Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Kratka povijest ekonomije

Izvor: UDK02
(Usporedba među inačicama)
Skoči na: izbornici, traži
m
 
m
Redak 1: Redak 1:
 
{{Knjige  
 
{{Knjige  
|      fotografija_korica=[[Slika: |center|200px|thumb|Ovdje opiši korice knjige]]
+
|      fotografija_korica=[[Slika:Kratka povijest ekonomije.jpg|center|200px]]
 
|      autor knjige=Nikolaus Piper
 
|      autor knjige=Nikolaus Piper
 
|      naslov knjige=Kratka povijest ekonomije<br> / Nikolaus Piper ; [prevela Jasna Rendulić]
 
|      naslov knjige=Kratka povijest ekonomije<br> / Nikolaus Piper ; [prevela Jasna Rendulić]
Redak 10: Redak 10:
 
|      ostali autori=Jasna Rendulić
 
|      ostali autori=Jasna Rendulić
 
}}
 
}}
 +
 +
U 19. stoljeću u hrvatskom osnovnom školstvu postojao je nastavni predmet ''Gospodarstvo''. Danas ga nema. Priča se da bi trebalo u školi obraditi mnoštvo raznolikog sadržaja. U praksi u Hrvatskoj mnogi ljudi imaju problema u gospodarenju, teško im je uskladiti svoje potrebe i mogućnosti. Odgovore na ta pitanja moći će se pronaći u nekim drugim knjigama. Ova će nam pomoći da na jednostavan način shvatimo kako funkcionira gospodarstvo; mnoge činjenice objašnjene su na jednostavan i uvjerljiv način. Korisno i za učenike i za odrasle.
 +
 +
Evo najzanimljivijih citata (u zagradi je broj stranice):
 +
 +
* Gospodariti znači planski i svjesno brinuti se za životne potrebe. (15)
 +
* Veće prihode… ne donose samo marljivost i spretnost, već i prijevara, gramzivost i težnja za vlašću.
 +
* Otkriće podjele rada omogućilo je nastanak kulture, znanosti i umjetnosti, ali i vlasti i potlačivanja… ljudi svladavaju načine da si olakšaju i uljepšaju život, ali neki to odmah iskoriste protiv drugih ljudi. (18)
 +
* Moć novca nije se pokazivala tako očigledno kao ona koju daje mač ili koplje, ali ona je djelovala dugotrajnije i dalje je dosezala. Novcem su se mogli kupovati ljudi, ili ih se barem moglo prisiliti da čine ono što se traži od njih. (29)
 +
* Uvođenjem privatnog vlasništva krađa i pljačka rasli su i unutar plemena i između država. Mogućnost da pojedinac ili obitelj – a ne samo pleme – postanu bogati, raspirivala je pohlepu.
 +
* Osvajanje zemlje i tla od strane pojedinih ljudi često je bilo brutalno i rezultat osvajanja, pljačke i prijevare… To je jedna strana medalje. Istodobno privatno je vlasništvo bilo i preduvjet da se s bogatstvom postupa na miroljubiv način. (31)
 +
* Ugovori, općevažeći zakoni i državna moć koja provodi pravo stvorili su u Rimskom Carstvu temelj za uzlet trgovine i civilizacije. (34)
 +
* Kolumbo je u Lisabonu radio kao crtač i bibliotekar, i tako svoje poznavanje zemljopisa i astronomije obogatio najnovijim spoznajama. (52)
 +
* U 19. stoljeću kolonije su postale samostalne. Ali naslijeđe ugnjetavanja u mnogim se današnjim latinoameričkim zemljama održalo do danas. (55)
 +
* Ali prije svega važno je bilo povjerenje. Povjerenje u to da će se drugi poslovni partneri pridržavati svojih obveza. I povjerenje u to da će ako prekrše poslovni ugovor biti kažnjeni od strane države. (66)
 +
* Države (su) za zajmodavce opasni poslovni partneri: kraljevi i carevi su naginjali tome da više troše nego što imaju. Onaj tko bi njima nešto posudio, vjerovnik, izvukao bi deblji kraj. Između gospodarstva i države tako je već rano nastao napet odnos: oboje su se međusobno trebali, a nijedno nije imalo povjerenje u drugo. Rješenje je pronađeno u demokratsko uređenoj Nizozemskoj… Od tada su Nizozemci pazili da državi ne dozvole prevelik utjecaj na gospodarstvo i društvo. Sloboda duha i sloboda trgovine išli su ruku pod ruku. (70)
 +
* Njegova razboritost prepoznala je da državi ide dobro samo onda kad se građani mogu baviti svojim zanatima, a to znači kad porezi nisu nepodnošljivo visoki. (71)
 +
* Adam Smith zastupao je stajalište da nije potreban izričiti državni plan za gospodarstvo, nego je vjerovao da je gospodarstvo već onda dobro uređeno ako svatko može slijediti svoj vlastiti interes, a da ga pritom ne ometa država… svatko ulaže više napora ako on sam može ubirati plodove svog napora. (79)
 +
* Ako svatko teži za tim da poveća vlastiti dobitak, onda on silom prilika povećava i nacionalni dohodak i sveopće blagostanje.
 +
* Čovjek je uvijek upućen na potporu drugih, sam ne bi mogao preživjeti. Ali on u pravilu ne bi trebao računati s tim da će dobiti pomoć ako se oslanja na dobrohotnost svojih bližnjih. „On će vjerojatno svoj cilj postići puno prije ako umije njihovu taštinu iskoristiti za svoju korist, tako da im pokaže da u njihovom interesu leži da za njega čine ono što on želi od njih… Našu večeru ne očekujemo zbog dobrohotnosti mesara, pivara ili pekara, nego zbog toga što oni misle na svoje vlastite interese. Mi se ne obraćamo njihovom čovjekoljublju, već njihovom samoljublju, i ne spominjemo vlastite potrebe, već govorimo o njihovom koristi.“ S dobrohotnošću bližnjih računaju samo prosjaci, pisao je Smith. (80)
 +
*Za dionička društva propisivali su prave ustave koji su trebali brinuti o tome da pojedini dioničar, a koji se više nije mogao brinuti o pojedinostima posla, ne bude prevaren… na glavnoj skupštini svi dioničari imaju mjesto i glas, ali u usporedbi s parlamentom nisu svi dioničari jednaki, nego sve dionice: tko posjeduje najviše dionica, ima pravo najviše reći. (100)
 +
* Tko je sam živio u DDR-u, može se prisjetiti da je tamo stalno vladala nestašica svega i svačega.
 +
* Komunisti se prave da nas oni plaćaju, a mi se pravimo kao da radimo.
 +
* Socijalističko plansko gospodarstvo nije moglo ljude motivirati da rade punom snagom.
 +
* Vođama socijalističkih pogona bilo je u interesu da varaju središnjicu… proizvode su mogli potajno uzimati za svoje privatne potrebe.
 +
* Sve gospodarski važne informacije u svakom su gospodarstvu podijeljene na bezbroj ljudi, tako da planski službenik sve te informacije ne može prikupiti niti uz najbolju volju. U tržišnom gospodarstvu sve se te informacije nalaze u cijenama i čovjek kao poduzetnik može se ravnati prema njima. (116)
 +
* Njemačka mora postati pravo tržišno gospodarstvo i država se mora koncentrirati na svoj cilj. Ona se više ne smije miješati u gospodarstvo, nego samo sprječavati da se pojedini poduzetnici ne povežu u monopole i kartele i tako preuzmu monopol nad tržištem. Država je trebala brinuti o tomu da se poduzetnici neprestano međusobno nadmeću, da budu u tržišnoj utakmici… Njemačka se nije trebala obnoviti planiranje, nego nadmetanjem, konkurencijom. (118-119)
 +
* Slobodna konkurencija „nevidljivom rukom“ brine se o tome da težnja pojedinca ka dobitku naposljetku koristi čitavom društvu… porast blagostanja bio je rezultat tržišne utakmice kojoj se mlada savezna država otvorila. (120)
 +
* Već krajem 19. stoljeća političari su započeli štititi industriju i poljoprivredu od konkurencije, kako iz inozemstva tako i iz tuzemstva. Konkurenciju su doživljavali štetnom i mislili su da država mora brižno upravljati gospodarstvom. Političare su pritom podržavale moćne industrijske i poljoprivredne udruge. (121)
 +
* Mnogo su se zakoni brinuli o tome da se blagostanje unutar društva ravnomjerno raspodijeli; od kapitalističkih društava nastale su „države dobrobiti“ ili „socijalne države“. (124)
 +
* Slobodna tržišta gospodarske probleme bolje rješavaju od vlada. Političari se ne smiju miješati u gospodarske tijekove, samo nacionalne banke moraju brinuti o tome da količina novca raste ravnomjerno s rastom gospodarstva. (127)
 +
 +
 +
  
 
[[Predmetnica:Nikolaus Piper]]
 
[[Predmetnica:Nikolaus Piper]]

Inačica od 22:56, 30. studenoga 2009.

Knjiga
Kratka povijest ekonomije.jpg

Autor(i)

Nikolaus Piper

Naslov

Kratka povijest ekonomije
/ Nikolaus Piper ; [prevela Jasna Rendulić]

Impresum

Zagreb : Mozaik knjiga, 2004. (Zagreb : Kratis)

Materijalni opis

132 str. ; 24 cm

Napomene

Prijevod djela: Geschichte der Wirtschaft.

UDK

338(091)

ISBN:

953-196-283-9


U 19. stoljeću u hrvatskom osnovnom školstvu postojao je nastavni predmet Gospodarstvo. Danas ga nema. Priča se da bi trebalo u školi obraditi mnoštvo raznolikog sadržaja. U praksi u Hrvatskoj mnogi ljudi imaju problema u gospodarenju, teško im je uskladiti svoje potrebe i mogućnosti. Odgovore na ta pitanja moći će se pronaći u nekim drugim knjigama. Ova će nam pomoći da na jednostavan način shvatimo kako funkcionira gospodarstvo; mnoge činjenice objašnjene su na jednostavan i uvjerljiv način. Korisno i za učenike i za odrasle.

Evo najzanimljivijih citata (u zagradi je broj stranice):

  • Gospodariti znači planski i svjesno brinuti se za životne potrebe. (15)
  • Veće prihode… ne donose samo marljivost i spretnost, već i prijevara, gramzivost i težnja za vlašću.
  • Otkriće podjele rada omogućilo je nastanak kulture, znanosti i umjetnosti, ali i vlasti i potlačivanja… ljudi svladavaju načine da si olakšaju i uljepšaju život, ali neki to odmah iskoriste protiv drugih ljudi. (18)
  • Moć novca nije se pokazivala tako očigledno kao ona koju daje mač ili koplje, ali ona je djelovala dugotrajnije i dalje je dosezala. Novcem su se mogli kupovati ljudi, ili ih se barem moglo prisiliti da čine ono što se traži od njih. (29)
  • Uvođenjem privatnog vlasništva krađa i pljačka rasli su i unutar plemena i između država. Mogućnost da pojedinac ili obitelj – a ne samo pleme – postanu bogati, raspirivala je pohlepu.
  • Osvajanje zemlje i tla od strane pojedinih ljudi često je bilo brutalno i rezultat osvajanja, pljačke i prijevare… To je jedna strana medalje. Istodobno privatno je vlasništvo bilo i preduvjet da se s bogatstvom postupa na miroljubiv način. (31)
  • Ugovori, općevažeći zakoni i državna moć koja provodi pravo stvorili su u Rimskom Carstvu temelj za uzlet trgovine i civilizacije. (34)
  • Kolumbo je u Lisabonu radio kao crtač i bibliotekar, i tako svoje poznavanje zemljopisa i astronomije obogatio najnovijim spoznajama. (52)
  • U 19. stoljeću kolonije su postale samostalne. Ali naslijeđe ugnjetavanja u mnogim se današnjim latinoameričkim zemljama održalo do danas. (55)
  • Ali prije svega važno je bilo povjerenje. Povjerenje u to da će se drugi poslovni partneri pridržavati svojih obveza. I povjerenje u to da će ako prekrše poslovni ugovor biti kažnjeni od strane države. (66)
  • Države (su) za zajmodavce opasni poslovni partneri: kraljevi i carevi su naginjali tome da više troše nego što imaju. Onaj tko bi njima nešto posudio, vjerovnik, izvukao bi deblji kraj. Između gospodarstva i države tako je već rano nastao napet odnos: oboje su se međusobno trebali, a nijedno nije imalo povjerenje u drugo. Rješenje je pronađeno u demokratsko uređenoj Nizozemskoj… Od tada su Nizozemci pazili da državi ne dozvole prevelik utjecaj na gospodarstvo i društvo. Sloboda duha i sloboda trgovine išli su ruku pod ruku. (70)
  • Njegova razboritost prepoznala je da državi ide dobro samo onda kad se građani mogu baviti svojim zanatima, a to znači kad porezi nisu nepodnošljivo visoki. (71)
  • Adam Smith zastupao je stajalište da nije potreban izričiti državni plan za gospodarstvo, nego je vjerovao da je gospodarstvo već onda dobro uređeno ako svatko može slijediti svoj vlastiti interes, a da ga pritom ne ometa država… svatko ulaže više napora ako on sam može ubirati plodove svog napora. (79)
  • Ako svatko teži za tim da poveća vlastiti dobitak, onda on silom prilika povećava i nacionalni dohodak i sveopće blagostanje.
  • Čovjek je uvijek upućen na potporu drugih, sam ne bi mogao preživjeti. Ali on u pravilu ne bi trebao računati s tim da će dobiti pomoć ako se oslanja na dobrohotnost svojih bližnjih. „On će vjerojatno svoj cilj postići puno prije ako umije njihovu taštinu iskoristiti za svoju korist, tako da im pokaže da u njihovom interesu leži da za njega čine ono što on želi od njih… Našu večeru ne očekujemo zbog dobrohotnosti mesara, pivara ili pekara, nego zbog toga što oni misle na svoje vlastite interese. Mi se ne obraćamo njihovom čovjekoljublju, već njihovom samoljublju, i ne spominjemo vlastite potrebe, već govorimo o njihovom koristi.“ S dobrohotnošću bližnjih računaju samo prosjaci, pisao je Smith. (80)
  • Za dionička društva propisivali su prave ustave koji su trebali brinuti o tome da pojedini dioničar, a koji se više nije mogao brinuti o pojedinostima posla, ne bude prevaren… na glavnoj skupštini svi dioničari imaju mjesto i glas, ali u usporedbi s parlamentom nisu svi dioničari jednaki, nego sve dionice: tko posjeduje najviše dionica, ima pravo najviše reći. (100)
  • Tko je sam živio u DDR-u, može se prisjetiti da je tamo stalno vladala nestašica svega i svačega.
  • Komunisti se prave da nas oni plaćaju, a mi se pravimo kao da radimo.
  • Socijalističko plansko gospodarstvo nije moglo ljude motivirati da rade punom snagom.
  • Vođama socijalističkih pogona bilo je u interesu da varaju središnjicu… proizvode su mogli potajno uzimati za svoje privatne potrebe.
  • Sve gospodarski važne informacije u svakom su gospodarstvu podijeljene na bezbroj ljudi, tako da planski službenik sve te informacije ne može prikupiti niti uz najbolju volju. U tržišnom gospodarstvu sve se te informacije nalaze u cijenama i čovjek kao poduzetnik može se ravnati prema njima. (116)
  • Njemačka mora postati pravo tržišno gospodarstvo i država se mora koncentrirati na svoj cilj. Ona se više ne smije miješati u gospodarstvo, nego samo sprječavati da se pojedini poduzetnici ne povežu u monopole i kartele i tako preuzmu monopol nad tržištem. Država je trebala brinuti o tomu da se poduzetnici neprestano međusobno nadmeću, da budu u tržišnoj utakmici… Njemačka se nije trebala obnoviti planiranje, nego nadmetanjem, konkurencijom. (118-119)
  • Slobodna konkurencija „nevidljivom rukom“ brine se o tome da težnja pojedinca ka dobitku naposljetku koristi čitavom društvu… porast blagostanja bio je rezultat tržišne utakmice kojoj se mlada savezna država otvorila. (120)
  • Već krajem 19. stoljeća političari su započeli štititi industriju i poljoprivredu od konkurencije, kako iz inozemstva tako i iz tuzemstva. Konkurenciju su doživljavali štetnom i mislili su da država mora brižno upravljati gospodarstvom. Političare su pritom podržavale moćne industrijske i poljoprivredne udruge. (121)
  • Mnogo su se zakoni brinuli o tome da se blagostanje unutar društva ravnomjerno raspodijeli; od kapitalističkih društava nastale su „države dobrobiti“ ili „socijalne države“. (124)
  • Slobodna tržišta gospodarske probleme bolje rješavaju od vlada. Političari se ne smiju miješati u gospodarske tijekove, samo nacionalne banke moraju brinuti o tome da količina novca raste ravnomjerno s rastom gospodarstva. (127)
Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors