Hustvedt, Siri. Što sam volio
m |
|||
Redak 13: | Redak 13: | ||
Naracija je klasična, s ponekim retrospekcijama, i tijekom čitanja imate osjećaj da su vam ruke natopljene sočnim sokovima života,ponekad s okusom bršljana, ponekad željeza namočenog u kišnicu a ponekad ambrozije. | Naracija je klasična, s ponekim retrospekcijama, i tijekom čitanja imate osjećaj da su vam ruke natopljene sočnim sokovima života,ponekad s okusom bršljana, ponekad željeza namočenog u kišnicu a ponekad ambrozije. | ||
− | |||
[[Predmetnica:Marta Lončarević|Lončarević, Marta]] | [[Predmetnica:Marta Lončarević|Lončarević, Marta]] | ||
+ | [[Predmetnica:Književne kritike i prikazi knjiga]] | ||
+ | [[Predmetnica:SVSKPGŽ]] | ||
+ | [[Predmetnica:Što sam volio, Siri Hustvedt]] |
Trenutačna izmjena od 11:53, 9. srpnja 2009.
Hustvedt, Siri. Što sam volio. Zagreb : AGM, 2007.
Psihotična, ljubavna, krimi tematika. Priča o dvjema obiteljima, o prijateljstvu, o umjetnicima u New Yorku. Radost stvaranja i bol življenja.
Dvije obitelji i dva sina. Jedan muškarac je likovni kritičar i pisac, drugi likovni umjetnik. Žene su spisateljice. Jedan sin ima sve predispozicije postati umjetnikom, drugi je na na rubu kriminala, droga, kvaziumjetnika - svijeta koji otužno želi artificirati svu poročnost svakodnevice.
Violet & Bill, bračni par koji fascinira. Ona proučava anoreksiju, bulimiju, shizofreniju, histeriju (vrlo zanimljive reference na pop kulturu), on slika, instalira, provocira, istinski umjetnik, beskompromisan. Roman otvara opis jedne od Billovih slika a koji je ujedno i jedno od erotičnijih mjesta romana. Sliku pod nazivom „Autoportret“ Siri Hustvedt je opisala na način koji se neminovno nastanjuje zauvijek u moždinama svakoga ljudskoga bića čiji eros ima normalan razvoj. Savršeno. Umjetnost riječi na djelu.
Erica&Leo, bračni par čija se harmonija prekida strašnom nesrećom. Leo prati Billa, piše o njegovom stvaralaštvu, postaje njegovim kroničarem. Erica je spisateljica i Violetina savjetnica. Mark, Billov sin, je patološki lažljivac, društveni otpadnik, šljam i biće koje egzistira poput parazita. Preziremo ga, potom ga želimo zaštititi, pa mu želimo iščupati jezik, pa ga opet želimo zaštititi.
Tu je i Lucille, Markova majka i Billova prva supruga. Nju želimo vidjeti pribijenu na križ majčinstva.
Naracija je klasična, s ponekim retrospekcijama, i tijekom čitanja imate osjećaj da su vam ruke natopljene sočnim sokovima života,ponekad s okusom bršljana, ponekad željeza namočenog u kišnicu a ponekad ambrozije.