Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Izgradnja repozitorija školskoknjižničarskih radova na Hrvatskoj mreži školskih knjižničara - Josip Rihtarić

Izvor: UDK02
Inačica od 10:37, 28. ožujka 2008. koju je unio/unijela Josip65 (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Tekst je na engleskom jeziku održan na konferenciji InFuture u Zagrebu u studenom 2007. godine i objavljen u zborniku radova s konferencije.

Sadržaj

Sažetak

Članak govori o poticajima i pripremnim radnjama vezanim uz pokretanje repozitorija školskoknjižničarskih radova, kriterijima za odabir sustava za upravljanje sadržajem, rješenjima uz označivanje sadržaja, odnosno datoteka i članaka na repozitoriju. U članku se govori o problemima nastalima tijekom korištenja programa MediaWiki, portalizaciji mrežnog sjedišta te planovima za budućnost..

Ključne riječi: repozitorij, školska knjižnica, portal, wiki, mreža

Informatička tehnologija i školski knjižničari

Razvoj informacijskih tehnologija zadnjih godina potaknuo je velike i raznolike promjene u knjižnicama i u knjižničarskoj struci. Školske su knjižnice u Hrvatskoj na začelju tih promjena - još uvijek velik broj školskih knjižničara nema u svojim školskim knjižnicama računala s pristupom internetu. Zbog kroničnog nedostatka novca za opremu, knjižnični fond i knjižnični kadar mnogi školski knjižničari nemaju uvjete izgrađivati kvalitetne knjižnične zbirke niti provoditi kvalitetne odgojno-obrazovne aktivnosti. Ipak, unatoč tim nedostatcima, školski su knjižničari prigrlili informacijsku i informatičku tehnologiju te se sve više njima služe u svom školskoknjižničarskom poslu. Zadnjih godina počeli su dokumentirati sve više svojih primjera dobre prakse služeći se računalima i perifernim računalnim jedinicama. Te svoje radove, ponajprije primjere dobre prakse, počeli su zadnjih godina učestalo razmjenjivati, bez naknade, korištenjem CD-ova i memorijskih štapića. Posrijedi su radovi različite veličine, vrste i kvalitete, u čije se sadržajno, pedagoško, metodičko i tehničko oblikovanje često ulaže mnogo intelektualnog angažmana, kreativnosti, znanja i vremena u svim fazama, od planiranja do realizacije. Budući da su školski knjižničari u najvećem broju slučajeva jedini zaposlenici u svojim školskim knjižnicama, bilo bi neekonomično kad se takvim primjerima dobre prakse ne bi mogli okoristiti i kolege, najbolje je iskoristiti ih višekratno. Razmjenjujući i koristeći radove školski knjižničari međusobno si pomažu u kvalitetnijem radu sa svojim korisnicima.

Potreba za stvaranjem strukovnog repozitorija

Nakon što su se na računalima školskih knjižničara prikupile veće ili manje zbirke takvih radova koji su bili razasuti na računalima i među CD-ovima, uvidjelo se da takve „privatne“ zbirke nisu praktične niti ekonomične, uvidjelo se da se sve teže pronalazi željeni rad, a rješenje nije u povećavanju razmjene, već u objedinjavanju i preglednosti. Bilo je potrebno iskoristiti prednosti knjižničarske profesije i digitalnog doba u kojemu živimo: objediniti radove i informacije o radovima na jednom mrežnom mjestu s kojeg će ih moći preuzimati svi školski knjižničari te ih obraditi primjenom određenih (knjižničarskih) klasifikacijskih sustava (shema) kako bi se moglo željeni rad pronaći brzo i jednostavno u mnoštvu radova, kako bi bio dostupan pregled radova prema upitima – po različitim kriterijima.

Ono što se nalazilo na računalima pojedinih školskih knjižničara trebalo je prenijeti na zajednički, udaljeni mrežni poslužitelj, kako bi svi ti radovi postali objedinjeni i svima dostupni u svakom trenutku s bilo kojeg mjesta s kojeg se može pristupiti internetu.

Pretpostavke za repozitorij

Planirajući izgradnju mrežnog repozitorija školskoknjižničarskih radova trebalo je voditi računa o nekoliko međusobno suprotstavljenih želja.

S jedne strane, suradnici koji znaju pohraniti datoteku na memorijski štapić ne moraju se znati služiti HTML-om niti ugoditi FTP. Za njih prebacivanje datoteka na udaljeni mrežni poslužitelj mora biti toliko jednostavno, kao što je jednostavno odabrati particiju i direktorij na koji se datoteka pohranjuje, da se u što manje koraka (promjena zaslona) odredi mjesto na internetu za pohranu datoteke. Prilikom prebacivanja datoteka ne smije se gubiti mnogo vremena, niti ispunjavati zamorne, iscrpljujuće formulare, posebice takve kod kojih se podatci izgube u slučaju prekida mrežne veze.

S druge strane, s pozicije posjetitelja, datoteke moraju biti kvalitetno i iscrpno opisane kako bi se do željenog izbora moglo doći postavljanjem kompleksnih upita poput ograničavanja izbora po godinama, autorima, vrstama datoteka, sadržaju, ključnim riječima… Potrebno je imati mnogobrojne preglede poput najnovijih, nabolje ocijenjenih, najposjećenijih, najpreuzimanijih datoteka, preglede po sadržaju (predmetu), ključnim riječima…

I za suradnike i za posjetitelje važno je da repozitorij bude jednostavan i pregledan, bez i jedne suvišne poveznice koja bi odvlačila pozornost. No, isto tako, i suradnici i posjetitelji trebaju u što maje koraka doći do bilo koje stranice na mrežnom sjedištu slijedeći jednostavnu i logičnu organizaciju stranica.

Takve je zahtjeve veoma teško ostvariti – imati u isto vrijeme asketski jednostavno sučelje te omogućiti na jednostavan, kratak i precizan način dolaženje do bilo koje željene stranice te ponuditi detaljan pregled svih postojećih datoteka i članaka.

Prebacivanje datoteka nije naročito zahtjevan posao, najjednostavnije je odrediti jedan direktorij na mrežnom poslužitelju u koji će se pohranjivati datoteke, te u jednom koraku prebaciti datoteku sa svog računala, ali je gomilanje datoteka (koje su često nazvane netransparentnim imenima) na zajedničkom poslužitelju nefunkcionalno, odbija posjetitelje i suradnike ako datoteke nisu adekvatno obrađene. Generiranje abecednih popisa objedinjenih datoteka nalikuje abecednom katalogu koji bi se sastojao samo od naslova knjiga, bez i jednog drugog podatka, a to je premalo za kvalitetnu informaciju u knjizi ili datoteci. Posjetitelji koji bi imali mogućnost preuzimati radove samo na temelju naslova datoteke veoma bi brzo zaključili da se zbog vremena utrošenog na njihovo preuzimanje i proučavanje ne isplati gubiti vrijeme, da je veoma teško u mnoštvu radova pronaći baš onaj željeni. Nitko ne voli i nema vremena preuzimati na svoje računalo svaku pojedinu datoteku kako bi tek njezinim otvaranjem utvrdio o čemu se u njoj radi. To je, uostalom, i u suprotnosti s knjižničarskim poslom. Prikupljanje i pronalaženje informacija sam je jedan dio posla, a vrijednost je knjižnice u dobroj organizaciji, a ne u pukom gomilanju nositelja informacija.

Što manje vremena potrošimo na označivanje i opisivanje datoteka, to ćemo manje informacija o njima imati, a što je „formular za arhiviranje“ opširniji, to će datoteke biti označene s više elementa, pa će ih posjetitelji moći lakše pronaći. Međutim, u tom će slučaju i mrežna stranica biti ispunjena tim podatcima. Nalazimo se u procjepu: s jedne strane, ako se pred suradnike budu postavljali preveliki zahtjevi, oni će odbijati suradnju, radije će nastaviti i dalje razmjenjivati datoteke na uobičajeni način. S druge strane, velik i neorganizirani niz datoteka odbija posjetitelje jer ih dovodi u situaciju da se sami moraju snalaziti u pronalaženju željenih informacija te time stvara lošu predodžbu o knjižničarima.

Uvidom u institucionalne repozitorije poput repozitorija Medicinskog fakulteta , Filozofskog fakulteta i Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i strukovne repozitorije poput E-lis -a, uvidjeli smo da su se odlučili za rješenja pri kojima autori ne mogu samoarhivirati svoje radove, ili ih mogu, ali u tom slučaju oni nisu dostupni tako dugo dok ih ne odobri ovlaštena osoba. Na temelju iskustva voditeljica navedenih hrvatskih fakultetskih repozitorija vidljivo je da autori, u pravilu, nisu naročito zainteresirani za samoarhiviranje svojih radova, odnosno vole to prepustiti voditeljima, čak i kad je „formular za arhiviranje“ prilično kratak i jednostavan.

Budući da smo repozitorij školskoknjižničarskih radova zamislili ponajprije kao jednostavan nastavak razmjene radova koje ionako razmjenjujemo pomoću CD-ova ili memorijskih štapića, samo što ih u ovom slučaju ne bismo pohranjivali na vanjske medije, već na jedno mrežno mjesto, ovakva koncepcija nam nije prihvatljiva. Osim toga, budući da se u našem slučaju radi o strukovnom repozitoriju pri čemu smo međusobno u ravnopravnom, a ne u hijerarhijskom odnosu, bilo bi neprimjereno pojedincima među nama dati urednička ovlaštenje ili taj dio posla profesionalizirati, jer nema kompetentnijih osoba od nas samih koje bi bolje mogle ostvariti naše želje i zamisli, a nemamo niti novaca za plaćanje takvih profesionalaca.

Odlučili smo se za pristup u kojem nema hijerarhije, u kojem su svim suradnicima dostupni svi dijelovi repozitorija, pri čemu svaki suradnik može promijeniti svaki dio, ali također i svaki suradnik ili skupina suradnika može iz cijele baze izrađivati svoje „uredničke bibliografije“, pregledne stranice i sl. Glede postupka prebacivanja, označivanja i opisivanja datoteka, odlučili smo se za inačicu u kojoj svaki suradnik može u potpunosti samoarhivirati svoj (ili tuđi) rad u svim njegovim dijelovima sukcesivno ili parcijalno, a taj posao može napraviti i više suradnika kroz međusobnu suradnju. Radi se na način da sve ono što nedostaje ili nije ispravno napravljeno može popraviti bilo koji drugi suradnik, čime je osigurana brzina i efikasnost, a ako netko ne želi dio posla prepustiti drugim suradnicima, taj dio posla uvijek može rezervirati za sebe stavljanjem prikladne napomene. U ovom trenutku još nismo predvidjeli postupak arhiviranja ponuditi korištenjem kompleksnog formulara iz dva razloga. Prvo, postoji velika odbojnost u zajednici prema ispunjavanju anketa i formulara. Drugo, još uvijek radimo na svim elementima opisivanja i označivanja datoteka i članaka, pa bi i takav formular bilo potrebno povremeno mijenjati.

Ovakvim pristupom – izgrađivanjem repozitorija na temelju ravnopravnosti i suradnje umjesto imenovanja uredničkih odbora i uspostavljanja hijerarhije ovlasti te zaštitom autorskih prava po licencama GNU GPL i CC , ne samo da ostvarujemo načela demokratičnosti i osiguravanja pristupa informacijama za sve članove zajednice, već smo i na tragu najnovijih i najuspješnijih trendova u mrežnoj suradnji.

Označivanje datoteka

Premda su svi školski knjižničari dužni primjenjivati UDK u svojim školskim knjižnicama, premda se UDK (u pravilu) koristi i u svim drugim knjižnicama u Hrvatskoj, premda je raširen i u svijetu i premda mu je odlika univerzalnost i primjenjivost na sve izvore informacija, a eksplicitno i za označivanje datoteka, ne samo na knjige – sa čuđenjem i nevjericom možemo primijetiti kako se gotovo ne može pronaći primjena UDK na nekom mrežnom sjedištu, izuzev mrežnih kataloga klasičnih (papirnatih) knjižnica.

Uvođenjem računala u poslovanje, globalnim prihvaćanjem samo nekoliko operativnih sustava (DOS i Windows) i unificiranjem grafičkih sučelja različitih programa (primjerice uobičajenim izgledom i pozicioniranjem izbornika), i školski su knjižničari prihvatili smještaj datoteka unutar direktorija ili poddirektorija koje se imenuje proizvoljnim imenima, prema trenutačnoj potrebi, a čiji se broj kao broj razina također postupno povećava. Višestruko označivanje u pravilu se ne koristi zbog naravi ponuđenih programa (Windows Explorer i sl.), a u slučaju kad bi dva knjižničara dobila u osobnoj kolekciji stotinjak datoteka sa zadatkom da ih razvrstaju u skupine i podskupine kako bi ih se što lakše moglo pronaći – izvjesno je da bi svatko imao svoje rješenje u imenovanju direktorija, u broju direktorija i poddirektorija i u organizaciji njihove hijerarhije (programi poput Windows Explorera ne nude mogućnost stvaranja međusobnih odnosa).

Pojavom mnogobrojnih općih i specijaliziranih mrežnih portala koji nude pregledne popise i opise mrežnih sjedišta, također je uočljivo da nisu korištene knjižničarske klasifikacijske sheme, već su administratori mrežnih sjedišta pronalazili vlastita rješenja, stvarali skupine i podskupine informacija koje nisu u suglasju s knjižničarskim shemama.

Predvidjeli smo mogućnost klasificiranja datoteka (i članaka) primjenom UDK, ali to još nismo ostvarili, osim navedenih razloga i zbog potrebe rješavanja autorskih prava na korištenje UDK na www.knjiznicari.hr. Osim toga, uslijed čestih izmjena UDK zadnjih godina, narodne knjižnice u Hrvatskoj, s kojima školski knjižničari tijesno surađuju, neujednačeno primjenjuju UDK u svojim fondovima. Zato je izgledno da bi se na klasificiranje i česte izmjene oznaka trošilo mnogo vremena i energije, a temeljem iskustava drugih repozitorija i portala, upitno je koliko se posjetitelja i suradnika uopće koristi UDK-om. Zbog sveg navedenog upitna je ekonomičnost primjene UKD. Sve datoteke i članke označujemo predmetnicama, odnosno ključnim riječima, a zbog osobina programa MediaWiki koji omogućuje na jednostavan način uspostavljanje međuodnosa korištenjem uputnica i stvaranjem hijerarhija, čini se izglednijim te ključne riječi iskoristiti u izgradnji tezaurusa školskog knjižničarstva.

Problemi s korištenjem MediaWikija

Razmišljajući o tehničkoj strani, od početka smo planirali pokrenuti mrežno sjedište na takvoj platformi koja će omogućiti postupan rast i širenje bez programskih ograničenja, sustav za upravljanje sadržajem temeljen na bazi podataka. Načelno smo se dogovorili da sustav za upravljanje sadržajem izaberemo među nekim od ponuđenih „besplatnih“ softvera, odnosno onih otvorenog koda. Odredili smo kriterije koje potencijalni sustav za upravljanje sadržajem mora imati te smo prema tim kriterijima došli do užeg izbora potencijalno zanimljivih programa koji bi mogli biti softverska platforma za repozitorij knjižničarskih radova, a kasnije i za portal školskog knjižničarstva.

Usporedbom karakteristika 20-ak programa, u najužem izboru su se našli Joomla , Moodle , PHP Nuke i MediaWiki. Odlučili smo se za MediaWiki jer je ispunio većinu kriterija (osim ocjenjivanja/bodovanja), a ponajviše stoga što je najmanja razlika u očekivanoj razini informatičkog predznanja između „običnog“ suradnika i „administratora“. Pretpostavljali smo da će repozitorij sadržavati mnoštvo različitih dokumenata, a posao knjižničara jest organizirati informacije. Ovaj sustav omogućuje da svaki knjižničar samostalno i jednostavno upravlja sadržajem, svaki školski knjižničar putem mrežnog sučelja može objavljivati i klasificirati svoje i tuđe radove, a ne mora naučiti HTML, PHP niti mora ugoditi FTP. Sve može raditi preko sučelja svoga mrežnog preglednika. Ipak, potrebno je naučiti dvadesetak novih tehnika, ali mnoštvo suradnika na Wikipedijama dokaz su da se te vještine mogu brzo i lako svladati. MediaWiki je potekao iz ideje GNU enciklopedije (što je imanentno knjižničarima), u stalnom je rastu i razvoju jer je to programska platforma Wikipedije – najpoznatije svjetske mrežne enciklopedije – čime je zajamčena popularizacija softvera, a stalni je trend da uz klasične mrežne stranice, različite tvrtke i institucije pokreću i svoje wikije – kao mjesta razmjene ideja i informacija te zajedničkog i suradničkog rada na projektima. Time otvaramo mogućnost da na najkvalitetnijoj programskoj platformi školski knjižničari surađuju, okupljaju se i razmjenjuju ideje i radove radi ostvarenja zajedničkog cilja – afirmacije struke, poboljšavanja uvjeta rada, pružanja kvalitetnije usluge korisnicima, što sve u konačnici vodi ostvarenju knjižničarskog poslanja – izgradnje boljega svijeta.

Premda je Wiki svjetski trend i svjetski fenomen, premda smo očekivali najviše problema u svladavanju arhitekture repozitorija, odnosno cjelokupnog mrežnog sjedišta, početna iskustva ukazuju da problemi nisu te naravi već u korištenju Wikija kao takvog. Naime, najveći su problemi mnogim suradnicima u snalaženju među izbornicima (koji su tipizirani), u korištenju kartica „uredi“, u strahu da se nešto ne pokvari ili uništi i sl. Bez obzira na to jesu li ti problemi zbog različite razine informatičkog predznanja, odnosno zbog nenaviknutosti na Wiki, ili zato što Wiki ipak nije još uvijek to što bi trebao biti – brz i lagan za svladavanje i korištenje, zaključujemo da je za korištenje i ovog jednostavnog i brzoučećeg programa najbolje upotrijebiti radionice u informatičkim učionicama i neposredno uputiti suradnike u način suradnje, posebice i zato jer se pokazalo da se suradnici ne vole koristiti stranicama pomoći, da njih najradije preskaču i na računalu najviše vole učiti metodom pokušaja i pogrješke, a tijekom radionica voditelja uvijek mogu neposredno pitati za razjašnjenje bilo kakve nejasnoće pa je učenje mnogo brže i efikasnije.

Repozitoriji i portal

Krenuli smo s razmišljanjem o repozitoriju digitalnih i digitaliziranih školskoknjižničarskih radova (te taj projekt nazvali „UDK 02“), ali smo od početka predvidjeli mogućnost portalizacije mrežnog sjedišta, to jest da www.knjiznicari.hr postane polazna točka svim školskim knjižničarima za različite sadržaje, a ne samo pristupno mjesto do repozitorija. S obzirom da smo se odlučili za program MediaWiki čijim je korištenjem istih postupaka i tehnika moguće uvrstiti datoteku u repozitorij i napisati članak, nije bilo nikakve potrebe od početka ograničavati prinos suradnika na „punjenje“ repozitorija datotekama, a kako je jedno od dogovorenih načela bilo da se omogući preoblikovanje mrežnog sjedišta prema iskazanim željama i potrebama suradnika, od samog se početka paralelno izgrađuje portal školskog knjižničarstva i repozitorij knjižničarskih radova.

U repozitoriju datoteka i na prostoru portala prikupljaju se i prezentiraju sadržaji iz područja nastavnih priprava i prikaza odgojno-obrazovnog rada; književne kritike i anotacije, prikazi izložaba i drugi primjeri dobre prakse; prikazi rada županijskih stručnih vijeća i matičnih službi u svim fazama, od objavljivanja poziva na sastanke, prikaza rada pojedinih vijeća, do završnih izvješća o radu; ažuriramo popise, preglede i komentare zakona i drugih propisa koji se odnose na školske knjižničare; pratimo i dajemo preglede rada udruga, društava i institucija koje se bave knjižničarstvom; oblikujemo popise i pregledne stranice školskih knjižnica i knjižničara; najavljujemo, pratimo i bilježimo događaje i skupove, događanja i zbivanja – čime stvaramo svojevrsni godišnjak, a nedavno smo uveli rubrike koje se tjedno ili dnevno izmjenjuju na polaznoj stranici.

Planovi za budućnost

Budući da mnogi školski knjižničari još uvijek nisu čuli za postojanje mrežnog sjedišta na www.knjiznicari.hr, njih treba upoznati i upoznati na suradnju. Mnogi školski knjižničari rado posjećuju mrežno sjedište, ali se ne usuđuju surađivati, njih treba motivirati na suradnju.

U mrežnom okružju međudržavne granice postaju zanemarivima, a jezične barijere svladivima, želja nam je ostvariti suradnju s kolegama iz drugih država, s drugih jezičnih područja, poštujući jezične, kulturne i druge specifičnosti, ali sa željom da se upoznavanjem s primjerima dobre prakse međusobno utječemo na kvalitetniji rad, afirmaciju struke školskog knjižničarstva i, u konačnici, na dobrobit svojih korisnika i zajednice u kojoj živimo i radimo.

Zaključak

Premda u izgradnji repozitorija školskoknjižničarskih radova u wiki-okružju nismo naišli na primjere repozitorija koje bi izgrađivali školski knjižničari, količina objavljenih radova i napisanih članaka u manje od godinu dana od pokretanja mrežnog sjedišta upućuje na dobru perspektivu izgradnje repozitorija kao i portala školskog knjižničarstva, uz rješavanje u hodu nastalih problema zbog korištenja nove tehnologije i novih načina mrežne suradnje.

Literatura

  • Bubaš, Goran. Objekti učenja: zašto i kako. 30.ožujka.2007. http://www.skole.hr/nastavni-materijali/o-materijalima?news_hk=5372&news_id=213&mshow=509 (31. kolovoza 2007.)
  • Lasić-Lazić, Jadranka; Banek Zorica, Mihaela; Špiranec, Sonja. Repozitoriji digitalnog obrazovnog materijala kao sastavnica kvalitete suvremenih koncepta obrazovanja. // Edupoint : časopis o primjeni informacijskih tehnologija u obrazovanju. 33 (2005.), 33; 6.-12.
  • Lasić-Lazić, Jadranka; Slavić, Aida; Banek Zorica, Mihaela. Bibliotečna klasifikacija kao pomagalo u organizaciji znanja. // Odabrana poglavlja iz organizacije znanja / Lasić-Lazić, Jadranka (ur.). Zagreb : Zavod za informacijske studije, 2004., 10.-32.
  • Frumkin, Jeremy. The Wiki and the digital library : digital libraries: modern pracdtices, future vision. // OCLC * Systems & Services: International Digital Library Perspectives. 21 (2005.), 1; 18.-22.

Chawner, Brenda; Lewis, Paul H. WikiWikiWebs: New Ways to Communicate in a Web Environment. // Information technology and libraries. 25 (2006), 1; 33.-43.

Preuzimanje datoteke u fromatu .doc

Preuzimanje datoteke u fromatu .ppt

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors