 |
Javno zagovaranje
RADIONICA JAVNO ZAGOVARANJE
Održana je 16. 11. 2005. u Izložbenom prostoru Glagoljice Sveučilišne knjižnice Rijeka, u organizaciji Centra za stalno stručno usavršavanje Zagreb i Knjižničarskog društva Rijeka.
Voditelji radionice su Edita Bačić iz Knjižnice Pravnog fakulteta u Splitu i Davorka Pšenica iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Tema ove radionice je već u pozivu najavljena s nekoliko riječi koje bih ovom prilikom ponovila: Suvremeni trendovi u knjižničarstvu nadilaze okvire klasične izobrazbe, a značaj stalnog stručnog usavršavanja vezuje se uz nastojanje knjižničara da javnim djelovanjem promiču interese svojih knjižnica i knjižničarsva na lokalnoj i državnoj razini. Izobrazba za vještine javnog zagovaranja namijenjena je svim knjižničarima.
Iako nam se na prvi pogled može učiniti da o ovoj temi svi gotovo već sve znamo, na radionici smo ipak upoznati s mnogim korisnim informacijama, a ponajprije nam je osvještena potreba da knjižničari moraju djelovati aktivistički i odgovorno, u potpunosti svijesni svoje misije.
Kao predispozicija za uspješno javno zagovaranje u knjižnicama, istaknuta je važnost dobrog poznavanja pravnog sustava i osposobljenosti za medijsku komunikaciju, a to predstavlja dodatnu vrstu angažmana u kojem je najbitnija predanost struci.( Zamislimo se u situaciji da se nalazimo na nekom skupu u društvu važnih političara i moćnika ta da npr. našem ministru trebamo izložiti, u tri rečenice naš problem ili stav. Često se događa da se u toj prilici ne snađemo ili da nam se izjava svede na preosobnu žalbu. Stoga uvijek treba unaprijed znati 3 vrlo konkretne rečenice koje možemo uputiti «facama» radi lobiranja.)
Kada krećemo u javno zagovaranje najprije moramo utvrditi neposredni cilj ( odrediti što želimo). Pri tom nećemo početi od nečeg što je potpuno novo i traži puno ulaganja već od nečeg što već imamo.( Primjerice: prošli tjedan sam lobirala mog ravnatelja da se kupi za knjižnicu nova audio-vizualna oprema, TV i DVD s video rekorderom; krenula sam od toga da nam je postojeća oprema zastarjela i neispravna te da posjedujemo 125 kazeta s edukativnim sadržajem kojeg nismo u mogućnosti koristiti za potrebe nastave, rekla sam da znam kako pojedini školski kabineti imaju video rekordere ali da je nedopustivo da odgovarajuću opremu nema knjižnica. Uspjela sam, no idemo pretpostaviti da nisam, te da sam prisiljena tražiti novce drugdje odnosno promisliti o novom poprištu javnog zagovaranja). Kada se obraćamo potencijalnim donatorima ili sponzorima ( bilo da su to lokalni moćnici, razne grupacije, udruge, firme, bivši korisnici, roditelji..) kroz naš cilj, svi oni moraju prepoznati svoj interes. Pored toga dobro ih je u projekt na neki način uključiti ( nagraditi ih, javno se zahvaliti, istaknuti ih…), bitno je i da nam Izvješće o financijskom poslovanju bude dostupno javnosti.
Drugi dio radionice tematski je bio posvećen odnosima s javnošću, odnosno, kroz predavanje gđe. Davorke Pšenice, upoznati smo kako komunicirati s medijima ili s «PR – om»(piarom).
PR podmnijeva zagovaranje javnosti, lobiranje putem medija, odnosno, PR je sredstvo uvjeravanja javnosti kojem je cilj promjena stavova i uvjerenja, te konačno postupaka.
PR je sukladan korporativnim komunikacijama koje su danas u sprezi s marketingom. Kada nešto tražimo (npr. računalo od ERSTE banke), obraćamo se sektoru za korporativne komunikacije ili direktoru tog sektora.
U odnosima s javnošću moramo znati i kojoj se javnosti obraćamo, obzirom da su javnosti različite, pa tako imamo primjerice stručnu, opću, širu javnost. Mogli bismo reći da smo mi kao institucija( bilo obrazovna ili kulturna) okruženi s: poslovnom javnošću( biznis sektor koji raspolaže novcem), internom javnošću (svi mi unutar «Kuće»), općom (najšira javnost,
mediji, potencijalni korisnici) i intermedijalnom javnošću (stalni financijeri, Ministarstvo,
PGŽ, vanjski suradnici s kojima surađujemo).
Komunikacija s javnošću mora imati nekoliko bitnih funkcija:
1.promicanje djelatnosti
2.izgradnja povjerenja kod korisnika
3.stjecanje potpore za misiju organizacije
4.razvijanje komunikacijskih kanala
5.sponzorstva i donacije
6.poticanje razvoja javne politike koja će biti naklonjena organizaciji
7.informiranje i motiviranje ključne javnosti( i stručne)
8.razvijanje specifičnih aktivnosti
Jedan od najvažnijih vidova odnosa s javnošću su odnosi s medijima. Mediji predstavljaju najlakši pristup javnosti,oni su tvorci mišljenja, atraktivni su i često se ističe izreka: »ako niste u medijima – ne postojite!»
U komunikaciji s medijima dobro je imati na umu jednu arapsku poslovicu:
«Gospodar si riječi koju nisi izrekao i rob one koju si izgovorio», odnosno, uvijek u komunikaciji najprije iznosimo argumente a potom mišljenje ili iskazano još jednom zgodnom dosjetkom:» mozak u 3. brzini, emocije u leru». Naravno da ćemo u komunikaciji poštivati i neka pravila kao što su: držati se rokova, biti pripremljen, jasan, ljubazan i točan.
Strategija djelotvorne komunikacije podrazumijeva i poznavanje novinarskog posla; dakle u odnosu na vrstu informacije koja se od nas traži ili, koju mi želimo odaslati: ( obavijest, paket informacija, radio-vijest, izjava, komentar, tumačenje, intervju, press konferencija).
Primjera radi ako se od nas trži samo obavijest onda moramo poštivati onih 5 WHO pravila:
tko, što, gdje, kada, zašto i po potrebi kako.
I za kraj ovog izvješća navela bih kao korisnu informaciju – kako predstaviti organizaciju medijima? Pri tom moramo imati MEDIA plan: - kome se želimo obratiti - kojim medijima - kako privući pozornost - koju poruku odaslati - predvidjeti zapreke i utvrditi strategiju - isplanirati sve faze; no, pored toga, važno je – definirati problem
- predstaviti rješenje - mobilizirati zagovarače/lobiste - zadobiti moć i medijsku vidljivost - odrediti ciljane grupe - utjecati na donositelje odluka.
Izvješće pripremila: Madlen Zubović,prof.i dipl.knjiž.
