Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Kratki podsjetnik o radionici - Ivana Vladilo

Izvor: UDK02
Inačica od 09:06, 15. studenoga 2006. koju je unio/unijela Josip65 (Razgovor | doprinosi)
Skoči na: izbornici, traži

Ivana Vladilo

Sadržaj

ŠTO JE RADIONICA?

Različiti autori različito definiraju radionicu. Međutim, većina se slaže da postoje neke osnovne karakteristike radionice kojima se ujedno može i definirati:

- osobni angažman

- rad u malim grupama

- aktivno učešće svih

- raznovrsnost komunikacijskih obrazaca

- atmosfera podrške

- pravo na različitost i poštivanje potreba, emocija i načina funkcioniranja svakog učesnika

- rad na zajedničkoj temi

- oslanjanje na osobna iskustva

Samo ime "radionica" podsjeća na prostor u kojem se nešto radi, izrađuje. Rad predpostavlja proces, sam čin nastajanja, a ne samo gotov proizvod.

U tom smislu promatramo i pedagošku radionicu: kao posebnu metodu rada kod koje naglasak stavljamo na proces i način rada.

Cilj svake radionice je usmjeravanje nekom zajedničkom radu. Osnovno obilježje svake radionice je to da podrazumijeva osobno i aktivno zalaganje svakog sudionika i ne dopušta nezainteresiranost i odbijanje angažmana.

VRSTE RADIONICA

Klasificiraju se obično prema sadržaju, cilju i dobi sudionika.

Prema cilju razlikujemo:

1. Kreativne radionice – osnovni cilj je poticanje i razvijanje stvaralačkog mišljenja i izražavanja (pr. dramske, poetske, likovne...)

2. Edukativne radionice – osnovni cilj stjecanje znanja u najširem smislu

BROJ SUDIONIKA

Preporučljiv broj sudionika radionice je između 15 i 25.

1 ili 2 voditelja.

TRAJANJE RADIONICE

Preporučeno vrijeme trajanja jedne radionice sastavljene od nekoliko aktivnosti je 1,5 do 2 sata.

OSNOVNA PRAVILA RADIONICE

Pravila se donose na početku grupnog rada, zajednički, time postaju pravila svih članova. Pravila su oblikovana tako da opisuju jasna poželjna ponašanja, a ne nepoželjna ponašanja. Moraju biti jasne i posljedice njihovog nepridržavanja.

1. Pravilo kruga – svi sjede u krugu jer to daje jednaku mogućnost izražavanja bez ičije dominacije

2. Pravilo "dalje" – razmjena ide u krug, a ako netko ne želi sudjelovati u nekoj aktivnosti ima pravo reći "dalje"

3. Pravilo slušanja – očekuje se pažljivo međusobno slušanje

4. Pravilo diskrecije – saopćeno u krugu, tamo treba i ostati

5. Pravilo sudjelovanja – u radionici nema promatrača, svi sudjeluju

6. Pravilo poštivanja dogovorenog vremena

7. Pravilo "ne sjedi na svojim potrebama" – treba li netko napustiti radionicu, ne treba se suzdržavati

8. Posebna pravila – specifična dogovorena pravila za konkretnu radionicu (mobitel, hrana, kretanje...)

RADIONICA = UČENJE

I u radionici je, zapravo, riječ o učenju.

Da ne bi bilo zabune: način rada koji je učenicima zanimljiviji i poticajniji, najčešće je za nastavnika teži i zahtjevniji. Zato su mnogi skloniji ustaljenom, nezahtjevnom konvencionalnom predavanju.

Radionica je idealna za kombinaciju različitih oblika učenja:

- aktivna metoda – mentalna i motorička aktivnost tijekom rada

- metoda iskustvenog učenja – uobličavanje osobnog doživljaja u svjetlu nekog novog sadržaja

- kooperativna metoda – uobličavanje osobnog iskustva obavlja se kroz razmjenu s drugim sudionicima i voditeljem grupe

- učenje po modelu – kroz promatranje ostalih sudionika u različitim situacijama i ulogama (dobra pretpostavka za korigiranje vlastitog ponašanja)

- problemska metoda – radioničarske aktivnosti najčešće predstavljaju i rješavanje nekog problema (kognitivnog, emocionalnog ili socijalnog). Kombinira se konvergentno (učenje željenog rješenja) i divergentno učenje ( poticanje u traženju različitih puteva za dolazak do rješenja)

PLAN RADIONICE – SCENARIJ

Radionica mora imati vrlo jasan i unaprijed definiran plan – scenarij. O dobrom scenariju ovisi uspjeh radionice.

Bit scenarija čine strukturirane aktivnosti koje nastaju kao rezultat konkretnog zahtjeva koji uvodi voditelj radionice, a objedinjene su oko jedne teme.

Scenarij preko konkretnih zahtjeva usmjerava osobni angažman sudionika. Važno je da potiče kooperaciju, a ne takmičenje i diskriminaciju.

Scenarijem treba precizno naznačiti predviđene oblike tj. tehnike grupnog rada.

NAJČEŠĆI OBLICI RADA

Razmjena u cijeloj grupi – osnovni oblik rada kojim počinje i završava svaka radionica

a) razgovor u krug – govor po redu sjedenja

b) grupna diskusija – manje strukturirana razmjena, važno je međusobno slušanje i ne skretanje s teme

c) oluja mozgova (brainstorming) – slobodne asocijacije na zadanu temu

Simultana individualna aktivnost – zahtjev usmjeren na unutrašnji angažman (prisjećanje, razmišljanje...)

Rad u parovima ili malim grupama – (mala grupa – 3 do 5 članova)

RADIONIČKE TEHNIKE

Vođena fantazija – uz voditeljevo usmjeravanje, navođenje mašte na iskustvo potrebno za daljnju elaboraciju novih sadržaja.

Kiparenje – postavljanje svog para u odgovarajući položaj koji izražava ideju para

Akvarij – u sredini kruga odigrava se određena scena koja govori o određenom iskustvu

Igranje uloga – omogućuje sagledavanje situacije iz drugačije perspektive

Igre – mogu biti nevezane uz samu radionicu. Zaokružuju dinamiku grupe. Pojačavaju osjećaj pripadnosti i suradnje, opušaju i uveseljavaju, vraćaju koncentraciju...

OSNOVNE FAZE RADIONICE

1. Izazivanje osobnog doživljaja – proživljavanje novog sadržaja kroz osobno iskustvo

2. Uobličavanje osobnog doživljaja – najčešće konkretiziranog riječima (crtež, pokret...)

3. Razmjena – obogaćivanje osobnog iskustva (u paru, manjoj grupi, krugu)

4. Obrada – razmijenjen i obogaćen doživljaj pretvara se u saznanje. Ključna je uloga voditelja koji sažima, uopćava i smisleno povezuje sve dobiveno tijekom rada te to "vraća" sudionicima uz otvoren prostor za njihov komentar

VODITELJ RADIONICE BI TREBAO

1. Ne pričati o vremenu – razmišljanje o vremenu moglo bi nadvladati razmišljanje o sadržaju

2. Ne sjediti – kretati se što više

3. Mijenjati jačinu glasa i raditi pauze

4. Gestikulirati – time naglašavate bitne dijelove

5. Koristiti što više primjera – daje živost i omogućuje asocijativne veze

6. Pamtiti imena sudionika

7. Smijati se – smijeh je znak da i sudionici slušaju

8. Gledati sudionike dok govorite. Ne pišite dok pričate.

9. Voditeljski par ne treba puno objašnjavati pojedinačnu ulogu svakog voditelja

Cilj voditelja radionice jest da postigne ne da sudionik radi što hoće, već da hoće ono što radi. Voditelj radionice razvija podržavajući autoritet čija je osnovna karakteristika znanje u odnosu na temu i u odnosu na grupu. Voditelj kontrolira uvjete i okružje u kojem se rad odvija, a ne same sudionike. Kod njih razvija samodisciplinu i odgovornost kao vanjsku motivaciju.

Nekoliko sugestija za razvijanje pozitivnog autoriteta:

- razvijajte samopouzdanje, ono pomaže dobroj komunikaciji s drugima i sobom samim

- sujeta je u suprotnosti sa "zdravim" autoritetom

- jasno informirajte sudionike o cilju rada i što "sada i ovdje" radite zajedno

- iskažite jasno svoja očekivanja prema grupi i svakom pojedincu

- osluškujte očekivanja članova grupe prema vama i vašem radu

- ponudite alternative onim članovima koji ne žele sudjelovati u radu

Probleme s održavanjem autoriteta moguće je ublažiti:

- ne koriti sudionika koji ometa rad već mu ponovo jasno reći svoje osjećaje i zahtjeve u odnosu na njega

- oslonite se na vlastite osjećaje i potrebe

- jasno pokažite što vam smeta, bez kritiziranja osobe, govorite o konkretnom ponašanju, postupku, događaju

- budite dosljedni i jasni u izražavanju zahtjeva

- pozovite se na pravila rada

Zapamtite! Voditelj radionice je samo čovjek. Greške su dozvoljene, čak i poželjne, ako iz njih učimo i usavršavamo se. Odgovornost i tijek radionice podijelite s grupom! Vaš je osnovni zadatak da rad protekne u ugodnoj atmosferi i da osigurate najbolje moguće uvjete za učenje, ali ne ovisi baš sve i uvijek o vama.

JOŠ SAVJETA VODITELJU RADIONICE:

- voditelj stvara atmosferu povjerenja i prihvaćanja, bez procjenjivanja i kritike

- neautoritarnost – svi su ravnopravni pa i voditelj mora priopćiti svoja osobna iskustva

- važan je proces, a ne samo ishod – voditelj ne nudi gotova rješenja

- svako rješenje, makar i pograšno, koristi se kao nova situacija za učenje

- voditelj ohrabruje svakoga

- voditelj poštuje otpor, nečije odbijanje sudjelovanja u nekoj aktivnosti

- voditelj sluša pažljivo i otvoreno

- vodi računa o primjerenom rječniku

Radionica (bez obzira na temu) idealna je za vježbanje komunikacijskih vještina!

Vlastiti problem treba uvijek iskazati. Jasno reći što mi smeta, ali na način koji neće biti optužujući, bez kritiziranja i etiketiranja.

JA poruke su način da kažemo što nam smeta, a da pri tom ne blokiramo daljnju komunikaciju.

4 komponente JA poruke:

1. Opažanje – onog što druga osoba radi ili govori, a smeta nam. Moramo razlikovati opis ponašanja i naše tumačenje tog ponašanja (pr. nije svako kašnjenje neodgovornost)

2.Osjećaj – u odnosu na opažanje.

3. Potrebe – koje dovode do iskazanih osjećaja JA poruka jasno pokazuje što nam smeta u onome što osoba radi, kako se mi osjećamo, ali govorimo i o potrebi koja nam je nezadovoljena i zbog koje se osjećamo loše.

TI poruka govori da s drugom osobom nešto nije u redu, pa se zbog toga mi loše osjećamo.

4.Zahtjev – konkretne akcije koje bismo željeli da se poduzmu da bi naše potrebe bile zadovoljene

Formula JA poruke:

1. Kad radiš, kažeš... (opažanje)

2. Osjećam se (uplašeno, zbunjeno, povrijeđeno...)

3. Zato što JA imam potrebu za (prihvaćanjem, uvažavanjem...)

4. I voljela bih da ti (napraviš, kažeš...) Kako Ja poruka nije optužujuća, napadačka i ne znači procjenu druge osobe, veće su šanse da nas druga osoba čuje i izađe u susret našem zahtjevu.

Sastavnica dobre komunikacije je i aktivno slušanje

Kad aktivno slušamo, poruke koje nam drugi upućuju ne čujemo kao optužbe i kritike, već kao izraz nezadovoljenih potreba sugovornika.

Poruku Baš mi je dosadno ovo što radimo! možemo čuti na razne načine.

Kao: Ja sam loš voditelj, ne znam ih zainteresirati za temu (optužujem sebe)

ili: Ti si bezobrazan i nezahvalan (optužujem drugog)

u oba slučaja se osjećam loše i krivim sebe

Aktivnim slušanjem čujem samo nezadovoljene potrebe i pitam:

Izgleda da te ovo što sad radimo ne zanima? Želiš li da se bavimo nečim drugim?

To ne znači slaganje i popuštanje. Možda i nećemo zadovoljiti učenikovu potrebu za promjenom aktivnosti, ali ćemo ga barem čuti bez etiketiranja kao bezobraznog ili doživljavanja sebe kao nesposobnog voditelja. Otvorili smo prostor za daljnju komunikaciju.


Izvori: Vidović, S. i M. Radovanović: Radionica – o čemu je reč? http://www.pedagog.org.yu/index.php

Radionica kao metoda interaktivnog učenja. http://www.human-rights.net/MALI-KORAK/edukacija/model1.htm

Sadaić, K.: Strategije primjerene malim skupinama http://www.geocities.com/karmensadaic/index.html


Kratki podsjetnik o radionici u formatu PowerPoint prezentacije

[1]

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors