Datoteka:Tarrt, D. Mali prijatelj.doc

Tartt, Donna, Mali prijatelj. Zagreb : Algoritam, 2008.

Kažu kako postoje knjige za plažu što podrazumijeva laganu, neopterećujuću literaturu kojoj se, valjda, prepuštamo sa smanjenom intelektualnom aktivnošću i koju čituckamo dok nam sunce prži kožu ili nam lahor maestrala draška nozdrve ispod kakvog tamarisa. Opreka tomu je što? Slojeviti romani začahurene fabule, teško prohodna poetika autora i jedva čitljiv kod kojega razumiju vrsni intelektualci? Baš zato što ne pristajem na takvu podjelu literature već samo na dobru i lošu, posegnula sam za ovim romanom sluteći (to je ona knjižničarska intuicija koja bez greške uzima s police dobro štivo) zabavu i poniranje u novi svijet – jedino što i priželjkujem od lijepe književnosti. I dobih: vrsnu pripovjedačicu koja kroz dvije fabularne linije (obitelj djevojčice koja je obilježena smrću jednog od njenih članova, devetogodišnjeg dječaka) i sulude obitelje i malo retardiranih braće luzera i njihove bake – psiho-mučiteljice čije je životinjarenje smješteno u kamp prikolice s mirisom metamfetamina kojega kako proizvode tako i ušmrkavaju te postaju, stranicu za stranicom, sve luđi a što autorica opisuje tako da vam se istovremeno diže želudac, smiju kutovi usana i zaokružuju oči. Tu su još i crnkinje koje za smiješnu svotu služe bijelačkim obiteljima (radnja je smještena u Mississipiju) ali o kojima pripovjedačica razvija priču s neskrivenim simpatijama. Trulež, prevare, rastočeni metamfetaminski mozgovi, hrabre (čak pomalo i prenaglašeno hrabre) akcije djevojčice Harriet koja si je zadala cilj otkrivanja i kažnjavanja bratovog ubojice, prevarantski širitelji vjere, zmije otrovnice, vrsni dijalozi i poduži ali sočni opisi, sve sam to pronašla u ovome klasično dobrom romanu. I da, čitala sam ga na plaži, u hladu stijene, u žaru sunca, neopterećena svijetom u kojem živim jer sam, sa svakim iščitanom slovcem živjela u Mississipiju, dijeleći sudbine junaka ove dražesne romančine.