Komunikacija i komunikacijska tehnologija u školskoj knjižnici - Vanja Škrobica
m |
m |
||
Redak 52: | Redak 52: | ||
Učenici ne traže u knjižnici isključivo pravovremenu i točnu informaciju kako bi je upotrijebili, nadogradili te dalje razvijali svoje mišljenje, stavove i ponašanje, naše škole nisu samo obrazovne, već i odgojne ustanove. Knjižničar nije samo odgovoran za davanje ili na upućivanje na informacije (obrazovni dio), već je odgovoran za odgojni moment u komunkaciji s učenikom. Zato je važno prepoznati vlastiti komunikacijski stil (pasivni, asertivni i agresivni) pa potom poraditi na verbalnim i neverbalnim vještinama. | Učenici ne traže u knjižnici isključivo pravovremenu i točnu informaciju kako bi je upotrijebili, nadogradili te dalje razvijali svoje mišljenje, stavove i ponašanje, naše škole nisu samo obrazovne, već i odgojne ustanove. Knjižničar nije samo odgovoran za davanje ili na upućivanje na informacije (obrazovni dio), već je odgovoran za odgojni moment u komunkaciji s učenikom. Zato je važno prepoznati vlastiti komunikacijski stil (pasivni, asertivni i agresivni) pa potom poraditi na verbalnim i neverbalnim vještinama. | ||
+ | |||
+ | {| border="1" | ||
+ | | colspan="2" align="center"| VERBALNA KOMUNIKACIJA U KNJIŽNICI | ||
+ | |- | ||
+ | ! Stručni knjižničar !! Nestručni knjižničar | ||
+ | |- | ||
+ | | - objašnjava konkretno, ne poopćava, koristi primjere i analogije | ||
+ | - dopunjuje poruke, potkrijepljuje ih novim detaljima, provjerava svoje mišljenje („Nisam siguran, provjerit ću sutra još jedan izvor.“) | ||
+ | - dopušta iznimke, nije mu svijet crno – bijel, prihvaća nijanse i modifikacije („Nisu svi ljudi isti i imaju različite interese“.) | ||
+ | - ne prihvaća „konfekcijski“ pristup korisniku, svaki učenik je iznimka, osoba; subjekt u komunikaciji („Kako si? “) | ||
+ | - unosi sebe u komunikaciju, Ja – poruke su mu jasne, „preklapanje“ verbalnog i neverbalnog, iz razgovora ne isključuju sebe | ||
+ | - poruke prilagođava sugovorniku | ||
+ | - zanima ga posljedica („Kako je prošlo na pismenom ispitu? “) | ||
+ | - mijenja svoje predrasude prema sugovorniku | ||
+ | - objašnjava jasno i povezano | ||
+ | - nakon komunikacije učenik se osjeća zadovoljnim kad izađe iz knjižnice | ||
+ | - s učenicima stvara prešutni dogovor, usvajaju pravila zajedno | ||
+ | - podupire i ohrabruje učenike, pažljivo izražava kritike („Ne brini…“, „Nadoknadit ćeš…“, „Ako želiš, pomoći ću ti…“,„Vjerovao sam u tebe da ćeš ispraviti ocjenu…“, „Hvala ti…“) | ||
+ | - ne skriva osjećaje, raspoloženja („Bilo bi mi drago…“) | ||
+ | - osmjehuje se, vedar je, hitar | ||
+ | - potiče kritično mišljenje, promjene i kreativnost | ||
+ | - pomirljiv, tolerantan, human | ||
+ | || - poopćava i ne pravi usporedbe | ||
+ | - izostavlja i iskrivljuje informacije | ||
+ | - generalizira, izbjegava konkretizaciju | ||
+ | - svi su učenici za njega jednaki (dobri ili loši) | ||
+ | - ne unosi sebe u komunikaciju, Ja - poruka ne postoji | ||
+ | - ne iznose svoje, već tuđe mišljenje | ||
+ | - u komunikaciji gleda mimo sugovornika | ||
+ | - prilikom komunikacije obraća se skupini, a ne pojedinačno učeniku | ||
+ | - ne sluša sugovornika | ||
+ | - ima predrasude („Curice su mirnije od dečki“) | ||
+ | - ne zanima ga posljedica | ||
+ | - objašnjenja su mu nerazmljiva i nelogična | ||
+ | - govori apstraktno i bez analogija | ||
+ | - više zbunjuje učenika nego što mu pomaže („Prelistaj sve ove knjige ako želiš naći idgovor.“) | ||
+ | - poruke su mu bezlične, apersonalne | ||
+ | - često koristi zabrane, upozorenja, kazne, kritike, prijekore („Moraš…“, „Trebaš…“, „Ne smiješ…“) | ||
+ | - koristi fraze, citate, statistike, govori u „ime nekog“ ili u „ime nečeg“ | ||
+ | - hladan je, nepristupačan, potiskuje osjećaje („Ne zanima me što ti ističe rok predaje rada…“) | ||
+ | - često je namrgođen, „kiseo“, „uspavan“ („Danas mi dosadan dan“, „Bio bi red da poštujete radno vrijeme, već radim 5 min preko radnog vremena“.) | ||
+ | - indiferentni, svadljivi, konvencionalni | ||
+ | - servira odgovore kao nepobitne činjenice, izbjegava istraživanje, nije kritičan i izbjegava promjene („status quo“) | ||
+ | |||
+ | |- | ||
+ | |||
+ | |} | ||
+ | |||
Inačica od 19:17, 7. veljače 2009.
Preuzimanje datoteke u fromatu .doc
Mediji:Komunikacija_i_komunikacijska_tehnologija_u_školskoj_knjižnici.doc
KOMUNIKACIJA I KOMUNIKACIJSKA TEHNOLOGIJA
Vanja škrobica, prof. i diplomirana knjižničarka
Voditeljica ŽSV srednjoškolskih knjižničara
u Splitsko – dalmatinskoj županiji
Uvod:
Proces učenja u školskom (knjižničnom) okruženju nije vezan samo uz individualne napore učenika u stjecanju znanja i vještina, nego se zasniva i na društvenoj interakciji, odnosno razgovoru (kao temeljnom obliku komunikacije) između korisnika i školskog knjižničara. Uspješna i kvalitena komunikacija postaje strateška potreba suvremenog života, a poglavito obrazovanja.
Komunikacija je složen proces koji se sastoji od:
- pošiljatelja poruke
- primatelja poruke
- same poruke
- medija
- povratne informacije (feedback)
Knjižničar i učenik se u komunikaciji javljaju u dvije uloge: kao primatelji i kao pošiljatelji poruka.
Zadaće su suvremenog knjižničara ovladati različim vještinama:
- analitičkim
- organizasijskim
- menadžerskim
- problemskim (metode rješavanja problema)
- tehničkim
- komunikacijskim (socijalnim, interpersonalnim, informatičkim...)
Komunkacijske vještine pomažu uspostavljanju dobre i ugodne radne atmosfere, doprinose kvalitetnoj suradnji sudionika i vrsnim rezultatima u odgojno-obrazovnom procesu.
Za ovu prigodu više ćemo se baviti interpersonalnom komunikacijom između školskog knjižničara i učenika (s naglaskom na ulozi knjižničara kao pošoljatelja poruke), a percipirat ćemo i knjižničarske poslove kroz suvremene komunikacijske medije.
Interpersonalna komunikacija u knjižnici
Istraživanja pokazuju da 80 % radnog vremena otpada na komunikaciju, od čega na slušanje 45 % (efektivno 25 %), govor 30 %, čitanje 16 % i pisanje 9 %. Dojam o sugovorniku u svakodnevnom razgovoru stječemo u prvih nekoliko minuta, a am- socijalni antropolog Edward T. Hall tvrdi da cjelokupni dojam o sugovorniku stvaramo na temelju:
- onoga što kažu - 35%
- njihovog neverbalnog govora - 65%
Slično je i s komunikacijskim procesima u školskoj knjižnici koja se sastoji od dvije temeljne komponente:
- informacijsko - spoznajna
- socijalno - emocionalna
Komunikacija u knjižnici može biti:
- autoritarna (nadređeni položaj knjižničara)
- demokratska komunikacija (poštovanje osobnosti, interesa i samostalnosti sudionika u komunikaciji, odnos ravnopravnih, razvijanje demokratske kulture u atmosferi povjerenja, slobodnog izražavanja, iskrenosti, srdačnosti, kooperativnosti itd.)
Učenici ne traže u knjižnici isključivo pravovremenu i točnu informaciju kako bi je upotrijebili, nadogradili te dalje razvijali svoje mišljenje, stavove i ponašanje, naše škole nisu samo obrazovne, već i odgojne ustanove. Knjižničar nije samo odgovoran za davanje ili na upućivanje na informacije (obrazovni dio), već je odgovoran za odgojni moment u komunkaciji s učenikom. Zato je važno prepoznati vlastiti komunikacijski stil (pasivni, asertivni i agresivni) pa potom poraditi na verbalnim i neverbalnim vještinama.
VERBALNA KOMUNIKACIJA U KNJIŽNICI | |
Stručni knjižničar | Nestručni knjižničar |
---|---|
- objašnjava konkretno, ne poopćava, koristi primjere i analogije
- dopunjuje poruke, potkrijepljuje ih novim detaljima, provjerava svoje mišljenje („Nisam siguran, provjerit ću sutra još jedan izvor.“) - dopušta iznimke, nije mu svijet crno – bijel, prihvaća nijanse i modifikacije („Nisu svi ljudi isti i imaju različite interese“.) - ne prihvaća „konfekcijski“ pristup korisniku, svaki učenik je iznimka, osoba; subjekt u komunikaciji („Kako si? “) - unosi sebe u komunikaciju, Ja – poruke su mu jasne, „preklapanje“ verbalnog i neverbalnog, iz razgovora ne isključuju sebe - poruke prilagođava sugovorniku - zanima ga posljedica („Kako je prošlo na pismenom ispitu? “) - mijenja svoje predrasude prema sugovorniku - objašnjava jasno i povezano - nakon komunikacije učenik se osjeća zadovoljnim kad izađe iz knjižnice - s učenicima stvara prešutni dogovor, usvajaju pravila zajedno - podupire i ohrabruje učenike, pažljivo izražava kritike („Ne brini…“, „Nadoknadit ćeš…“, „Ako želiš, pomoći ću ti…“,„Vjerovao sam u tebe da ćeš ispraviti ocjenu…“, „Hvala ti…“) - ne skriva osjećaje, raspoloženja („Bilo bi mi drago…“) - osmjehuje se, vedar je, hitar - potiče kritično mišljenje, promjene i kreativnost - pomirljiv, tolerantan, human |
- poopćava i ne pravi usporedbe
- izostavlja i iskrivljuje informacije - generalizira, izbjegava konkretizaciju - svi su učenici za njega jednaki (dobri ili loši) - ne unosi sebe u komunikaciju, Ja - poruka ne postoji - ne iznose svoje, već tuđe mišljenje - u komunikaciji gleda mimo sugovornika - prilikom komunikacije obraća se skupini, a ne pojedinačno učeniku - ne sluša sugovornika - ima predrasude („Curice su mirnije od dečki“) - ne zanima ga posljedica - objašnjenja su mu nerazmljiva i nelogična - govori apstraktno i bez analogija - više zbunjuje učenika nego što mu pomaže („Prelistaj sve ove knjige ako želiš naći idgovor.“) - poruke su mu bezlične, apersonalne - često koristi zabrane, upozorenja, kazne, kritike, prijekore („Moraš…“, „Trebaš…“, „Ne smiješ…“) - koristi fraze, citate, statistike, govori u „ime nekog“ ili u „ime nečeg“ - hladan je, nepristupačan, potiskuje osjećaje („Ne zanima me što ti ističe rok predaje rada…“) - često je namrgođen, „kiseo“, „uspavan“ („Danas mi dosadan dan“, „Bio bi red da poštujete radno vrijeme, već radim 5 min preko radnog vremena“.) - indiferentni, svadljivi, konvencionalni - servira odgovore kao nepobitne činjenice, izbjegava istraživanje, nije kritičan i izbjegava promjene („status quo“) |