Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Izvješće o 18. Proljetnoj školi - Jerko Barišić

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Prezentacija Jerka Barišića - Izvješće o 18. Proljetnoj školi [[1]]

Sastanak Stručnoga vijeća školskih knjižničara Koprivničko-križevačke županije

Proljetnalogo.JPG

Jerko Barišić, prof. i dipl. knjiž.

Knjižnica Osnovne škole «Grigor Vitez» Sveti Ivan Žabno

Izvješće o 18. Proljetnoj školi školskih knjižničara i predstavljanje Zbornika

Križevci, 29. svibnja 2006. g.


XVIII. PROLJETNA ŠKOLA ŠKOLSKIH KNJIŽNIČARA RH

Šibenik, HN Solaris, Hotel "Ivan", 29. 3. - 1.4. 2006.

Organizatori:


-Zavod za školstvo RH

-Filozofski fakultet u Zagrebu – Odsjek za informacijske znanosti

-Tehnička škola Šibenik

-Osnovna škola Petra Krešimira IV. Šibenik

-Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci

Tema:Školsko knjižničarstvo i cjeloživotno učenje

Podijeli svoje znanje! To je put da postaneš besmrtan.

(D. Lama)


Križevci, 29. svibnja 2006. g.

Proljetna škola školskih knjižničara Republike Hrvatske održana je ove godine u Šibeniku od 29. ožujka do 1. travnja. Već 18.!? Zbilja respektabilna brojka. Škola je pokrenuta 1988. g. na inicijativu pokojnog Mirka Todorića, prosvjetnog savjetnika u Zavodu za školstvo u Rijeci i Višnje Šeta, školske knjižničarke u Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci.

Ovaj stručni skup postao je i ostao najvažniji oblik stručnog usavršavanja školskih knjižničara, koji su nezaobilazna stručna potpora učiteljima i učenicima u unapređivanju i osmišljavanju cjelokupnog odgojno obrazovnog procesa.

Ostajući vjerni osamnaestogodišnjoj tradiciji i ovoga puta došla je do izražaja povezanost znanosti, državne uprave, teorije i neposredne prakse. Organizatori Škole bili su: Zavod za školstvo Republike Hrvatske, Odsjek za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci, Srednja tehnička škola Šibenik i Osnovna škola Petra Krešimira IV. Šibenik. Školu je otvorio profesor Vinko Filipović, ravnatelj Zavoda za školstvo. Dobrodošlicu uime domaćina poželjeli su dožupan, gradonačelnica i predstavnici suorganizatora.

Brojni školski knjižničari, njih oko 400, sudjelovali su na različite načine u radu Škole. Program Škole bio je veoma bogat i raznolik. Ponuda od jutra do mraka: plenarna izlaganja, radionice, posteri, plakati, filmske projekcije, susret s piscem…

Osjetio sam se više puta kao Buridanov magarac pred tolikom ponudom.

Došao sam nakon 8 godina na Proljetnu školu i odmah susreo Dinku Kovačević i Jasminu Lovrinčević. «I vrati se nakon osam godina», rekoh im. «Tako se Matoš vratio nakon 13 godina kad mu je majka stavila juhu, a on ode u «daljine slijepe ljudskih nemira». Juha se već davno ohladila, a mene druge večeri u Šibeniku dočeka topla paštašuta.

Glavna nit koja je prožimala cijelu školu je slogan «Učiti doživotno». To je temelj pismenosti 21. stoljeća. Školski knjižničari su predvodnici onih koji će taj zadatak ostvariti. «Ovogodišnja je Škola trebala pokazati mogućnosti utjecaja školskih knjižnica na razvoj vještina, sposobnosti, stavova i vrijednosti potrebnih za cjeloživotno učenje, a to se posebno odnosi na vještine informacijske pismenosti, učenje učenja, poticanje želje za čitanjem, učenjem i primjene naučenog, zatim komunikacijske vještine s raznim medijima i s ljudima, timski suradnički način rada, vještine rješavanja problema, vještine kritičkog mišljenja, poticanje pozitivnih osjećaja, kreativnost i stvaralaštvo u školskom životu i dr.», istaknula je, na otvaranju, Biserka Šušnjić, viša savjetnica za školske knjižnice u Zavodu za školstvo Republike Hrvatske.

Prvoga dana plenarna izlaganja održali su Jadranka Lasić-Lazić i Marija Laszlo: Sveučilišni programi školovanja knjižničara u kontekstu cjeloživotnog obrazovanja, Dinka Kovačević i Evica Tihomirović: Knjižnično-informacijsko područje u HNOS-u, Lorenka Bučević-Sanvincenti: Učenje na daljinu, Jadranka Đoreski i Nikolina Marinić: Školska knjižnica i slobodno vrijeme učenika.

Mira Zovko, viša savjetnica za školske knjižnice u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, u svom je izlaganju upozorila na ulogu školske knjižnice u sklopu suvremene škole. Više se zadržala na projektu cjeloživotnog učenja i HNOS-a.

Plenarnim izlaganjima međunarodni ton dali su sudionici iz Slovenije i sa Sveučilišta u Padovi. Iz predavanja Donatelle Lombello mogli smo saznati kako se obrazuju knjižničari u Italiji, dok je Alja Bratuša iz OŠ Polzela (Slovenija) govorila o ulozi školske knjižnice u informacijskom opismenjavanju.

Predavači iz Italije i Slovenije iznijeli su svoja iskustva, a nama sudionicima pružili priliku za usporedbu našeg školskog knjijžničarstva s državama koje su već u Europskoj uniji (o kojoj je i vrapcima dosadilo slušati). Hvala Bogu što naše školsko knjižničarstvo u ovoj usporedbi ima razloga za zadovoljstvo.

Nakon stanke čuli smo izlaganja: Primjena e-učenja u cjeloživotnom obrazovanju, NET grupa i repozitorij, Digitalna zbirka slikovnica te izlaganje Vanje Škrobice: Copyright i copywrong. Prije nego li nešto kažem o radionicama koje su održane prvoga dana, smatram prikladnim ukratko se osvrnuti na dva izlaganja među gore spomenutima. To su izlaganja Dinke Kovačević i Evica Tihomirović: Knjižnično-informacijsko područje u HNOS-u i Vanje Škrobice: Copyright i copywrong.

Nije potrebno dokazivati da je informacijska pismenost nužna sastavnica čovjekove pismenosti. U edukaciji ove pismenosti školska knjižnica ima važnu ulogu. Ona poučava učenike istraživačkom radu na različitim izvorima informacija, potiče u njima stvaralačko mišljenje, samostalno pronalaženje, izbor i vrednovanje informacija. Budući da su, prema mišljenju knjižničara, knjižnično-informacijska znanja oskudno zastupljena u eksperimentalnom programu HNOS-a, ovaj bi program trebao biti uključen u Nastavni plan i program osnovne škole prema HNOS-u. Slikovito rečeno on je razrađen u 8 koraka. Kako sam vremenski ograničen u svome izvješću, program treba fotokopirati kako biste ga mogli detaljno proanalizirati.

U svojoj serioznoj prezentaciji kolegica Vanja Škrobica govorila je o autorskom pravu. Poštovana kolegice Vanja, nadam se da ne će biti velika krađa ako iskoristim slajd koji govori o (sve)moći informacije. Ta nas činjenica potiče na cjeloživotno učenje.

Školski knjižničari željeli su više praktičnog rada i razmjene iskustava, a manje plenarnih izlaganja, zato je ove godine organizirano petnaest radionica. Da biste se upoznali s njihovim sadržajima, treba fotokopirati sažetke i podijeliti vam.

Devet ih je održano prvoga dana.

Zbog zanimljivih naslova izabrao bih ih više. Odlučio sam se za onu koja se odnosi na HNOS: »Knjižnično informacijsko područje u timskom, korelacijskom i interdisciplinarnom planiranju rada s učenicima». (Zdenka Bilić, prof. i dipl. knjiž., OŠ Otok, Zagreb i Evica Tihomirović, prof i dipl. knjiž., I.OŠ B. Kašića , Zagreb)

Odaziv je bio ogroman. Bilo nas je, prema mojoj procjeni, oko 90. Tehnika zakazala, nismo mogli vidjeti prezentaciju. Radionica je namijenjena osnovnoškolskim knjižničarima koji će sljedeće školske godine raditi po HNOS-u. Tema je iz knjižnično-informacijskog područja. Njome se želi korelacijski planirati pri donošenje tematskog mjesečnog nastavnog plana. Obradili smo temu u rujnu za 5. razred – Priroda i prirodne znanosti. Timski, korelacijski i interdisciplinarno sve smo osmislili i stavili na plakat. Lijepo! Ali nisam dobio informaciju kakvi su rezultati dosadašnje provjere HNOS-a u onim školama koje su radile po njemu. Govori se kako to mora ići. Neki daju glamurozne izjave, ali zašto tako naglo i bez provjere?

Prije večere susreli smo se s piscem Ivom Brešanom. Pripremu su napravile voditeljice radionice broj 9 (Korina Udina, Svjetlana Jurlin Livić i Zrinka Krišković) Na ogromnoj papirnatoj, crnoj, perforiranoj traci izložile su radove iz radionice koji se odnose na uglednog gosta. Traka me posjetila na film. Ivo, čovjek visokog stasa sijede kose, pogledao je izložbu, zatražio čaj i sjeo u blizini voditljice Korine. Već su se u pozadini vrtjeli ulomci iz «Hamleta u Mrduši Donjoj», «Kako je započeo rat na mom otoku» i «Maršal». S razlogom, jer je I. Brešan pisao za njih scenarije. Čim se čulo s projekcije «Aljoša, vrati se kući, skuhala sam ti paštašutu!», u kongresnu dovranu nahrupile su knjižničarke / kuharice gurajući na kolicima ogromnu posudu punu paštašute. Prizor za pamćenje! Razgovor s piscem sadržajan. Njegovi odgovori mudri. Ni više ni manje. Onoliko koliko treba. Realnost, otvorenost, jednostavnost krase ovog velikog pisca. Pisci su također ljudi. Voditeljica inteligentna, simpatična, mogla se potruditi da učini odmak od svoje zavičajne čakavice koju inače obožavam. Na kraju i on je degustirao paštašutu i odao priznanje kuharicama. A dvoje mladih izvelo je jednu scenu i izvornog «Hamleta.»

Ostalih šest radionica održano je drugoga dana. Ja sam se uključio u rad radionice broj 10: «Školska knjižnica i metode i oblici rada za cjeloživotno učenje» (Nada Poturiček, prof i dipl. knjižn., Gimnazija Ivana Zakmardija Dijankovečkoga, Križevci) Nazočnih 34 ženske, voditeljica, njena kći i jedan muškarac bez brkova.

Voditeljica nas je pripremila i uvela u rad: «Čitaj, dakle, da bi o tome mogao misliti. Piši i govori o tome da znaš o čemu misliš»

Tema radionice: Vrata

Kakva? Stara, škripava, tavanska…

Što znam o vratima?

Vrata su na kući i ne samo na kući. Postoje vrata i na nebu. Teško je proći kroz vrata raja. Možda zato što su teško dostižna pa se umorimo dok dođemo do njih. Možda zato što nas čekaju u jednoj drugoj realnosti. Mi se za taj prolazak pripremamo u ovoj stvarnosti. Pada mi na pamet «Zabranjena vrata» (Z. Krilića). Čini mi se da je i Mirko Bogović pisao nešto o vratima. Imenski atributi: vrata raja, vrata neba, vrata života, vrata mudrosti, vrata znanja, vrata knjižnice, vrata automobila, vrata zrakoplova, vrata kuće, vrata sreće, vrata hotela, vrata pakla, vrata uma, vrata cvjetnjaka, vrata katedrale, vrata ljubavi, vrata gluposti, vrata škole, vrata smrti…

Simbolika vrata: Vrata – ulaz u novo

Sinonimi: kapija – portun

Metaforika: Sa strahom otvaram teška vrata prošlosti.

Glagoli: putujem, ulazim, izlazim, pišem, mislim, otvaram, zatvaram, vratarim, čistim, kupujem, pjevam, trčim, očekujem, plivam, jedrim, osluškujem, snimam, snivam, sanjam, odmaram, ćutim, dodirujem, čekam, znam, zvonim, kucam, slušam, cvjetam, ronim, ljubim, volim, strepim, dršćem, iščekujem, bježim, odlazim, dolazim, mirišem, cupkam…

Rečenice na temelju glagola:

Strepim, nježno kao lahor, pritvorila je vrata raja / vrata sreće.

Otvaram vrata crkve silovito kao uragan / razbojnik.

Otvaram vrata srca kao da mi je prvi put.

Stojim pred vratima mudrosti kao da sam ih otvorio bezbroj puta, a nisam.

Prolazim kroz sveta vrata kao da sanjam.


Pojedinačni radovi

Vrata

Prije nepuna dva sata

zatvorih za sobom vrata.

Salu knjižničari ispuniše,

o vratima radionicu započeše.

Početak nije lagan bio

ipak sam ga ostvario.

Koliko smo sintagmi i rečenica stvorili

da smo sami sebe zadivili!

Stigli smo do vrata mudrosti

napustivši sve gluposti.

Ipak, trebat ću čekati do starosti

da otvorim vrata mudrosti.

Da, stigli smo do vrata mudrosti, ali treba nam ključ da ih otvorimo.

Kolegice i kolege, znam da vam dosađujem, oprostite, ali bar nešto o iskustvima iz prakse. Zaista trebam spomenuti prezentaciju naše kolegice Luce Matić i njene ravnateljice Gordane Gazdić – Buhanec «Škola u kojoj cvjeta pismenost». Impresivno od kolegice i od ravnateljice. Kako će ona nama o tome uskoro zboriti, uvažavam njenu kompetentnost za rad koji su realizirali.

Aktualnu izvrsnu prezentaciju održala je kolegica Mila Biočina iz Splita»Na izvoru djetinjstva književnika Vladimira Nazora». Ona je s mladim knjižničarima boravila u Postirama na Braču. Svrha je bilo upoznati rodno mjesto velikog književnika i sudjelovati u programu «Nazorovi dani» koji se održavaju već 11. put. Ove godine posebno, jer je 130. obljetnica rođenja ovoga književnika. U svom radu propituje se i o kršćanskim izvorima u Nazorovoj poeziji i prozi za djecu.

Vahida Halaba iz Poreča predstavila je «Forum – kazalištem protiv rizičnih ponašanja». Nakon toga izveli su knjižničari skeč u kojem su interaktivno sudjelovali i posjetitelji.

Na kraju su prezentirani rezultati svih radionica. Bilo je inventivnosti. Posebno bih istaknuo «Čaroliju izrade i oživljavanje lutke» koju su vodile kolegce Elvira Katić i Marica Štokić. Sudionice su izvele lutkarsku scenu iz «Romea i Julije» prema tekstu senjskih gimnazijalaca gdje radi kolegica Štokić.

Ipak, mislim da je bilo previše sadržaja. Možda bi trebalo napraviti selekciju. Divim se savjetnici Biserki Šušnjić na izdržljivosti.

Iako sam dobio kompleks od svega što sam vidio i doživio (tehnolgije, prezentacije, entuzijazam…) Tješe me tri činjenice:

1.«Nikada nije kasno, da počnemo učenjem…»(J.A.Komensky)

2.Susretljivost kolegica koje sam tek prvi put susreo i njihovoj pomoći. Zapamtimo, bilo nas je dvadesetak muškaraca na Školi.

3.Bog je stvorio vječnost da Mark Twain nauči njemački. Ipak, stvorio je vječnost da ja stignem sve to napraviti.


I još samo jedan aneks.

Prošle godine izišao je zbornik radova sa 17. Proljetne škole održane u Poreču od 9. do 12. ožujka 2005. g. Tema Škole bila je «Školsko knjižničarstvo i europska povezivanja. Mogli smo ga nabaviti, ali nije ga se stiglo predstaviti. Knjiga se sastoji od šest cjelina. Među radovima nalaze se i dva rada s naše Županije, kolegice Nade Poturiček i moje malenkosti. Nada je prikazala radionicu posvećenu dramskom odgoju i lektiri u školskoj knjižnici.

Iako nisam bio na 17. Proljetnoj školi radi nastupa na LIDRANU scenskom igrom «Priča iz Stribograda», koja je već izvedena 12 puta, za Zbornik sam dao prikaz cijelog projekta «Dobro došli u čarobni svijet Ivane Brlić Mažuranić» Vi ste upoznati s tim projektom, jer sam vam ga predstavio prošle godine, 22. travnja, na stručnom aktivu u Gimnaziji Ivana Zakmardija Dijankovečkoga. Na povratku zamilovali su nas slapovi Krke. Nemam fotografskog aparata. Očekujem da će mi fotografije poslati Luca i njena ravnateljica. Zaista aparat nije luksuz. Poruka je jasna.


Hvala na strpljenju!

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors