Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Školske knjižnice Šibensko-kninske županije 2005.god. - Anita Cota

Izvor: UDK02
Inačica od 15:41, 20. travnja 2007. koju je unio/unijela Josip65 (Razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na: izbornici, traži

Diplomski rad na Katedri za bibliotekarstvo ,Odsjeka za informacijske znanosti,Filozofskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu,prof.Anite Cota,punog naziva Školske knjižnice Šibensko-kninske 2005.g.u svjetlu IFLA-inih i UNESCO-ovih smjernica za školske knjižnice ( obranjen u rujnu 2006.g. )Objavljuje se uz dopuštenje autorice.

Slijedi dugi tekst:

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA INFORMACIJSKE ZNANOSTI

KATEDRA ZA BIBLIOTEKARSTVO

Ak. god. 2005./2006.


Anita Cota

Školske knjižnice Šibensko-kninske županije 2005. u svjetlu IFLA-inih i UNESCO-ovih smjernica za školske knjižnice

(diplomski rad)


Zagreb, 2006.


Sadržaj

Školske knjižnice Šibensko-kninske županije 2005. u svjetlu IFLA-inih i UNESCO-ovih smjernica za školske knjižnice

(diplomski rad)


Mentor: Aleksandra Horvat, dr. sc.

Student: Anita Cota


Sadržaj:

PREDGOVOR………………………………………………………………………………...3

UVOD………………………………………………………………………………………....5

1. EUROPEIZACIJA ŠKOLSTVA………………… …………………………….….6

1.2. Temeljni akti u području školskog knjižničarstva…………………………...….....……7

2. STANJE ŠKOLSKIH KNJIŽNICA U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI(listopad 2005.)...9

2.1. Knjižnična građa.……………….…………………………………..…………………...9

2.1.1. Knjižna građa…………………………………………………………………………..10

2.1.2. Neknjižnagrađa……………………………………………………………………...…11

2.2. Knjižnično osoblje…………………………………………………….……………….11

2.3. Stručni rad i poslovanje knjižnica……………………………………………………...13

2.4. Prostorni uvjeti………………………………………………………………………....15

2.5. Opremljenost…………………………………………………………………………...16

3. PREOBRAZBA ŠKOLSKIH KNJIŽNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE….18

ZAKLJUČAK………………………………………………………………………………...21

LITERATURA………………………………………………………………………………..22

PRILOZI........................................................ Tabela 1: Prostor, fond i oprema knjižnica OŠ Šibensko-kninske županije 2004. / 2005…...23

Tabela 2: Prostor, fond i oprema knjižnica SŠ Šibensko-kninske županije 2004. / 2005…....24

Tabela 3: Knjižnično osoblje OŠ Šibensko-kninske županije 2004. / 2005………………….25

Tabela 4: Knjižnično osoblje SŠ Šibensko-kninske županije 2004. / 2005…………………..26

Tabela 5: Knjižnično osoblje osnovnih i srednjih škola u RH (listopad 2005.).......................27

Tabela 6: Stručni rad i poslovanje knjižnica OŠ Šibensko-kninske županije 2004. / 2005......28

Tabela 7: Stručni rad i poslovanje knjižnica SŠ Šibensko-kninske županije 2004. / 2005…..29


Predgovor

“Knjige su stvorile iskrenih priroda. Stvorile su bibliofile, bibliomane, bibliotekare, učene miševe što nagrizaju papir. Jake, strasne, gorke prirode ostavile su same o sebi malo znakova u spisima. ” Tin Ujević


Uvod

U nasljeđe hrvatskog školskog knjižničarstva neosporno ulaze sve pozitivne i negativne značajke razvojnih procesa našeg društva i njegove škole. Smisao tog razvoja leži u činjenici da se pozitivna iskustva pretvaraju u konstruktivnu tradiciju, a da se negativna napuštaju i uzimaju kao nepoželjna. Uostalom, gotovo sve što je postignuto u civilizacijskom razvoju našeg društva, postignuto je na kontinuitetu pozitivnih iskustava.

Upravo zbog toga želim kroz ovaj rad ukazati na važnost javnog uvida u nužne dokumente temeljem kojih se promjene mogu i moraju izvršiti te ukazati na razinu prioriteta i smjera u općem podizanju obrazovne kulture u Hrvatskoj kroz školsko knjižničarstvo.

Republika Hrvatska ne može stvarati svoj sustav odgoja i obrazovanja izvan europskog/svjetskog konteksta. Neosporno je da se mora temeljiti na vlastitoj obrazovnoj i kulturnoj tradiciji, ali i razvijati u okrilju globalnih kretanja, graditi školski sustav i njegovu morfologiju prema međunarodnoj standardiziranoj klasifikaciji školskih sustava (ISCED – UNESCO) i tu zadanost u punoj mjeri respektirati.

Regionalni razvoj i kakvoću školskih knjižnica, u odnosu na IFLA-ine i UNESCO-ove preporuke, pratimo kroz stanje školskih knjižnica Šibensko-kninske županije. Pritom su nam osobito korisni statistički pokazatelji u praćenju postignuća i razvojnih trendova. Uprava za školstvo Ministarstva znanosti, prosvjete i športa i Razvojna služba Nacionalne i sveučilišne knjižnice provele su, krajem 1999. godine, anketu o stanju osnovnih elemenata za rad školskih knjižnica u Republici Hrvatskoj. Ovi podaci su prikupljeni i krajem 2005. i dostupni su preko Matične službe.

Podaci o školskim knjižnicama, knjižničnoj građi i njenom korištenju, zaposlenicima i prostoru, prikupljaju se zajedno sa svim ostalim podacima o osnovnim i srednjim školama i zapravo ne obuhvaćaju složenije pokazatelje koji se odnose na ukupne rezultate i zadovoljstvo korisnika. Nisu obuhvaćali stručni rad i poslovanje knjižnica te sam ovaj dio podataka sama prikupila kratkom anketom.


Anketu sam provodila više mjeseci tijekom zajedničkih izleta, stručnih skupova i, tek nekolicinu, telefonom. Tako su pojašnjene i mnoge nedoumice vezane uz knjižničnu naobrazbu, stručno usavršavanje djelatnika, usluge i kvalitetu građe, pristup informacijskim izvorima, prostorne uvjete i financiranje, obradu knjižne i neknjižne građe i sl.


1. EUROPEIZACIJA ŠKOLSTVA

U zajedničkim nastojanjima europskih država “na stvaranju kompatibilnog školstva na razini minimalne morfološke, organizacijske i sadržajne istovjetnosti” osobito je važno definiranje i donošenje “ratificiranih multilateralnih dokumenata ili dokumenata europskih asocijacija, koji su na razini preporuka ili smjernica, a koje sugeriraju i/ili prejudiciraju zajednički smjer razvoja, kakvoću ili neke druge elemente zajedništva.”

Hrvatsko školstvo, a tako i školsko knjižničarstvo, može brzo napredovati samo ako Hrvatska zaista počne primjenjivati deklaracije, konvencije i rezolucije koje je prihvatila, potpisala i ratificirala. Svjedoci smo da hrvatsko društvo, pa tako ni cjelovit školski sustav, još nije u stanju prihvatiti temeljnu demokratsku vrijednost da su jednaka prava i jednake obveze istodobno za sve te da je nacionalna obrazovna politika danas važnija ili barem jednako važna kao i obrambena politika pa se tako u razvijenim zemljama oblikuje i provodi.

Tako je za školsko knjižničarstvo od izuzetne važnosti donošenje IFLA-inog i UNESCO-ovog Manifesta za školske knjižnce u kojem se ističu temeljne zadaće školskih knjižnica koje su “bitne za razvijanje pismenosti, informatičke pismenosti, poučavanja, učenja i kulture. ”

Ovaj dokument je dvostruko važan:

• prva i najvažnija vrijednost je u njegovoj utemeljenosti u globalnim i regionalnim razmjerima što je u današnjem svijetu neizbježno

• druga važna dimenzija ovog dokumenta i preporuka jest u tome što projicira poželjne trendove razvoja školskog knjižničarstva te je nacionalnim sustavima jednostavno identificirati vlastiti interes


1.2. Temeljni akti u području školskog knjižničarstva

Manifest za školske knjižnice predstavlja temelj u planiranju preobrazbe knjižnica u suvremena informacijska središta, a težište je na razvoju politike i službi, odabiru i prikupljanju izvora, osiguravanju fizičkog i intelektualnog pristupa odgovarajućim izvorima informacija, kao i podučavanju i zapošljavanju stručnog osoblja u školskim knjižnicama.

Hrvatsko knjižničarsko društvo izdalo je krajem svibnja 2004. godine prijevod IFLA/UNESCO-vih smjernica za rad školskih knjižnica kao vrlo važan dokument “sastavljen radi svih onih koji donose odluke na nacionalnim i lokalnim razinama, te pružanja podrške i vodstva knjižničarskoj zajednici. Sastavljene su kako bi pomogle školama primijeniti načela izražena u Manifestu.” Naravno, ovako jasno utvrđene smjernice treba osmisliti u skladu s potrebama škole i to po pitanjima:

 relevantnosti - koliko su predložene djelatnosti dosljedne, odgovarajuće i izvedive u našim školama

 metodologije - koliko je jasan i smislen cjelovit plan provođenja predloženih djelatnosti školske knjižnice, zatim koliko je zadovoljavajuća razina sudjelovanja djelatnika/osoblja te uključuje li spremnost na usporedbe (benchmark), vrednovanje i razmjenu iskustava

 održivosti – do koje mjere su smjernice poželjnih razvojnih trendova održive

a) financijski ( pitanje proračuna i ekonomičnosti )

b) institucionalno ( sposobnost vođenja, stručnost, uloga ravnatelja i sl. )

c) politički ( nacionalna obrazovna politika )

Zakon o knjižnicama (Zagreb : Narodne novine, broj 105/97; 5/98; 104/00) i Standard za školske knjižnice (Zagreb : Narodne novine, broj 34/00) trebali bi biti akti ravnopravnosti, demokratičnosti i jednakih mogućnosti za sve korisnike školskih knjižnica u državi. Standard mora zajamčiti jednake mogućnosti glede prostora, opreme, sredstava i kvalificiranog osoblja. Mora jamčiti da će sva djeca dobiti nominalno jednaku kvalitetu odgoja i obrazovanja, prije svega na razini obveznog obrazovanja.

U lipnju 2004. godine održan je u zagrebačkoj Gradskoj knjižnici skup “Hrvatske školske knjižnice u svjetlu IFLA-inih smjernica za školske knjižnice” na kojem je bilo riječi i o stanju školskih knjižnica u Republici Hrvatskoj. Na skupu su uspoređeni važeći Standard za školske knjižnice i Smjernice. Izdvojeni su temeljni problemi školskih knjižničara u nas, ponajprije financiranje opreme školskih knjižnica i vrednovanje rada školskih knjižničara, nepoštivanje odredbi i od strane Ministarstva i ravnatelja škola. Zaključeno je da “u postojeći Standard za školske knjižnice obavezno treba unijeti odredbu o financiranju nabave knjižničnoga fonda i modusu njegove realizacije.”

Primjena međunarodnih normi kao i prikupljanje i praćenje podataka o radu knjižnica od izuzetne je važnosti, ponajprije zbog ujednačavanja materijalnih, prostornih i financijskih uvjeta svih školskih knjižnica, utvrđivanja trendova i uspostave temeljnih podataka za planiranje, odlučivanje i poboljšanje kvalitete usluga, kao i mogućnost međunarodnih usporedbi.

Škole nikada nisu bile jednako kvalitetne i teško da će to u potpunosti ikada postati. Zbog toga je potrebno poštivati utvrđene standarde za sva relevantna pitanja kojima se osigurava formalna jednakost uvjeta kako bi se taj standard ostvario na što bolji način.


2. STANJE ŠKOLSKIH KNJIŽNICA U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI (listopad 2005.)

Istraživanje o stanju u školskim knjižnicama osnovnih i srednjih škola Šibensko-kninske županije krajem 2005. provedeno je na uzorku od dvadeset dvije osnovne i deset srednjoškolskih ustanova. Dvadeset jedna osnovna škola je ispunila anketni list (95%), a imaju 9.986 učenika koje poučava 732 nastavnika. Deset srednjih škola u školskoj god. 2004./2005. ima 4 734 učenika. Usporedba podataka s onima iz 1999. godine, prikupljene preko iste Matične službe, daje zanimljive rezultate. Tada je anketni list ispunilo 17 osnovnih škola s 8 252 učenika te 9 srednjih škola s 5 100 učenika. U nekim segmentima je zanimljiva i usporedba s podacima iz prethodne 2004. godine.

Stanje u knjižnicama osnovnih i srednjih škola u Županiji promatramo kroz:

 knjižničnu građu (s obzirom na knjižnu i neknjžnu građu)

 knjižnično osoblje

 stručni rad i poslovanje školskih knjižnica

 prostor

 opremljenost knjižnica


2.1. Knjižnična građa

Osigurati “širok izbor visokokvalitetne građe” u školskim knjižnicama ne znači samo pratiti i nabavljati novu građu u konvencionalnom obliku, nego, što je više moguće, osigurati dostupnost u različitim oblicima i za različitu namjenu (školske i izvanškolske aktivnosti). “Knjižnične usluge moraju uključivati pristup elektroničkim izvorima informacija koji odražavaju kako nastavni program tako i korisničke interese i kulturu.” Zadovoljiti propisani Standard od minimum deset knjiga po učeniku u osnovnim, odnosno dvanaest u srednjoškolskim knjižnicama, ne znači i osigurati kvalitetu građe.

2.1.1. Knjižna građa

Ukupan fond u knjižnicama osnovnih škola Šibensko-kninske županije, krajem 2005. godine, iznosio je 115.969 ili 10,8 po učeniku i nastavniku. Podaci pokazuju da je broj svezaka dostatan prema propisanom Standardu. Uočavamo povećanje fonda od 3,3 sveska u odnosu na 1999. godinu što možemo prihvatiti zadovoljavajućim. Ipak nikako ne smijemo zanemariti:

 smanjenje broja učenika (u OŠ oko 600 uč. manje u odnosu na 2004.)

 zastarjeli fond, koji je zacijelo još značajno prisutan

Broj svezaka po učeniku u knjižnicama osnovnih i srednjih škola u odnosu na propisani Standard

Iz podataka doznajemo da su knjižnice srednjih škola u Županiji bile opremljene s 15,7 svezaka po učeniku 1999. godine , a ovaj podatak bi bio ohrabrujući kad bi veličina zbirke bila pokazatelj njene kvalitete. Da je riječ o mahom zastarjelom fondu pokazuje smanjenje broja svezaka na 12,9 po učeniku u 2005. godini.

Evidentno je da su u međuvremenu neke srednjoškolske knjižnice izlučivale, djelomično ili sasvim, otpisale nepotrebnu građu te revizijom utvrdile stvarno stanje fonda.

2.1.2. Neknjižna građa

Sve su školske knjižnice slabo opremljene neknjižnom građom. Svi djelatnici osnovnoškolskih knjižnica drže količinu suvremene neknjižne građe zanemarivo malom. U srednjim školama AV građa iznosi svega 0,1 jedinicu po učeniku.

Digitalne informacije na Internetu učenicima su nedostupne u školskim knjižnicama, a tako i baze podataka na CD-ROM-u, softverski programi, elektroničke publikacije i sl. Posjeduju ponešto videokaseta, kaseta i kompaktnih diskova (CD) te digitalnih videodiskova (DVD). Ova građa se, u fizičkom smislu, najčešće ne nalazi u knjižnici. Obično je samo evidentirana u nekoj posebnoj bilježnici, a zapravo trajno zadužena nastavnom osoblju.

Slično je i s ostalom neknjižnom građom namijenjenom za slobodno vrijeme, razonodu i poučavanje (glazbena građa, zidne karte, plakati, didaktičke igre). Ona najčešće ne pripada u zaduženja školske knjižnice.

2.2. Knjižnično osoblje

Godine 2005. u anketiranim osnovnoškolskim knjižnicama radi dvadeset pet djelatnika. Podaci pokazuju da je više od 50 % djelatnika samo s višom stručnom spremom, a jedan sa srednjom stručnom spremom. U odnosu na 1999. godinu kada niti jedan djelatnik nije imao odgovarajuću knjižničnu naobrazbu, 2005. godine jedan je djelatnik diplomirani knjižničar.

Radno vrijeme knjižnica je raznoliko, a s obzirom na veličinu fonda i broj učenika, 13 djelatnika radi puno radno vrijeme, a 12 skraćeno.

U srednjoškolskim knjižnicama je situacija bolja. Svi djelatnici imaju visoku stručnu spremu, 40% djelatnika ima knjižničnu naobrazbu, najčešće položen stručni ispit iz bibliotekarstva. Broj zaposlenih djelatnika je također zadovoljavajući.

Stupanj stručne spreme i knjižnična naobrazba

Nedovoljna knjižnična naobrazba u osnovnim školama, stručnost osoblja s kojom nikako ne možemo biti zadovoljni, jedna je strana medalje. Drugo je pitanje koliko je zadovoljavajuća razina stručnog usavršavanja djelatnika kroz razne oblike seminara, savjetovanja, ali i zajedničkih formalnih i neformalnih druženja na nivou Županije, a i šire.

Anketa pokazuje da se sastancima Županijskog stručnog vijeća 2004. /2005. godine, odazvalo oko 80 % djelatnika knjižnica osnovnih i srednjih škola. Sastanci se održavaju u Šibeniku te su razumljivi povremeni izostanci dislociranih djelatnika.

Sasvim su drugačiji pokazatelji sudjelovanja na Proljetnoj školi školskih knjižničara. Od ukupnog broja djelatnika samo tri (oko 10 %) redovito posjećuju ovaj značajan skup za školske knjižničare. Aktivno je sudjelovao samo jedan djelatnik (radionicom, predavanjem i sl.).

Postotak stručnog osoblja u srednjoškolskim knjižnicama odgovara državnom prosjeku od 40%, ali zamjetno mali broj stručnog osoblja u osnovnoškolskim knjižnicama iznosi zabrinjavajućih 5%. Time je naša županija, uz Ličko-senjsku i Vukovarsko-srijemsku, na samom dnu državnog prosjeka.

2.3. Stručni rad i poslovanje knjižnica

Stručna knjižnična djelatnost koja se odnosi na inventarizaciju, signiranje, klasifikaciju i katalogizaciju, predmetnu obradu, otpis i reviziju, nužna je u dobroj organiziranoj i dobro vođenoj školskoj knjižnici.

Inventarizaciju knjižne građe, prema podacima iz 2005. godine, provodi 19 osnovnoškolskih knjižnica u Županiji, signiranje, tehničku obradu i klasifikaciju 18, a katalogizaciju 4 knjižnice. AV građu evidentira 14 knjižnica, uglavnom u istu inventarnu knjigu s knjižnom građom, dodajući u napomeni da je riječ o drugoj vrsti građe, ili kreiraju poseban popis u bilježnici. Godišnji plan izrađuje 18 knjižnica.

Niti jedna osnovnoškolska knjižnica u Županiji ne katalogizira neknjižnu građu. Četiri škole imaju abecedni katalog. Predmetni i stručni katalog izrađuju iste te knjižnice, a riječ je o knjižnicama s malim knjižnim fondom. Reviziju fonda svake godine provode dvije knjižnice, šest je revidiralo i otpisivalo građu svake druge, a dvije knjižnice svake pete godine. Devet knjižnica nije obavljalo reviziju, a niti otpis.

Situacija u srednjim školama je, u segmentu stručnih knjižničnih poslova, 1999. godine bila izrazito loša. Samo dvije knjižnice su obavljale inventarizaciju, signiranje, evidenciju AV građe i izradu godišnjeg plana, samo jedna tehničku obradu i klasifikaciju, a katalogizaciju niti jedna knjižnica u Županiji.

Inventarizacija se obavlja u svim srednjoškolskim knjižnicama u 2005-oj, signiranje i godišnji plan u devet, a tehnička obrada u osam knjižnica. Klasifikacija se provodi u četiri, katalogizacija u samo jednoj knjižnici. E-građu ne katalogizira niti jedna knjižnica, a AV građu evidentiraju četiri knjižnice, ali u istu inventarnu knjigu s knjižnom građom ili je upisuju u neku posebnu bilježnicu. Reviziju su provele četiri knjižnice, otpis svake druge godine provode dvije, a dvije knjižnice svake pete godine.

Zamjećujemo izrazito lošu situaciju u vođenju kataloga i ona se nije značajno promijenila u odnosu na 1999. Samo jedna srednja škola ima abecedni katalog, četiri osnovnoškolske knjižnice posjeduju abecedni, predmetni i stručni katalog.

2.4. Prostorni uvjeti

Namjenskih knjižničnih prostora u školama Šibensko-kninske županije je oko 50%, ali ako pogledamo podatke o broju čitaonica, jasno je da je taj postotak za sve škole u Županiji znatno manji, svega 32%. Čak 57 % školskih knjižnica osnovnih škola nema čitaonički prostor, a 43% knjižnica je smješteno u kabinetima, pregrađenom holu, garderobi ili nekom nedefiniranom višenamjenskom prostoru.

Prema podacima iz 2004. o knjižničnom prostoru u osnovnim školama Šibensko-kninske županije, a koji se nije mijenjao do 2005. godine, površina je ukupno iznosla 1154 m2 za dvadeset jednu anketiranu školu. Prosječno 55 m2 te ako znamo da za smještaj 1.000 knjiga u slobodnom pristupu knjižnični prostor treba iznositi 24 m2 i ako pridodamo potrebnih 15 m2 prostora za rad s korisnicima, isto toliko za učiteljske fondove, periodiku i posebne fondove, zatim 9-15 m2 za korištenje računala, osnovnoškolskim knjižnicama u prosjeku nedostaje prostor veličine čitaonice za skupni i pojedinačni rad cijelog odjela.

Prvo što se može uočiti obilaskom osam srednjoškolskih knjižnica u Šibeniku je kroničan nedostatak prostora, stoga začuđuje podatak iz 1999. o prosječnih 70,8 m2 i četiri knjižnice koje imaju čitaonički prostor. Gimnaziji, koja knjižnicu dijeli s još dvije škole, to već godinama predstavlja problem, ali postoje neke naznake da bi se mogao riješiti.

Naime, primijetila sam da ovo pitanje mnogim knižničarima nije sasvim jasno. Iako se neke knjižnice godinama nalaze u istom školskom prostoru i osoblje će izjaviti da je riječ o “namjenskom” prostoru za školsku knjžnicu, njegov izgled, kvadratura, nedostatak spremišta i čitaonice upućuje da to nije tako.

Iako nemam podataka o kvadraturi srednjoškolskih knjižnica u 2005. i površnim uvidom je jasno da 50% knjižnica nema dostatan prostor. Samo Srednja škola Kralja Zvonimira u Kninu ima oko 150 m2 knjižnice, čitaonice i pripadajućeg spremišta. Tek ovdje možemo govoriti o namjenskom prostoru.

2.5. Opremljenost

Budući da većina knjižnica nema odgovarajući prostor, ni opremljenost knjižnica nije primjerena propisanom Standardu. Većina knjižnica ima osnovni namještaj: police, stol za posudbu knjižnične građe, pano za izložbe. Anketom nije obuhvaćen namještaj kao dio opreme školske knjižnice, ali o onom dijelu opremljenosti namještajem koji se odnosi na tehnička pomagala možemo suditi iz podataka koji govore o zastupljenosti tehničke opreme.

Od AV opreme u osnovnim školama televizijske prijemnike ima 14, videorekordere 13, CD playere 2 knjižnice. U osnovnim školama je slabo zastupljena računalna oprema, a svih pet osnovnih škola koje su u anketnom upitniku navele da imaju računala nemaju priključen telefon. Samo jedna knjižnica koristi računalni program Ciciban.

U srednjim školama video i TV ima samo jedna, a CD player nema ni jedna školska knjižnica.

Opremljenost računalima i telefonima u srednjoškolskim knjižnicama je visoka, a u odnosu na 1999. je značajna. Tada je samo jedna knjižnica imala računalo, ali podaci o zastupljenosti računalnih programa nisu promijenjeni.

Vidljivo je da je opremljenost knjižnica u nekim segmentima izrazito slaba. Pretpostavljamo da kataloške ormariće, ormare i police za posebne vrste građe nemaju sve knjižnice, kao ni ormare za AV tehniku. Prostor i opremu je potrebno stalno obnavljati, a kad znamo da se knjižnični proračun troši uglavnom na knjižničnu građu, ne čudi nas ovako niska razina tehničke opremljenosti naših škola.

3. PREOBRAZBA ŠKOLSKIH KNJIŽNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE

Poželjni trendovi razvoja školskog knjižničarstva smješteni su u procjepu slova zakona i struke. Morali bi se kretati u smjeru unifikacije s obzirom na kvalitetu građe, usluge i pristup informacijskim izvorima, stručnost osoblja, financiranje i prostorne uvjete u školama, a preobrazba tradicionalne u suvremenu školsku knjižnicu pretpostavlja plan postupne preobrazbe.

Razumljivo, uvijek se na prvom mjestu nameće pitanje novca. Nitko niti ne može poreći važnost financijskih sredstava u procesu preobrazbe školskog knjižničarstva, ali jednako je važno i stanje duha i znanja!

Pokazatelji koji se odnose na knjižničnu građu u promatranoj Županiji otkrivaju nam dosegnuti propisani minimum knjižne građe i izrazito nedovoljan neknjižni fond. Dvije srednjoškolske knjižnice imaju iznimno visok broj knjiga po učeniku uz fond od 16.000 ili 27.000 knjiga, ali ne smijemo izgubiti iz vida da su one dislocirane i smještene po raznim kutijama zbog nedostatka prostora. Osim što nam se nameće opravdana sumnja u kvalitetu takve knjižne građe, zaključimo i da je sama deficitarnost u dostupu knjižnične građe u fizičkom smislu – ozbiljna prepreka.

Nadalje, ozbiljnu manjkavost u veličini i kvaliteti zbirke otkriva nam podatak o nedostupnosti građe u elektroničkom obliku, osobito ako znamo da ona izvrsno dopunjava, primjerice referentnu zbirku, a da periodiku može sasvim zamijeniti. “Na obrazovnim sustavima velika je odgovornost: njihov je posao svakog osposobiti da se nosi s bujanjem informacija, to jest da iskazuje kritički duh u odabiru i rangiranju informacija.” To znači da nam u segmentu novih tehnologija prijeti podjela na one koji su se uspjeli prilagoditi i one koji to nisu zbog pomanjkanja novca ili političke volje, a prema razvojnom procesu promatranih knjižnica u Županiji, za sada živimo u “zaustavnom traku”

Riječ je o problematici koja je u našim školama općenito neshvaćena. U mnogim školama u Županiji postoje dobro opremljene i umrežene informatičke učionice, ali ne i knjižnice. Pristup Internetu u informatičkim učionicama cilj je sam po sebi, dakle ovladavanje tehnologijom, a u knjižnicama je on sredstvo za postizanje cilja. Školsko osoblje, uglavnom ne zna da je provedba informacijskog opismenjavanja jedan od najvažnijih zadataka školske knjižnice.

Od školskog knjižničara se očekuje da obavlja čitav niz poslova, a sposobnost vođenja školskih knjižnica je dinamičan proces koje traži stručnost, permanentno usavršavanje iz područja knjižničarstva i informacijskih znanosti. On je istodobno nastavnik, suradnik i profesionalac no vidjeli smo da su školovani knjižničari slabo zastupljeni u školskim knjižnicama u Županiji, osobito u osnovnim školama. Ipak, iako se to iz podataka prikupljenih u listopadu 2005. ne vidi, u školskoj godini 2005./2006. veći broj knjižničara je upisao dodiplomski studij knjižničarstva. Mahom su to novozaposleni djelatnici koje obvezuje ugovor, a za očekivati je da će se ovaj razvojni trend nastaviti jer izvjestan broj djelatnika iduće godine odlazi u mirovinu.

Vidjeli smo da ne možemo biti zadovoljni sa svim pokazateljima koji se odnose na stručno usavršavanje djelatnika, međutim i u tom segmentu se očekuje poboljšanje, ponajprije zahvaljujući održavanju Proljetne škole 2006. u Šibeniku. Osim stručnih predavanja i radionica, školski knjižničari su mogli razmijeniti iskustva s djelatnicima iz drugih krajeva RH što je iznimno vrijedno i gotovo uvijek potiče na aktivniji pristup poslu. Najčešći razlozi za dosadašnji neaktivnost bili su:

 osobni razlozi (bolest u obitelji ili osobno, pri kraju radne sposobnosti, tek počeli raditi u knjižnici i sl.)

 mala satnica u knjižnici (više orijentirani na nastavu)

 nedostatak novca (ravnatelji nisu “dopustili”)

S poboljšanjem situacije u segmentu stručnih knjižničnih poslova možemo biti zadovoljni iako ovdje postoji vrlo izražen problem izrade kataloga. Gotovo svi ispitanici su izjavili da je razlog ovakvom stanju računalni program kojeg očekuju. U međuvremenu su uglavnom prestali izrađivati klasičan katalog ili ga nikad nisu ni započeli.

Drugi problem se ogleda u evidenciji neknjižne građe. Vidjeli smo da su te zbirke male pa se time može opravdati nepravilan odnos prema drugačijim vrstama građe. Mišljenja sam da je osobito u ovom segmentu nužna hitna edukacija osoblja, a tako i u odnosu na periodiku. Škole uglavnom nabavljaju časopise za učenike i nastavno osoblje, ali se slabo ili nikako ne evidentiraju. Knjižničari nisu spremni odgovarati u knjižnici za nešto što “ionako nije kod njih” pa periodika i dalje stiže ”nastavnicima na ruke”.

Provodeći anketu u jednoj osnovnoj školi dobila sam ovakav komentar njihove pedagoginje: “Pitate za sve stručne poslove koji se obavljaju u knjižnici, a mi ju zapravo niti ne doživljavamo kao knjižnicu.” (!?) Naravno knjižnica je smještena u dijelu namijenjenom za garderobu, knjižničarka s desetak sati nadopunjava satnicu u nastavi.

Bez odgovarajućeg prostora i primjerene opremljenosti teško je ostvariti zadaće suvremenih školskih knjižnica. Vidjeli smo da su knjižnice osnovnih škola izrazito slabo računalno opremljene što ne možemo ne povezati i sa slabo zastupljenom knjižničnom naobrazbom u tim županijskim školama. S druge strane, srednjoškolske knjižnice su u tom pogledu zadovoljavajuće, ali ne i u zastupljenosti AV opreme. Ovakvu situaciju nužno povezujemo s neadekvatnim prostorom za smještaj srednjoškolskih knjižnica.

Vratimo se na početak i na ona pitanja relevantnosti, metodologije i održivosti poželjnih razvojnih trendova utvrđenih smjernicama, na pitanje koliko su odgovarajuće i izvedive u našim školama. Iako nas na prvi pogled rezultati stanja u školskim knjižnicama Šibensko-kninske županije mogu obeshrabriti, sve su predložene djelatnosti izvedive uz konstantno poticanje djelatnika, vrednovanje njihovoga rada, obrazovanje i razmjenu iskustava. Ono što koči održivost boljeg razvoja školskog knjižničarstva je prije svega:

 nepostojanje jasne nacionalne obrazovne politike

 neadekvatna financijska potpora

Zaključak

Analitičari hrvatskog školstva, već godinama, upozoravaju na naš zastario obrazovni sustav. Od iznimne je važnosti kakav će stav Republika Hrvatska zauzeti u okviru globalnih promjena u području školske filozofije, jer školama se u budućnosti predviđa neobično velika uloga u oblikovanju društva – društva znanja.

Rezultati anketa u školskim knjižnicama Šibensko-kninske županije pokazuju da je opće stanje svih relevantnih čimbenika: knjižnične građe (s obzirom na knjižnu i neknjžnu građu), knjižničnog osoblja, stručnog rada i poslovanja, prostora i opremljenosti školskih knjižnica ispod standarda. Problem knjižnog fonda nije toliko izražen u količini građe koliko u kvaliteti. Nužno je osigurati plansku nabavu knjižnog te osobito neknjižnog fonda.

U redovima školskih knjižničara osjeća se i entuzijazam, potaknut promjenama u školskom knjižničarstvu, ali isto tako i malodušnost zbog sporosti provedbe postupne preobrazbe.

Teško je uspješno slijediti opće svjetske trendove, međunarodne standarde i propise, kad su u našoj zemlji školske knjižnice konstantno na margini pedagoških zbivanja. Ona je sastavni dio odgojno-obrazovnog procesa, daje potporu učenju, treba biti dio šire knjižnične i informacijske mreže i nuditi što raznolikije izvore. Stoga je od posebne važnosti da u njezinim zbirkama bude građa i u tiskanom i elektroničkom obliku, da korisnici imaju pristup različitim izvorima informacija. Na primjeru školskih knjižnica u Šibensko-kninskoj županiji 2005. vidjeli smo da to nije tako.

O financijskim problemima u hrvatskom školstvu već je mnogo toga rečeno, pokazani su brojni statistički podaci i izvršene brojne usporedbe. Sve nam jasno pokazuju da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja za svoje školstvo izdvaja najmanje od drugih europskih zemalja, prema pokazatelju udjela GDP-u (BNP) ili prema pokazatelju u udjela u državnom proračunu. Svako unapređivanje standarda i svako mijenjanje kvalitativnih aspekata rada u školi zahtijeva i nova sredstva. Ne treba ni naglašavati da je to složen i veoma skup problem, ali bez njegova rješenja školsko knjižničarstvo stoji na mrtvoj točki.

LITERATURA :

1. Čelić-Tica, V. – M. Zovko. Školske knjižnice danas : kritične točke školskog knjižničarstva. Zagreb : Ministarstvo prosvjete i športa : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2000.

2. IFLA/UNESCO Public Library Manifesto. http://www.ifla.org/VII/s8/unesco/manif.html,(02.04.2006.)

3. Kovačević, D.; Lasić-Lazić, J.; Lovrinčević, J. Školska knjižnica-korak dalje. Zagreb : Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti : Altagama, 2004.

4. Mijatović, A. Obrazovna revolucija i promjene hrvatskoga školstva : prinos koncepciji i strategiji promjena školstva Republike Hrvatske. Zagreb : Hrvatski zemljopis, 2002.

5. Sætre, T.P. – G. Willars. IFLA-ine i UNESCO-ve smjernice za školske knjižnice. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.

6. Standard za školske knjižnice. Zagreb: Narodne novine, broj 34/00.

7. Tihomirović, E. Okrugli stol Hrvatske školske knjižnice u svjetlu IFLA-inih smjernica za školske knjižnice.// Novosti HKD, 27 (2004.)

8. Učenje : blago u nama : izvješće UNESCO-u Međunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21. stoljeće. Zagreb : Educa, 1998.

9. Ujević, A. Pjesničke proze i drugi prilozi. Beograd : Prosveta, 1964.

10. Zakon o knjižnicama. Zagreb: Narodne novine, broj 104/00.


Anita Cota mob. 098 196 2617 tel. 022 881 276 e-mail. paul.cota1@si.htnet.hr

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors