Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Kršćanska izvorišta u Nazorovoj poeziji i prozi za djecu - Mila Biočina

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

KRŠĆANSKI IZVORI u Nazorovoj poeziji i prozi za djecu

Nazora su stariji naraštaji najčešće poznavali kao partizanskog pjesnika.

Prelistavajući njegovu poeziju nailazimo na pjesme SVET, ZAPRTA NEBESA, ANGELUS, POSLJEDNJA POMAST, UZAŠAŠĆE, PRAVI GLAS, USKRS, RUTA MOAPKA, U SNU koje predstavljaju kršćanskog Nazora.

Čitajući te stihove u kojima pjesnik otkriva intimu svoje duše, otkrivamo Nazora kakvog nismo poznavali.

Prva kitica pjesme K BOGU!:

Bože, ja sam uvijek nosio te živa
Na dnu duše svoje …

Današnja djeca ne poznaju Nazora kao dječjeg pjesnika.Kad piše za djecu, njegov stih je pretjerano jednostavan.

NAŠ DOM

Stari dome oca moga,
Stari dome djeda mog,
Mio mi je svaki ugo,
Svaki kamen zida tvog.

(…)

Ja u tebi još ne vidjeh
Zlato, svilu i mramor
Al' si za me ipak ljepši,
Nego što je carski dvor.
Stari dome oca moga,
Stari dome djeda mog,
Vazda bio čvrst ka kremen,
I dobri te čuvo Bog!

To je povratak rodnom domu, povratak u djetinjstvo, u ljepotu i ljubav, dom nad kojim bdije dobri Bog Da spominjanje Božjeg imena nije samo formalne naravi, dokazom nam je pjesma MLETAČKA GALIJA u kojoj dječak sanjari o služenju na blistavoj, tuđoj galiji dok ga majka usmjerava na znatno skromniju lađu, ali našu, te zaključuje:

Otri, sinko, oči!
San je laža pusta,
A BOG je istina!

Djetinjstvo je za Nazora bilo dublje nego samo kao književna tema: povratkom u nj otvarao je svoj svijet, spontan, dječački svijet. To osobito vrijedi za njegovu dječju prozu ispunjenom fantastičnim pričama u kojima na rubnim pozicijama ima vjerskih tragova.


BIJELI JELEN: …o podne zazvonilo bi zvono u obližnjem selu,(…) guščarica bi se onda pomolila dobrom Bogu; a poslije vjenčanja u dvorskoj crkvici slavio se pir u dvornici vranjskoga grada.

Najviše vjerskih tragova i poticaja nalazimo u Nazorovim realističkim pripovijetkama i novelama iz zavičaja.

Prva je novela ANĐEO U ZVONIKU u kojoj dječak maštovito pripovijeda o svom djetinjstvu temeljenom (i) na kršćanskom odgoju koji je u neprestanom proturječju sa svijetom odraslih.(za repaticu dječak misli da je zvijezda što je vodila tri kralja k malome Isusu, a odrasli su govorili da ona naviješta jad i nevolje…).

Radoznali dječak penje se do crkvenih zvona, koje mještani zovu Djed, Otac i Unuk, ne bi li otkrio tko to kuca: otac mu govori da je to sat, ali dječak ne vjeruje….Čini mu se da to anđeo silazi s oblaka u zvonik….stoga se penje….

Na koncu sva priča završava kod župnika koji prihvaća dječakovu maštu govoreći da anđeo dolazi oko podneva , kucne dvanaest puta i tad ljudi znaju da moraju iz polja kući, stati oko stola. I pomoliti se Bogu. I objedovati…

Jest. Tako i mi molimo.Svaki dan , odvraća dječak. Malog radoznalca župnik vraća kući i na majčino strahovanje da će dječak zastraniti, župnik izgovara riječi koje bi mogle stajati ispred svega što je Nazor napisao nabožnog iz svog djetinjstva:

„Ne bojte se za nj, gospođo! Ma što se s njim desilo, on će uvijek biti jedan od onih koji vjeruju u Boga i u njegove anđele“

Svijet Nazorova djetinjstva 19. stoljeća već je prohujao: bez obzira na to iz njega zrači šarm otočkog mentaliteta u kojem se ističu temeljna životna načela: opraštanje i ljubav prema domu, obitelji i bližnjima.

Na temelju zavičajnih uspomena i tema Nazor je iskazao svoj etički, kršćanski kodeks koji se gajio i izrastao u jednoj civilizacijskoj, kršćanskoj sredini.

Bez obzira što mu se u životu kasnije događalo, vidimo da ipak na početku…bijaše BOG….

Jest, Bog u meni!- I sve jače osjećam besmrtnost svoju! (STUPOVI)

Pripremila:MILA BIOČINA,prof.

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors