Uloga časopisa u stjecanju navike čitanja - Boris Popinjač

ISKUSTVA I SPOZNAJE KNJIŽNIČARA UGOSTITELJSKO-TURISTIČKE ŠKOLE U ZAGREBU

Pored tradicionalnih i nezaobilaznih knjiga, te nazaustavljivog naleta informatičke tehnologije (video i audio zapisi, CD-ROOM-ovi), časopisi još uvijek zauzimaju značajno mjesto u svakoj školskoj (čak i predškolskoj) knjižnici. Svojim raznolikim, sažetim i aktualnim temama, nezamjenjiv su dio odgojno-obrazovnog sustava. Selektivnim i kritičkim čitanjem korisnik najbrže dolazi do traženih stručnih i općih informacija. To su činjenice potvrđene u teoriji i praksi knjižnične djelatnosti, a kakva je situacija u knjižnicama hrvatskih škola? Broj časopisa ovisi o veličini i tipu škole, njenim financijskim mogućnostima, te spretnosti knjižničara pri njihovoj nabavi. Većinu stručnih časopisa pretplaćuje nadležno ministarstvo, neke časopise dobivaju od izdavača besplatno, dok se dio časopisa nabavlja sredstvima škole. Stručni časopisi su najčešće brojniji od općih i nalaze se na posebnim policama ili vitrinama, te se slobodno koriste samo unutar knjižnice i čitaonice.

SUVREMENE SPOZNAJE

W. Glasser u “Kvalitetnoj školi” s pravom je pošao od teze kako je učenička sklonost za čitanje u mnogome ovisi o odnosima učenika i nastavnika, a u našem slučaju, ovu tezu bi mogli primijeniti i na školskog knjižničara. Pozitivnim, motivirajućim razgovorom i savjetima, knjižničari su u mogućnosti pripomoći da učenik osjeti potrebu i slijedi postupke svog uzora. U brojnim školama, ne samo kod nas u Hrvatskoj, kao da učimo učenike kako zamrziti čitanje. Određujemo im što će čitati (ne razmišljajući je li tema za njih zanimljiva) i ako ne surađuju na očekivanoj razini, čeka ih kazna. Prema Teoriji kontrole W. Glassera, postoji pet osnovnih, urođenih potreba za: opstankom, zabavom, slobodom, ljubavi ili pripadanjem i moći. Želimo li učenike naučiti da zavole čitanje, to će nam uspjeti jedino kad shvate da je čitanje zabavno. Tek kad oni mogu birati što će čitati, zadovoljava se njihova potreba za moći i slobodom. Poučavanje radosti čitanja nije samo zadaća roditelja i učitelja u nižim razredima osnovnih škola gdje najveći broj učenika stekne prva iskustva sa školskom knjižnicom. Značajna uloga u prvim čitateljskim iskustvima, između ostalog, pripada časopisima koji zbog sažetosti, aktualnosti i raznolikosti tema mogu zadovoljiti najširi spektar interesa budućeg mladog čitatelja. U svakom društvu, pa tako i kod nas postoje atraktivne, elitne srednje škole s odličnim učenicima koji u većini jako puno čitaju, ali postoje i manje atraktivne stručne škole u koje se upisuju učenici sa slabom ili nikakvom navikom čitanja. Ipak, u svakom pravilu ima izuzetaka, tako da i u najboljim školama postoje učenici (u manjini) koji ne vole čitati. Upravo kod takvih učenika treba biti posebno stručan i kreativan u pronalaženju tekstova koji će biti zanimljivi ovom tipu čitatelja.

ISKUSTVA IZ KNJIŽNICE UGOSTITELJSKO-TURISTIČKOG UČILIŠTA U ZAGREBU

U srednjoškolskoj praksi upoznao sam nekoliko učenika koji su u razgovoru, javno (bez srama) priznali kako u životu nisu pročitali niti jednu knjigu. U čitanju ne vide ništa zanimljivo, nemaju naviku ni potrebu odlaska u knjižnicu, a školska je lektira za njih živa dosada i gubitak vremena. Suprotno tome, dvoje učenika koji su u prvoj godini srednje škole pročitali više od 30 knjiga, u drugoj su, pod utjecajem lošeg društva, zaobilazili knjižnicu, ne pročitavši niti jedan naslov. Ovakvi i slični primjeri nisu rijetkost, te zorno prikazuju kako se pod utjecajem loše okoline, stečena navika i zadovoljstvo čitanja iz osnovne škole, kasnije može lako izgubiti. Sintagmu “zadovoljstvo čitanja” može se proširiti s “estetskim zadovoljstvom ili užitkom čitanja”, a proizlazi kao potreba ili želja pojedinca za kontinuiranim čitanjem određenog tekstualnog sadržaja. O tome je još 1973. godine pisao francuski kritičar Roland Barthes, međutim svoju tezu zadovoljstva pri čitanju određenog tekstualnog sadržaja nije ograničio na duhovnoj odnosno estetskoj razini, pa je doživjela neuspjeh.

Najviše srednjoškolskih učenika pročita lektiru i “ono što se mora” (pri učenju i pisanju referata, maturalnih radova i sl.), ali pri tome ne dožive “estetsko zadovoljstvo čitanja”. Njihov broj pročitanih knjiga je skroman i nisu spremni odvojiti dio slobodnog vremena za čitanje drugih sadržaja izvan propisane lektire. Elitna grupa čitača nije velika. Oni rado i često svrate u knjižnicu i čitaonicu jer se u tom prostoru osjećaju ugodno i uvijek pronađu za sebe neko zanimljivo štivo. U pravilu su to učenici koji imaju vrlo dobre i odlične ocjene i pored lektire, tijekom školske godine, pročitaju veći broj drugih knjiga, uglavnom beletristike.

Većim i slobodnijim izborom časopisa pokušavam (sa zadovoljavajućim uspjehom) povećati broj korisnika naše knjižnice (foto 1. i 2.). Pored časopisa koje dobiva svaka knjižnica uz potporu ministarstva, sredstvima “Učilišta” pretplaćeni smo na časopise “Bug”, “Mreža” i “Gurman” i “Svijet u čaši”. Ipak, najčitaniji i najtraženiji časopisi u našoj knjižnici su “Teen” kod učenica i “Auto blic” kod učenika. Njih kupujemo sredstvima prikupljenim od “zakasnine”* i ne predstavljaju veliki i nepremostivi izdatak. Mnogi, doista mnogi učenici, ušli su prvi put u prostor knjižnice i čitaonice privučeni spoznajom da tu mogu pročitati spomenuta dva časopisa. Zanimljivost tema ovih (može se reći i trivijalnih) časopisa privukla je najviše učenika koji nemaju naviku čitanja i odlaska u knjižnicu. Neki od njih uskoro postaju redoviti posjetitelji knjižnice, proširujući svoje zanimanje na stručne časopise, zanimljive enciklopedije, razne priručnike i rječnike itd. Svoju ideju o pretplati na spomenute časopise izložio sam na stručno-razvojnoj službi našeg Učilišta, gdje smo nakon rasprave došli do zajedničkog zaključka kako navedeni časopisi, iako trivijalni, svojim temama odgovaraju znatiželji mladih čitatelja i bez ograničenja svima su dostupni u prodavaonicama tiska. Na kraju, svaki učenik za vrijeme provedeno u knjižnici, manje je izložen pogubnom utjecaju ulice, te ovisnostima o alkoholu, cigaretama i drogama. Najznačajniji je i najteži taj prvi, nesigurni korak u prostor knjižnice i čitaonice. Ako budućeg korisnika spontano privučemo i s manje literarno, stručno i pedagoški vrijednom literaturom, ima nade da će jednom, s vremenom i razvojem svojih estetskih kriterija, te uz stručnu pomoć i savjete školskog knjižničara, te ostalih relevantnih subjekata, pronaći zadovoljstvo u čitanju i vrjednijih sadržaja.

ožujak 2006. Boris Popinjač