Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Književni susret s Mirom Gavranom - Boris Popinjač

Izvor: UDK02
Inačica od 18:53, 15. studenoga 2011. koju je unio/unijela Borisp (Razgovor | doprinosi)
Skoči na: izbornici, traži

Dobra je praksa da se u Ugostiteljsko-turističkom učilištu u Zagrebu tijekom mjeseca knjige ugosti neki poznati hrvatski književnik. Ove smo se godine družili s Mirom Gavranom, piscem brojnih komedija i drama, pripovjedaka i romana. Autorom čija su djela prevedena na 30-tak jezika i čije se drame i komedije prikazuju u većini zemalja EU.


KNJIŽEVNI SUSRET S MIROM GAVRANOM

Mjesec je knjige i u tijeku je zagrebački Interliber. Knjige nas okružuju, znak su prepoznavanja i razlog druženja ljudi bez obzira na generacijsku pripadnost. U suradnji knjižničara s aktivom nastavnika hrvatskog jezika, u četvrtak, 10. 11. 2011., organiziran je u prostoru knjižnice Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu književni susret s vrlo angažiranim, plodnim i najprevođenijem hrvatskim književnikom Mirom Gavranom. Posebnost njegova književnog opusa su uglavnom djela (drame i komedije) pisana za kazališnu scenu po kojima je poznat i često izvođen autor u mnogim zemljama EU. Posebne simpatije i sklonost njegovim radovima pokazala je Slovačka publika gdje je najčešće izvođeni strani kazališni autor koji ima u gradu Trnavi (rodno selo MG Gornja Trnava je slučajna podudarnost) „Gavranfest“ na kojem se izvode isključivo njegovi tekstovi. Druga polovica se sastoji od pripovijetki i devet romana: Klara, Margita Zaboravljeni sin, Jedini svjedok ljepote, Kako smo lomili noge, Kafkin prijatelj te biblijska trilogija Judita, Krstitelj i Poncije Pilat. Napisao je i osam romana za mlade među kojima su Svašta u mojoj glavi, Zaljubljen do ušiju i Profesorica iz snova.

Nakon pozdravnih riječi knjižničara i ravnateljice Učilišta Nade Stanić, gost susreta MG predstavio je roman Zaboravljeni sin u kojem se glavni junak retardirani mladić nakon puno godina vraća u svoju obitelj i zaljubljuje u djevojku iz susjedstva. Roman je zbog svoje popularnosti, romantičnosti i lake čitljivosti doživio 7. izdanje i preveden na engleski, španjolski, njemački i slovenski jezik. Roman Kako smo lomili noge autor predstavlja kao duhovitu priču o jednoj slavonskoj obitelji koju u zadnjih 40-50 godina prati peh da njeni muški članovi lome noge kad ih sudbina sretne sa ženama njihova života.

Iz zbirke pripovjedaka Mali, neobični ljudi MG ističe dvije duhovite priče o Trpimiru, bolesniku u umobolnici koji piše knjigu Povijest Hrvata. U drugoj pripovijesti 104 godišnjeg starca Nikolu muči pismo bivše žene koja je prije 50 godina s troje djece i ljubavnikom pobjegla u Brazil i sad, kad joj je ljubavnik umro, želi se s njim dopisivati…

Roman Judita autorova je osuvremenjena i proširena inačica biblijske junakinje koja odlazi Holofernu, vođi asirskih osvajača u logor i zavodi ga kako bi spasila svoj rodni grad Betuliju. Slijedila su pitanja učenika. Učenica 4i razreda Klara Saletto pita Miru Gavrana:

- Znamo da vam je Biblija velika inspiracija. Planirate li još pisati romane s biblijskim temama?

MG: - Možda, ovisi o inspiraciji. Razmišljao sam napisati roman o sv. Pavlu, ali još nisam razradio tematiku u cijelosti. - Za razliku od spomenute trilogije, lik Pavla je mnogo složeniji i opširniji.

KS: - Imate li posebno vrijeme kad i kako pišete?

MG: - Svakog ljeta i zime dva mjeseca posvetim isključivo pisanju. Tada sam najsretniji čovjek na svijetu. Pišem obično od deset sati ujutro pa sve do ponoći, uz jednu ili dvije kraće pauze. I, mada sam s osamnaest godina naučio tipkati s deset prstiju, sve pišem rukom, nalivperom ili kemijskom olovkom u velike bilježnice, tako da ispisujem samo desnu stranicu, a lijevu ostavljam za umetke. Čuvam većinu tih bilježnica. Svaki moj roman i drama ispisani su rukom nekoliko puta, u prosjeku načinim četiri verzije svakoga teksta. Ali nikada nisam započeo pisanje romana ili drame bez temeljite pripreme: uvijek ispišem biografije junaka, skice poglavlja za roman ili scena za kazališne tekstove, i tek onda počinjem pisati prvu verziju teksta. Nikada, baš nikada, nisam pristupio radnom stolu bez ideje i nikad se nisam prisiljavao na pisanje. Pišem kao da mi nadahnuće dolazi “odozgo“, te samo onda kada me neka ideja, koju smatram sjajnom, prisiljava na realizaciju.

KS: - A kako je sve počelo, kad ste napisali svoj prvi književni tekst?

MG: - Vi ste kao učenici krenuli u školu sa šest, sedam godina, a vidite, ja sam u školi od prve sekunde. Roditelji su mi bili prosvjetni djelatnici i majka me rodila u školi jer smo tamo stanovali. Imala je loše iskustvo u bolnici prigodom prvog rađanja pa je mene odlučila roditi kod kuće. Pisati sam počeo sa 16 godina, ali pravi, profesionalni početak uslijedio je tek 1983. godine, dakle s 23 godine.

KS: - Može li se danas u Hrvatskoj dobro živjeti kao profesionalni pisac?

MG: - Hrvatska je mala zemlja i samo od pisanja bilo bi teško živjeti. Meni je lakše zato što se dodatno bavim i kazalištem i tako dopunjavam svoje prihode.

KS: - Prevedeni ste na 30-tak jezika. Kako tumačite da ste recimo u Slovačkoj popularniji nego u Hrvatskoj?

MG: - Ne opterećuje me previše popularnost u medijima, više mi znači koliko me ljudi čitaju i kako prihvaćaju moje kazališne tekstove. Jako sam puno angažiran s cijelom obitelji u svom kazalištu i tamo provodim velik dio svog vremena radeći na svim poslovima od izrade i namještanja scene pa do bilo kojeg posla prije i tijekom predstave. Tako učim i svog sina srednjoškolca koji sa 16 godina ravnopravno sudjeluje na svim poslovima u kazalištu.

Bilo je još zanimljivih pitanja na koja je poznati književnik strpljivo i zanimljivo odgovarao. Na kraju MG se zahvalio na ugodnom i opuštenom druženju s učenicima škole koja je njemu jako bliska jer čovjeku daje nakon škole zanimanje koje je i danas u recesijskim vremenima jako traženo. Zahvalili smo lijepo na dolasku i zaželjeli mnogo uspjeha u budućem radu.

Književni susret bio je poučan i zanimljiv te time ostvario svoju svrhu. Lica učenika i nastavnika bila su zadovoljna i nasmiješena. Miro Gavran ostavio je na sve snažan dojam ne samo kao slavni književnik, već sposoban i vrijedan poslovni čovjek koji je svojim darom i sposobnostima, ali nadasve upornošću, ostvario uspjeh na osobnom, obiteljskom i društvenom planu.
Datoteka:Gavran.JPG
Miro Gavran kao gost Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu
Datoteka:Gavran 1.JPG
Neki su opravdano malo zakasnili što srećom gosta nije puno smetalo...
.
Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors