Stručni skup u Trogiru iz drugog kuta - Ivana Vladilo

Stručni skup u Trogiru iz drugog kuta

Istina, sve je bilo kako je Boris napisao...ali, Cata Dujšin odlučnog, a tako duboko nesretnog i možda punog gorčine pogleda, pratila nas je kroz galeriju njezina imena uz nadahnute komentare kustosice Danke Radić koja me oduševila odmah na početku naše gotovo bajkovite trogirske šetnje...

Kroz legendu u povijest, iz povijesti u predanje...nizala je kamenčiće trogirskog mozaika i otkrivala svijet starih patricijskih palača, uvlačila nas u kamene atrije i činila, svojim odabirom, tako stvarnima i gotovo nam dohvatljivima sve te iskrice prošlosti okamenjene za budućnost...

Arheološki muzej koji ima svoju plimu i svoju oseku...i svoje iskopine i svog Boga Oca koji nas je gledao i sa stropa Ivanove kapele Katedrale sv.Lovre...

Radovanova vrata pred kojima sam skrušena od strahopoštovanja i divljenja potiho govorila, poput molitve, Quienovu pjesmu...

Muzej crkvenog blaga s Kristom prkosnim, uzdignute glave i odlučnog pogleda...

Gradski trg, palača s čijeg nas nadvratka davni vlasnik poziva – CONOSCETE IPSUM...

I opet Legenda i Povijest i Kamenčići mozaika trogirskog kako ga slaže kustosica Danka Radić i zavodi nas svojom trogirskom paučinasto prepletenom kamenom slikovnicom...

Tvrđave...redovnice koje imaju tvrđave..i Kairosa...

A knjižnica Garagnin-Fanfogna! Miris inkunabula kojim se knjižničarski opajamo...Zanesena teturam od stakla do stakla nastojeći pogledom zagrabiti što veći zalogaj duši...

I moderna, topla, od zakutaka i tajnih prolaza sazdana Gradska knjižnica ljubaznih domaćina...

Muzej – grad, Trogir... Kairos me uistinu zaskočio sretnim trenutkom...i tog jutra kao da je lebdio oko nas i nastojao nam sretne trogirske trenutke baštinske ljepote utisnuti duboko u sjećanje...

tek posve subjektivna impresija Ivane Vladilo u zahvalnost organizatoru i domaćinu