Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Izvješće sa 68. kolokvija knjižnice Instituta "Ruđer Bošković" - Veliko proljetno spremanje - kako pospremiti radove nastale u vašoj akademskoj ustanovi - Josip Rihtarić

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Dana 27. ožujka 2007. godine na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, u dvorani I. krila, a kasnije uz druženje u knjižnici, održan je kolokvij na kojemu su repozitorije koje uređuju predstavile Marijana Glavica i Iva Melinščak Zlodi - Knjiznice Filozofskog fakulteta u Zagrebu; Tamara Krajna - Knjiznica fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu te Lea Puliselić - Sredisnja medicinska knjiznica, Zagreb.

UNIQ4de85e88f33cac5-google-00000000-QINU

Kolokvij me je ponajprije zanimao radi usporedbe s projektom UDK 02 – koje su sličnosti i koje su razlike te kakvi su naši, eventualni, propusti.

Na početku smo saznali nekoliko teoretskih postavki o izgradnji repozitorija, a zatim smo saznali konkretnije o repozitoriju knjižnica Filozofskog faulteta, Fakulteta strojarstva i brodogradnje te Medicinskog fakulteta.

Osim termina repozitorij, upotrebljavaju se i termini digitalni arhiv, institucionalni repozitorij, odnosno repozitorij ustanova. Uz sve te termine vezuje se i pojam otvorenog pristupa podatcima i informacijama, a glavnu odskočnu dasku čini Budapest Open Access Initiative iz 2002. godine. (Više na www.arl.org/sparc/). U okviru Budimpeštanske inicijative razlikuju se dva puta, prvi zeleni put (seslf-archiving – tools and assistence) i drugi, zlatni put (Open-access Journals).

Kad se rabi termin otvorenost, on se odnosi na besplatan, slobodan pristup, ali i na podržavanje standarda koji omogućuje interoperabilnost (OAI-PMH Open Arhchives Initiative – Protocol for Metadata Harvesting).

Svojevrsnu kočnicu u razvoju institucijskih repozitorija predstavlja Zakon o autorskom pravu zbog svoje nedorečenosti, dok potporu razvoju repozitorija daje vladin dokument Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske 2000.-2010. u kojem se eksplicitno navodi „znanstveno-tehnologijski sustav koji se financira iz javnih sredstava, mora za javnost biti otvoren)

Na mreži postoji nekoliko sjedišta koja se bave evidentiranjem postojanja institucionalnih repozitorija, od koji su najvažniji:

  • Open DOAR koji trenutačno na popisu ima 852 repozitorija, od kojih 675 institucionalna
  • ROAR (Registry of Open Archive Repositoryes) koji trenutačno na popisu ima 855 repozitorija, od kojih 438 institucionalnih)
  • ROARMAP
  • www.eprints.org
  • SPARC-IR mailing listopad

Kako bi repozitoriji zaživjeli, uočeno je kako ustanove uvjetuju znanstvenicima da svoje radove moraju pohraniti u repozitoriju ustanove.

Na što treba misliti prilikom ustanovljavanja repozitorija?

  • spremnost (obveza) znanstvenika
  • odabir softvera (CDSwro – CERN Document Service, DSpace, EPrints, FEdora… vlastiti)
  • izbor tipova dokumenta koji će se prikupljati
  • definirati model metapodataka
  • samoarhiviranje ili posredovanje knjižnice
  • osigurati što veću vidljivost (čitanost, citiranost, utjecaj)
  • razvijati pitanje autorskih prava

Registri otvorenih arhiva:

  • OpenROAR
  • ROAR
  • OIA
  • UK AT ILL

Pretraživanje:

  • OAIster
  • Scientific Commons
  • Google, Google Scholar

Autorska prava:

  • ima li autor pravo samoarhivirati?
  • može li se od autora zahtijevati da rad pohrani
  • različite vrste dokumenta se pohranjuj:
    • članci iz časopisa
      • RoMEO
    • ocjenski radovi
      • Intelectual Property and Electronic Theses (diplomski, magistarski i doktorski radovi)

Reguliranje autorstva:

  • Između autora i nakladnika
    • Zakon o autorskom pravu
    • Autorski ugovori i dopuštenja za objavljivanje
  • Između ustanove i autora
    • Statut sveučilišta u Zagrebu
  • Između autora, repozitorija i javnosti
    • Zakon o autor…
    • Zakon o pravu na pristup informacijama

U sva tri fakulteta pripreme za repozitorij započele su tijekom 2005., a početak rada je bio u 2006. godini.

Na filozofskom fakultetu trenutačno su samo dvije katedre – za psihologiju i za informacijske znanosti – pokrenule institucionalne repozitorije. Odabran je program Eprints, koji su djelatnici preveli, ali ne u potpunosti, na hrvatski jezik (neki su dijelovi i dalje na engleskom). Na katedri za psihologiju inicijativa je potekla od studenata. Budući da studenti oskudijevaju literaturom, prijedlog je bio da se diplomski radovi izdaju u obliku časopisa. Kako se time ne bi onemogućilo nekom studentu objavljivanje njegovog diplomskog rada u nekom stručnom časopisu kao prvotisak, od te se prvobitne ideje odustalo, već je umjesto toga pokrenut repozitorij, koji je potpuno otvoren i svi imaju pristup do svih dijelova.

Na katedri za informacijske znanosti neki su radovi dostupni svima, a neki samo evidentiranim korisnicima. Inicijativa je potekla od kolegice Irene Kranjc, koja je smatrala da je ekonomičnije diplomske radove pohraniti u digitalnom obliku, od prikupljanja u tiskanom, u ionako skučenom knjižničnom prostoru. Najviše je radova iz knjižničarstva.

Radovi se označuju metapodatcima, program ih nudi 40-ak, no ne koriste se svi. Radove u repozitorij unose kolegice knjižničarke, postoji mogućnost samoarhiviranja, ali ipak uz prethodnu provjeru od strane knjižničara.

EPrints je program koji se koristi i na Medicinskom fakultetu, a projekt je dobio uzlet kad je njegovu realizaciju pomogao ročnik, međutim zahvaljujući entuzijazmu knjižničarke i podršci od strane nadležnih, repozitorij nastavlja s radom.

Prikupljaju se doktorski i magistarski radovi, ali ne i diplomski, a također i članci objavljeni u časopisima. Postoji različit odnos pojedinih nakladnika prema objavljivanju članaka, neki dopuštaju bez ograničenja, neki traže da se na naslovnoj stranici navede mrežna adresa i logotip nakladnika, neki ne dopuštaju objavljivanje prvih 6 mjeseci, pa čak do dvije godine, što je u medicinskoj znanosti izuzetno dugo razdoblje u kojem često radovi više nisu aktualni.

Smatra se da mora postojati obostrani interes za objavljivanjem radova:

  • autora – povećana dostupnost
  • ustanove
    • okuplja i čuva stvorena znanja
    • predstavlja rezultate rada
  • javnosti
    • mogućnost uvida u informacije
    • uvid u rezultate uloženog novca

U SAD-u i Velikoj Britaniji postoje zakonske odredbe kojima su regulirana prava i obveze nakladnika.

Studentima doktorskog studija dano je na volju da sami mogu odlučiti hoće li Fakultetu omogućiti objavljivanje rada ili ne. Trenutačno su bile dane 172 ponude, a dobivene su 42 dozvole.

Osim sa studentima, kontaktira se s nakladnicima. Najbolji pregled autorski prava daju Sherpa i Romeo, odnosno sama mrežna sjedišta nakladnika.

Odmah dopuštaju objavljivanje Elsevier, Springer, BMG… nakon isteka embarga Natura Publishing Group, Thieme… a na „crnoj listi“ su Lipincont, Karger…

Na Fakultetu strojarstva i brodogradnje nije tražen novi softver, već je postojeći sustav za upravljanje sadržajem mrežnog sjedišta samo prilagođen. Softver se temelji na programu PHP, a podatci se spremaju u bazu podataka MySQL. Prikupljaju se doktorski i magistarski radovi, traži se od autora dopuštenje za objavljivanje, koju se u pravili i dobiva. Radovi se opisuju s manje podataka nego u druga dva slučaja: podatci o autoru i naslovu, sažetak na hrvatskom i engleskom, tekst na hrvatskom. Po istim se poljima radovi mogu i pretraživati. Kolegica nam je demonstrirala „u živo“ objavljivanje jednog rada, upisivanjem potrebnih podataka, u pravilu „kopiranjem“ i „lijepljenjem“ u nekoliko je minuta prenijela s lokalnog računala na udaljeni poslužitelj.

Nakon izlaganja započela je diskusija u kojoj su bila postavljena pitanja o tome hoće li se ići s objavljivanjem radova unatrag, jesu li kolegice dodatno plaćene za taj posao, o širini i dubini metapodataka kojima se opisuju radovi te o implementaciji Dublin Core-a. Zaključeno je da je iskazivanje statistike zanimljivo kako posjetiteljima, tako i samim autorima, jer statistički podatak o tome koliko puta je neki rad pregledan daje autoru povratnu informaciju. Postoji mogućnost i da se po broju otvaranja ili preuzimanja autor, makar simbolično honoriraju, samo što bi u tom slučaju trebali iz statistike isključiti ponovnog preuzimanja rada s istog računala.

Uvidom u ova tri institucionalna repozitorija i usporedbom s repozitorijem školskih knjižničarawww.knjiznicari.hr, zaključujem da postoji mnogo sličnosti, ali i znatne razlike.

S jednakom ozbiljnošću krenuli smo u pokretanje projekta UDK 02, obratili smo pozornost na sve aspekte, od autorskih prava, preko implementacije metapodataka, do izbora programa koji će u najboljoj mjeri odgovarati potrebama.

Postoji nekoliko većih razlika. Dok ova tri predstavljena institucionalna repozitorija u objavljuju isključivo radove pisane u programu za obradu teksta, te eventualno pohranjene u formatu PDF, na UDK 02 objavljuju se podjednako tekstualne datoteke i slikokazi (formati doc i pdf), a također i video-zapisi, čega nema u fakultetskim repozitorijima.

Dok se na fakultetima na jednoj strani nalaze knjižničar i informatičar, a na drugoj studenti i znanstveni kao autori, na UDK 02 nema te podjele, jer smo u isto vrijeme i knjižnčari i autori i korisnici.

Dok se na fakultetima izražava određeno nepovjerenje prema autorima u mogućnost besprijekornog samoarhiviranja, te se onemogućava nadzor nad radom, s opravdanom težnjom da repozitorij ostane uređena zbirka, na UDK 02 je svakom autoru, koji je istodobno i knjižničar, omogućeno, štoviše, očekuje se od autora da svoje radove samostalno arhiviraju – što je i logično – jer ako ćemo uskoro u svojim školama preuzeti zadatak izgradnje školskih repozitorija (školska knjižnica kao školsko informacijsko i medijsko središte), onda je opravdana očekivati da to počnemo činiti prilikom razmjene naših, knjižničarskih radova.

Velika je razlika i u odnosu prema metapodatcima. Dok izabrana softtverska rješenja kod fakulteskih knjižnica unaprijed imaju zadan raspon i hijerarhiju metapodataka, te kasnije izmjene mogu iziskivati primjenu u svim prethodnim zapisima, programsko rješenje korišteno kod UDK 02 omogućuje izgradnju višestruke hijerarhije korištenjem uvijek istih „predmetnica“ kao i praktično neograničenom mogućnošću dodavanja novih predmetnica, bez potrebe prepravljanja starih zapisa.

Najveća draž projekta UDK 02, u odnosu na ovdje izložene institucionalne repozitorije, leži u činjenici da ne postoji odnos nadređenosti i podređenosti između autora jedinica arhivske zbirke i upravitelja arhivske zbirke, upravo zato što svi suradnici pristupanjem projektu UDK 02 dobivaju mogućnost samoarhiviranja svog rada, pristupanjem projektu UDK 02 dobivaju sva ovlaštenja upravitelja knjižnične zbirke; svaki suradnik istodobno je i knjižničar i (potencijalni) autor.

I dok koncepcija fakultetskih repozitorija jamči preglednost i jednostavnost, najveće uzbuđenje projekta UDK 02 leži u potrebi usklađivanja ideja i dogovora u usmjeravanju izgradnje repozitorija. Iza široko postavljenog cilja - prikupljanje i razmjenjivanje radova, informacija i ideja školskih knjžničara i za školske knjžničare – leži opasnost razmimoilaženja, pa i sukoba koncepcija oko toga što će se sve prikupljati, kako će se prikupljeno obrađivati (u širini i dubini), kako će se prikupljeno prezentirati. Ipak, budući da je osigurano svim članovima školskoknjižničarske zajednice da imaju jednaka prava u izgradnji svog repozitorija, ovim je osigurano da će repozitorij biti izgrađen tako da bude od najveće koristi najbrojnijoj skupini istomišljenika – a to jamči da će repozitorij biti koristan i korišten.


Vanjske poveznice

http://nippur.irb.hr/hrv/kolokviji.html
http://nippur.irb.hr/nippur1/kolokviji/iva-lea-tamara.doc

http://www.oaforum.org/tutorial/

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors