Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Književni susret s Julijanom Matanović - Boris Popinjač

Izvor: UDK02
Inačica od 07:50, 1. ožujka 2013. koju je unio/unijela Borisp (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Članak opisuje ugodno druženje učenika i nastavnika Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu s poznatom književnicom. Kao gosti, susretu su nazočili knjižničari Graditeljske i Geodetske škole.

U utorak, 03. travnja poznatu književnicu dočekalo je 80-tak znatiželjnih učenika i nastavnika Ugostiteljsko-turističkog učilišta u Zagrebu. Osim njih, pozivu se odazvala grupa učenika Graditeljske i Geodetske škole koji su došli sa svojim profesorima i knjižničarima Evicom Martinović i Nikolom Butorcem. Nakon pozdravnih riječi ravnateljice Učilišta Nade Stanić, organizator susreta Boris Popinjač darovao je knjževnici buket cvijeća u znak dobrodošlice i njenog skorašnjeg rođendana, a zatim prepustio riječ zanimljivoj gošći kojoj su pitanja postavljale učenice 4j. razrednog odjeljenja Iva Barković i Jasna Radilović. Julijana Matanović je spontano, jednostavno i simpatično odgovarala na postavljena pitanja o sebi, svojem životnom putu, radu na Fakultetu i književnom stvaralaštvu. Jedno od postavljenih pitanja odnosilo se na njenu regionalnu pripadnost koja će zauvijek ostati podijeljena između rodne Bosne, Osijeka i Zagreba. Od svojeg rođenja u Gradačcu, često je, točno 19 puta, mijenjala mjesto stanovanja. Adresa ispisana na njenoj osobnoj iskaznici gotovo nikad nije bila točna. Sebe ironično naziva čovjekom s greškom – greškom u biografiji koja u njoj izaziva košmar identiteta kojeg je najviše svjesna prilikom povremenih putovanja u mjesta svojeg djetinjstva. Skeptično predviđa trenutak kad svi podatci iz njene osobne iskaznice budu točni, tad će uslijediti biološki kraj. Julijana Matanović objašnjava da se danas od književnog pisanja u Hrvatskoj ne može živjeti i književnici su primorani snalaziti se na razne načine kako bi riješili egzistencijalne probleme. Njena biografija nije nimalo laka i često u svojim književnim djelima preuzima događaje iz života koje dopunjuje i mijenja prema vlastitom nahođenju. Pisanje je za nju genetički određen dar pojedinca, a književno stvaralaštvo čin slobode duha. Gotovo u svim njenim djelima priče su prožete aktualnim detaljima iz svakodnevnog života. Kod pitanja o vlastitim vrlinama naglašava svoju autorsku i životnu toleranciju. Za Julijanu Matanović najbolji frajer u životu bio je književni tekst, uvijek lojalan i uvijek bi vjerno čekao na ormariću gdje ga je ostavila. Voli Flaubertovu Papigu i citira: …život je lijepa stvar, ali ja više volim čitanje …priča o gnjidi može biti jednako lijepa kao priča o Aleksandru. Odgovori knjževnice bili su slikoviti, maštoviti i produhovljeni. Poslije njih nije bilo potpitanja, gotovo u svakom je ispričala jednu priču kao ilustarciju i vrijeme je brzo prošlo. Uostalom, kako i sama tvrdi, njen život je niz priča u kojima tekstovi žive svoju zbilju, maštu i san.

B.P.

Odgovori Julijane Matanović bili su iskreni i zanimljivi
Susret s književnicom ostao je svima nazočnima u lijepom sjećanju
.

Autorski članak

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors