Prva posudba - Josip Rihtarić
UNIQ5988d5f020c2d170-google-00000000-QINU
Sadržaj |
Uvod
Prva posudba u školskoj knjižnici trebala bi biti svojevrsna mala svečanost, to bi trebao biti važan dan u životu. Budući da je prvi dojam često puta presudan kako ćemo se odnositi prema nečem novom, veoma je važno da učenicima prva posudba protekne u ugodnom okružju.
Istodobno, da bi učenici mogli uspješno samostalno posuđivati knjige u školskoj knjižnici, moraju svladati određene vještine, moraju naučiti mnogo činjenica: koje knjige su primjerene za posudbu, koje se knjige uopće ne posuđuju, kako se i gdje treba stati u red, kamo se knjige vraćaju, što učiniti s knjigom koju ne znaju kamo vratiti, kada knjižnica radi… Osim toga mnogi učenici još uvijek ne znaju da školska knjižnica nije dječje igralište, da se u knjižnici ne trči i ne viče. Od početka treba učenike poučavati da se u knjižnici treba pozdraviti pri ulasku, zatvoriti vrata za sobom…
Prvih 7-8 godina mijenjao sam načine na koji ću s prvačićim izvesti taj prvi školski sat u knjižnici, imao sam sreće isprobati ga s 40-ak odjela, ali još uvijek nisam siguran da sam pronašao pravi način, pa je ovo samo jedan prijedlog i očekujem da će pedagoški čistunci imati određenih zamjerki. Međutim, ovo je ipak najbolji način kako da privučem učeničku pozornost, a to je ipak najveći problem prilikom prve posudbe.
Upute
Cijeli sat je prožet humorom, a ja igram ulogu klauna/djeteta/učitelja, sve kako bih zadržao pozornost većine učenika. Sat je interaktivan, dajem im da se pokrenu, pomaknu, započnu neku akciju, a onda ih tražim da odgovore, da proanaliziraju ponašanje. U drugoj polovici sata dadnem im da razgledaju knjige te ih uputim da si izaberu jednu knjigu za prvu posudbu. Nakon nekog vrjemena, nakon što prvi učenici izaberu knjige, oblikujem vrstu te ih upućujem kako i zašto treba stati u vrstu. Prilikom posudbe svakog učenika ponaosob pitam kamo će knjigu vratiti – k meni na pult ili na policu – ako su nesigurni, zbunjeni, ponovno ih upućujem da knjige ne vraćaju samostalno na policu, već da ih trebaju vratiti knjižničaru, koji će zabilježiti u računalu da su vratili knjigu. (U prvim razredima redovito imam nekolik problema kad učenici samostalno vrate knjigu na policu, a meni u računalu i dalje ostane zabilježeno da je knjiga posuđena. Također, ako učenici odmah ne nauče stati u red, redovito mi je nestajalo nekoliko knjiga jer su učenici išetali iz knjižnice, prethodno se ne zaduživši, a ja u to nisam imao uvida, niti nisam mogao intervenirati).
Za prvu posudbu obično pripremim dočitnik (stanku, graničnik) koji im poklonom, a također im „poklonim“ i letak o školskoj knjižnici te ih uputim neka daju mami ili tati da im pročitaju što piše.
Razgovor
K: Dobro došli u športsku dvoranu!
U: Zbunjenost, smijeh.
K: Oprostite, dobro došli u školsko igralište!
U: Još veći smijeh.
K: Mislite da knjižnica ne može poslužiti kao školsko igralište? Pogledajte ove police, ako malo razmaknemo knjige, mogu poslužiti kao penjalica na dječjem igralištu, a pogledajte (njišem lagano police) ovdje gore se baš lijepo može njihati! Tko bi se od vas htio penjati po policama i njihati na vrhu? Dignite ruku.
U: Neki učenici dižu ruku neki ne.
K: U redu, molim vas da se vi, koji ste digli ruku, pomaknete ovdje prema vratima, a vi koji niste digli ruku, pomaknite se prema prozoru.
K: Gledajte, knjižnica je baš zgodno mjesta za igranje skrivača i utrkivanje. Možemo se podijeliti u dvije skupine i možemo se utrkivati oko ovih polica! Ima li dobrovoljaca?
U: Neki dižu ruke, a neki govore da se to ne smije raditi.
K: Oni koji su digli ruke, neka se pridruže ovoj skupini kod vrata.
K: Gledajte, možemo iz knjiga istrgnuti papir i zgužvati u bombice, a onda se možemo gađati, jedna skupina iza jedne police, a druga iza druge, može?
U: Ponovno neki učenici pokazuju interes.
K: Vi koji mislite da je u redu da iz knjiga istrgujemo stranice i gađamo se, pridružite se skupini kraj vrata, a vi ostali ostanite kod prozora.
K: U redu, sad imamo dvije skupine učenika: u ovoj skupni kraj vrata su učenici koji misle da je školske knjižnica dječje igralište, da se slobodno možemo utrkivati okolo polica, trgati listove iz knjiga i njima gađati, penjati po policama i slično. Ovi učenici ne razumiju što je školska knjižnica i još ne mogu posuđivati knjige, a vi ostali koji razumijete što je školska knjižnica, moći ćete od danas posuđivati knjige iz školske knjižnice.
U: Neki učenici odlaze iz skupine kraj vrata u skupinu kraj prozora. Ako ne, pitam ih misle li doista da je u redu da se u knjižnici utrkuje, trga listove knjiga i slično.
K: Zašto se u knjižnici ne smije utrkivati, trgati listove i njima gađati ili praviti aviončiće, penjati po policama i slično?
U: Učenici objašnjavaju kako se dolično ponašati u knjižnici.
K: Kad ulazite u školsku knjižnicu, morate uvijek to činiti u paru – jedan učenik otvori vrata, a drugi se zaleti i utrči u knjižnicu urličući na sav glas da svi drugi vide da je utrčao u školsku knjižnicu.
U: Ne, nego treba ući hodajući, i prilikom ulaska pozdraviti s Dobar dan! ili Dobro jutro! Čim se uđe u knjižnicu, prestaje se s trčanjem, a ponašamo se kao gospoda, jer smo u kulturnoj prostoriji.
K: Ako doma jedeš palačinke, a iz njih se cijedi marmelada, možeš podmetnuti knjigu da ne zaprljaš stolnjak ili stol!
U:
K: Kada je knjižnica otvorena?
U:
K: Koliko dugo knjigu možeš imati kod sebe?
U:
K: Na koje najkraće razdoblje posuđuješ knjigu?
U:
K: Što znači posuditi knjigu? Uzmeš knjigu i s njom odeš u razred?
U:
K: Kamo treba vratiti posuđenu knjigu?
U:
K: Ako je gužva, a upravo je zvonilo i tebi se žuri na nastavu, ne možeš pričekati da svi ostali posude knjigu, onda se možeš progurati ispred svih ostalih i zatražiti da se tebi posudi knjiga preko reda.
K: Radno vrijeme knjižnice.