenjati; pričamo da je učenik u središtu, a škole su oblikovane tako da je u središtu učitelj; razmišljamo o knjižnici u školi, umjesto o školi u knjižnici; želimo nešto dobiti, ali se za to ne želimo boriti, a ako se odlučimo za nešto boriti, moramo biti svjesni da u svakoj borbi ima i pobjednika i gubitnika, da ne postoje jamstva da ćemo svaku bitku dobiti, da ćemo borbom nužno stvoriti neprijatelje, one kojima ne odgovara status quo. Učitelji se ne žele mijenjati, ne žele se usavršavati. Istraživanje je dokazalo da prestaju učiti nakon 5 godina predavanja. Bismo li pristali da nas operira kirurg koji se je zadnji put stručno usavršavao prije 30 godina, koji zadnjih 30 godina nije promijenio svoju tehniku operiranja?
  • Političari koji odlučuju o uvjetima rada i plaćama nastavnika još uvijek se prema obrazovanju odnose kao prema trošku na kojem treba štedjeti, a ne kao prema ulaganju pri čemu veća ulaganja trebaju vratiti većom kvalitetom. U takvim uvjetima školske knjižnice u pravilu među prvima izvuku kraći kraj prilikom štednje, jer se za njih zaključuje da nisu baš nužne za opstanak škola. Nadležni političari željeli bi da nastavnici rade kvalitetno, ali ne žele tu kvalitetu i adekvatno nagraditi. U mnogim državama obrazovanje sve više kontroliraju političari, a ne više učitelji. Na žalost, političari sve manje slušaju učitelje, a sve više im naređuju i od njih sve više zahtijevaju.
  • Kako bi zadržali svoja radna mjesta, ali još više iz ljubavi prema profesiji školskog knjižničarstva i uvjerenja u plemenito poslanje školskog knjižničarstva, u mnogim državama školski se knjižničari udružuju i poduzimaju različite akcije kojima nastoje povećati vidljivost svoje profesije među širom populacijom, akcije u kojima argumentiraju korist koju učenici i društvo imaju od školskih knjižnica u postizanju dogovorenih društvenih ciljeva, u uvjetima globalizacije i življenja u informacijskom društvu. Školski knjižničari nastoje uvjeriti nadležne da su školske knjižnice jednostavno nužne u pripremanju učenika za zahtjeve 21. stoljeća.
  • U državama u kojima je školsko knjižničarstvo najrazvijenije, školski knjižničari u fokus svoga rada stavljaju informacijsku pismenost, pravo na pristup informacijama, učenje služenja informacijskim izvorima, pretraživanje i uporaba informacija, potpora nastavnom procesu posebice u istraživačkim nastavnim metodama. U tim državama u pravilu postoje vanjski servisi preko kojih školski knjižničari kupuju knjižničnu građu, a ti vanjski servisi opremaju knjige i ostalu građu svim potrebnim te je dovoljno da ih knjižničar samo stavi na policu. Također, školski se knjižničari ne bave niti onim što mi nazivamo „kulturnom i javnom djelatnošću“ – jer nadležni smatraju da nema ekonomskog opravdanja plaćati za te poslove školskog knjižničara, kad ih može obaviti bilo koji drugi nastavnik.
  • U svijetu se mnogo govori o potrebi timskog rada, ali također postoje veliki otpori. Nije dovoljno samo apelirati da se radi timski, najprije je potrebno uspostaviti odnose povjerenja i sigurnosti, za što treba utrošiti najmanje pola godine, a nakon toga treba, prije početka rada tima, članove tima poučiti tehnikama i vještinama timskog rada.
  • Školska knjižnica nije prostor publiciranog materijala, već prostor materijala potrebnog učiteljima i školi.

Napomena

Ovo je tekst znatno skraćenog, petminutnog izvješća s Konferencije IASL-a u Padovi 2009. godine koje je predstavljeno na koordinaciji voditelja ŽSV-a, a koordinacija je održana u Zagrebu 22. listopada 2009. godine.

Preuzimanje datoteke u formatu .ppt

www.scribd.com/doc/21441649/Kriti%C4%8Dki-osvrt-na-Kongres-IASL-a-Josip-Rihtarić

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors