Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Simo Mraović, Laku noć Garbo - Tihomir Dunđerović

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Simo Mraović, Laku noć Garbo, POP & POP, Zagreb, 2001.


Laku noć Garbo, nova je zbirka pjesama Sime Mraovića, jednog od zanimljivijih pojavnosti u prostoru suvremenoga hrvatskog pjesništva. Objelodanjena pred sam kraj 2001. godine, dobro se uklopila u četverogodišnji ritam pojavljivanja Mraovićevih pjesničkih zbirki. Prvu zbirku Sezona otrova objavio je 1986. godine kao dvadesetogodišnjak, a zatim su uslijedile Rimljanima nedostaje milosti (1990.) i Na zemlji je sjena (1994.). Doduše, pretposljednja zbirka Između usana iz 1997. godine, iznevjerila je tu četverogodišnju periodičnost za samo nekoliko mjeseci, ali ju je Laku noć Garbo, kao što sam rekao, iznova potvrdila.

Iako se zbog naglašene narativnosti pojedinih pjesama iz zbirke Između usana, a pogotovo pjesama iz ciklusa Zagrebamsterdam, moglo pogrešno zaključiti kako će sljedeća Mraovićeva knjiga biti knjiga kratkih priča ili, u najmanju ruku, knjiga narativne poezije, to se nije dogodilo. Mraović je u potpunosti ostao vjeran pjesništvu. Već na osnovu prvoga letimičnog čitanja pjesama iz zbirke Laku noć Garbo, može se uočiti da su one nekako najsličnije pjesmama iz prve Mraovićeve zbirke. Razlog je, vjerojatno, u obnovljenoj i naglašenoj dosjetki, igrivosti i povratku "lakog stiha". Normalno, ovi su postupci u prvoj zbirci bili u potpuno drugačijem kontekstu i u službi iskušavanja jezičnoga materijala.

Opće je poznato da Mraovića prati glas najboljeg književnog performera i izvođača vlastite poezije. Mišljenja sam da su sve češća javna čitanja poezije povratno utjecala i na samu pjesmu, jer su od pjesme zahtijevala performativnu snagu, a snaga se mogla vratiti jedino dosjetkom, relativnom kratkoćom i pojačanom zvukovnošću "lakog stiha". Ta pojačana zvukovnost, temeljena ranije na glasovnim igrama asonance i aliteracije, u ovoj se zbirci ostvaruje uglavnom kroz anaforu i rimu. U vrlo kratkim i iscjepkanim rečenicama/stihovima ponekad zaiskri iznova probuđena rima i to vrlo često unutar istoga stiha ili u susjednom stihu. Ona ovdje ne potvrđuje težinu i ozbiljnost stiha, već ga naprotiv olakšava i ironizira: Počinje u zoru na moru./Zen budizam i nudizam ili Jedan drugom iza uha./ Pronašli su brdo buha.

Nažalost, moram ustvrditi kako su pojedine pjesme ostale na razini dosjetke pa mogu tek izmamiti osmijeh i to pod uvjetom da ih čujete izgovorene autorskim glasom. Ovako, zapisane, samo narušavaju uvjerljivost i kompaktnost zbirke (Npr.: Drek na dreku, ME-DI-TE-RAN). Naravno, puno je više onih uspješnijih, obilježenih nasljeđem Rimljana i tragom usana. One se grupiraju oko lirskih isječaka nadahnutih urbanim pulsiranjem svakodnevlja i to tako da svjedoče priči o ljubavnim uspjesima i neuspjesima subjekta pjesme ili prisluškuju muško-ženska šaputanja. Tu pripadaju i one ležerno ispovjedne pjesme, inficirane lakim autoreferencijalnim i autoironičnim komadićima: Potpuno sam propao kao pisac./ Ne pišem već dugo./ Ali svima lažem da pišem./ Čak ponekad./ Ponešto i napišem./ Kako bi laž bila manja./ I sve više./ Baš me briga za pisanje./ Samo jurim ženske.

Na promociji ove zbirke pjesama u Osijeku, u klubu knjižare Nova, promotor Igor Gajin izrekao je prilično zanimljivu tvrdnju. Rekao je da se nova zbirka pjesama Sime Mraovića neće svidjeti književnim kritičarima, ali će čitatelji zasigurno u njoj uživati. Točno, ovoj se zbirci može zamjeriti neujednačenost i nekompaktnost, jednako kao što je moguće prstom pokazati njezina slaba mjesta. Također se može progovoriti o uređivačkim propustima, o iznevjerenim očekivanjima pete zbirke, ali joj se mora priznati iskrenost, neopterećenost i užiće čitanja. Stoga će, vjerujem, Laku noć Garbo svojom svježinom privući čitatelje i izmamiti barem osmijeh između usana.

--tihi 13:15, 20. listopada 2006. (CEST)

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors