Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Drago Kardum: Rijeka kamena (prikaz knjige) - Elvira Katić

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

„RIJEKA KAMENA“ Drage Karduma (prikaz knjige)

Zadar : VIDI-TIM, 2007., 151 str., ilustr.; 21 cm

Svaki put kada u ruke uzmem stihotvore poznatih ili nepoznatih autora, poput, do ove zbirke pjesama nepoznatog, Drage Karduma, uvijek istražujem sigurnost u „stvaranju“ riječi autora te poruku i odjek u duši nas koji čitamo ponuđeno nam štivo. Zašto? Zato što je poezija uvijek prostor u kojemu svjetluca dobrota, bliješti istina, iskri ljepota. Poezija je uvijek prostor u kojemu isprekidane riječi pjesnika u našim mentalnim sklopovima, u bitku svakoga od nas, tkaju vlastite doživljaje i sjećanja. Da, pronašla sam poruku u stihovima Drage Karduma čija su nosiva obilježja istina, ljubav i jednostavnost. Jer, zar nam istine i ljubavi često ne manjka? Zar istine ima bez Ljubavi? Ima li jednostavnosti bez istine? Ne! Oni idu zajedno!

Ali, vratimo se zbirci u kojoj je autor već na prvom koraku svog pjesničkog izričaja hrabro izgradio svoj stih bez rime i unaprijed zadanog metra, a svoje pjesničke poruke oblikovao vlastitom intonacijom i retorikom. Sve je to skrojio u širokom rasponu od sasvim kratkih do vrlo dugih mnogoslovnih i mnogorječnih stihova, mimo gramatičkih i pravopisnih pravila.

Već sam naslov zbirke „Rijeka kamena“- izlučen iz pjesme s potpisom „proljeće 82“- upućuje na tvrdoću, nepokorenost, vjernost, postojanost svega što nas okružuje. Stotinjak pjesama u ovoj zbirci ishod su Draginog rvanja s moćnim protivnikom – kamenom. Kamen je ujedno i light-motiv cijele zbirke podijeljene na 4 ciklusa: Zavičaj, Dugin luk, Sretna obitelj i Rijeka kamena.
U prvom ciklusu pod nazivom ZAVIČAJ opisuje događaje kojih se sjeća kao jedno od devetoro djece svojih roditelja: njihov težak život, komin, rađanje i umiranje, kamenu kućicu, biljac, ovce, pijetla i magaricu. Sve to ne bi bilo plastično vjerno da nam se pred očima ne nižu slike kamena, sveprisutnog tvrdog i nemilosrdnog kamena s dalmatinskog krša, slike smrika i drača, a u škrtom zavičaju domaće i divlje životinje ... čisti zrak. Sjeća se pjesnik svojih prvih školskih dana, krpene torbice, stare zadimljene peći i učitelja ... Sve to garnira pjesmom Ukazanje jer nas vodi do tajanstvenih niti duše bogobojaznog čovjeka. Ritam u ovoj pjesmi, zbog sporadičnih dvanaesteraca, „vuče“ na narodnu guslarsku pjesmu.
Ovaj je ciklus, više od ostalih, bliskiji jezičnom idiomu Draginog zavičaja (did, smih, sidim, cviće, bija, nosija, izmislija, smija, pratija …), njegovog Vukšića koji se sporadično javlja i u drugim ciklusima.

I u ciklusu DUGIN LUK prisutna je slojevitost promišljanja, a jednostavnost izričaja. Nije, naime rijetkost da pjesnici često pribjegavaju bogatstvu jezika ali su pred jezičnim barijerama nemoćni. Drago Kardum po mojoj procjeni nije istraživao bogatstvo jezika te tako nije niti naišao na barijere. Njemu ne trebaju pjesničke figure, u njegovoj nutrini se prelijeva duga, buja snaga vjere koja ga vodi „do prijestolja vječnog Tvog“. On na svom životnom putu spoznaje da „Milost voli grijehe okajane“, da „Riječ Božja vječni život znači, / tko je slijedi u Krista se oblači“ Za njegov jezik ne trebaju rječnici. Njemu je potrebno samo – srce.

SRETNA OBITELJ je treći ciklus Kardumove zbirke kroz koji provlači ispovjedni ton Martinog, Lovrinog, Aninog i Petrovog oca – Drage Karduma i supruga – Drage Karduma. Poanta u ovomu ciklusu je dar roditeljstva, a već naslov ciklusa aludira na veliku sreću koju čovjek ostvaruje u obitelji, otvoren Milosti Božjoj.
Dobrota njegove supruge (i njegova inspiracija njome, uočljiva i u drugim pjesmama) je stijena na koju je naslonio dušu.

U četvrtom, najbrojnijem, ciklusu ove zbirke RIJEKA KAMENA ima ček 68 pjesama. Usprkos kamenu u prenesenom značenju – svim životnim tegobama; nasuprot sebičnosti, znanosti bez Boga, mraku i sl. – pjesnik nalazi svoju oaza mira, bilo da je to rodna kuća uz koju je pupčano vezan, Crkva sv. Petra (u pjesmi Potvrda), Međugorje, ali i kategorije rada, molitve, vrijednih ljudskih ruku, maslina, čovjek, Duh sveti, savjest …

Cijelu zbirku obilježava životni optimizam autora. Iako mu emocije često prelaze u banalnost, zahvaljujući pripovjednom tonu i sveprisutnom autobiografizmu, uspijeva postići zaintrigiranost i tako definira svoj specifičan pjesnički izraz. Izbor riječi je jednostavan, i u svakoj pjesmi je sličan. Pjesničke preokupacije su mu socijalne, refleksivne i duhovne teme (obitelj, Domovina, rat, rodbina, zavičaj …). Nema stvari koju Drago u žurbi svakodnevnog života promatra površno. Ne daje nam recepte, ali nas svojim mislima, u kojima traži dublji smisao svog života, ono što čovjeka čini ispunjenijim, i nutarnje bogatijim, tjera na osobna razmišljanja i traganja. U ovim pjesmama dominiraju elegična raspoloženja, ali nadasve, duhovna prosvijećenost.
On ne izmišlja – njemu se sve to dogodilo. Takvog svjedoka svatko bi poželio u svojoj blizini. A kako je to nemoguće – evo – imamo njegov prvijenac u stihovima u kojemu se pjesme kotrljaju jedna za drugom baš kao i rijeka kamenja koja se kotrlja niz kanjon u njegovoj pjesmi Vizija. Ta slika rijeke kamenja koja se kotrlja niz kanjon je uvijek trenutak vječnosti – vertikalno vrijeme. Pjesnik Drago Kardum nas upućuje na okomito vrijeme – dodir s neizrecivim, sveprisutnim, s Duhom svetim.

Osim toga zasljepljuje nas autobiografski ton njegovih pjesama, svjedočanstvo otkrića Božje Milosti kao pokretača izvora ovoga pjesnika. To je prva nedvosmislena i neponovljiva vrijednost ove zbirke. Druga vrijednost koju sam letimice otkrila su aforistički stihovi (tu i tamo – nezgrapni) nad kojima čovjek kontemplativno ulazi u „amfore“ svojih stasanja, kako bi metaforički rekao teolog i pjesnik Janko Bubalo.

Nedvojbeno je da ova poezija, uz početničke manjkavosti, sili na razmišljanje i vapi za razumijevanjem svoje nedorečenosti.


Bilješka o autoru
Drago Kardum rođen je 1959. u Vukšiću, u srcu Ravnih Kotara. Do 15 godine živio je na selu - kako sam kaže, od motike. Kao medicinski tehničar proveo je u Zadru 11 godina, a potom pet ratnih godina na ratištu, zbrinjavajući ranjene. Nakon rata radio je kao fizioterapeut u Općoj bolnici u Zadru, a od 1996. bavi se poslovima osiguranja. Otac je četvero djece.

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors