Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Budućnost naše djece - Josip Rihtarić

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Za roditelje učenika šestih razreda pripremio sam izlaganje u kojem sam im nastojao skrenuti pozornost da je važno da na adekvatan način brinu o budućnosti svoje djece, ukazujući im pri tom na važnost i vrijednost školske knjižnice, te apelirajući da i sami pomognu u opremanju knjižnice. U izlaganju sam koristio ovaj slikokaz. U samom slikokazu je dodatni tekst u bilješkama. Primjetit ćete da sam za najveći dio teksta posudio informacije iz knjige Funky Business.

UNIQ781fe4711bf1cf9d-google-00000000-QINU

Budućnost naše zajednice ovisi o kvaliteti obrazovanja naše djece.

U vremenu globalizacije postajemo svjesni svih prednosti koje nam ona donosi kao kupcima i potrošačima, ali sa zebnjom postajemo svjesni kako će našoj djeci biti teško zadržati dobro plaćeno radno mjesto.

Da bi naša djeca u budućnosti bila među uspješnima, moraju se oboružati najsmrtonosnijim od svih oružja: znanjem.

Bilo to dobro ili loše, znanjem upravlja pojedinac. Mi kao i naša djeca upravljamo najtemeljnijim resursom našeg doba: svojim vlastitim mozgom.

Već danas, dok nam djeca pohađaju osnovnu školu, moramo se pobrinuti da steknu prednosti pred konkurencijom kad se za 5 ili više godina pojave na tržištu rada.

U modernim tvrtkama od 70 do 80 posto posla ljudi obavljaju s pomoću intelekta. Osnovno sredstvo proizvodnje je malo, sivo i teži oko 1,3 kilograma. To je ljudski mozak. Ako se prisjetimo minulih vremena, uvidjet ćemo da su neke zemlje postajale bogate kombinacijom prirodnih izvora, rada i kapitala. Pogledamo li u budućnost, vidjet ćemo da ti čimbenici više nisu važni. U naše doba se ne može zaraditi novac od isključive eksploatacije prirodnih izvora. U jednom je razdoblju, prije 300-tinjak godina odlučujući čimbenik proizvodnje činila zemlja, bogatstvo je bilo pitanje kontrole određenog područja, a poslije toga kapital je postao osnovna stvar. Danas je odlučujući čimbenik čovjek, sam po sebi, to jest, njegovo znanje, danas niti kapital više ne predstavlja bogatstvo. Prvi element novog apartheida čini obrazovanje. Nema veze govorimo li o Njemačkoj, Turskoj, Sjedinjenim Američkim Državama ili o Hrvatskoj, dominacija znanjem jedina je stvar u kojoj se danas možemo natjecati. Prirodni izvori, rad i kapital sve brže gube na važnosti.

U početku su postojali proizvodi i usluge. A poslije toga je novac stigao u središte pozornosti. U osamdesetim se godinama prošlog stoljeća put do većeg bogatstva ostvarivao korištenjem novca na inovativne načine. Danas cestu do bogatstva popločuje maštovito korištenje informacija.

Znanje je moć zgodan je aforizam… ali je uvijek postojala određena nevjerica da to možda i nije istina. Danas znanje doista jest moć.

Brzi rast interneta omogućio je da bilo što bude dostupno bilo komu, bilo gdje i u bilo koje vrijeme. Ako je znanje moć, moć se sada potencijalno nalazi posvuda. Zbog količine informacija koja se neprestano povećava to je prava revolucija. U ovakva vremena svi smo trajno ne(dovoljno) obrazovani. Znanje je nešto što ne možemo svojoj djeci kupiti, niti ga možemo umjesto svoje djece steći. Mediji na kojima dolaze informacije sve su jeftiniji, ali kupnjom multimedijalne enciklopedije na DVD-u ne osiguravamo znanje svojem djetetu, to je samo pretpostavka da bi imalo iz čega učiti. Naša je odgovornost u tome da djecu naučimo kako učiti, kako znanje stjecati, da stvorimo naviku za cjeloživotno učenje, jer će cijelog života morati učiti da bi opstali «na vrhu». Srećom, znanje je poput nekog smrtonosnog virusa – jednom kada dođe u populaciju, nemoguće ga je zaustaviti, a na nama je da svoju djecu «zarazimo» tim virusom znanja, da im omogućimo pristup kvalitetnim informacijama i da ih potaknemo da se služe njima.

Za razliku od fizičkih izvora znanje upotrebom raste, a i prenosivo je – možemo ga uzeti sa sobom kada odlazimo. Ako zaista želimo da naša djeca izgrade dobar život i/ili samo zarade mnogo novaca – put do uspjeha ne može biti jasniji: moramo ih opremiti znanjem - i put pod noge.

Danas informacije slobodno kolaju. Ne možemo ih izbjeći. Najveći problem postaje kako među mnoštvom informacija izabrati pravu. I to je vještina koju treba usvojiti. Jedan CD-ROM može uskladištiti 360 tisuća stranica teksta.

Danas nositelji informacija postaju sve jeftiniji. Encyclopædia Britannica na DVD-u 20-ak je puta jeftinija od naklade na papiru, a neusporedivo je pristupačnija.

Ali isto tako danas znanja i zastarijevaju mnogo brže nego prije. Nekad smo jednim izdanjem opće enciklopedije mogli služiti 25 godina, danas je ona već nakon 10-ak godina zastarjela.

Hoćemo li našu djecu naučiti kako se maštovito koristiti informacijama, ovisi o nama. Školski knjižničar voljan je podučavati našu djecu kako doći do pravih informacija, ali ne može to činiti, ako sustav ne osigurava minimalne nositelje informacija, one koje su našoj djeci važne i zanimljive. Nije dovoljno imati dva računala s pristupom internetu. Pristup internetu nešto je što se pretpostavlja, bez čega naša djeca u budućnosti neće moći živjeti, Ali internet još uvijek ne može zamijeniti knjige i novine. Djeca su tek u šestom razredu sposobna pojmiti metaforu. Internet je isuviše dinamičan i nestalan, neopipljiv. Djeci osnovnoškolske dobi potrebno je vidjeti sliku i tekst na papiru, na čvrstom mediju. Školska knjižnica bi i prema usvojenim standardima za školske knjižnice u našoj školi trebala imati barem 9.000 kvalitetnih, suvremenih, aktualnih i djeci zanimljivih knjiga. Školska knjižnica bi svake godine morala otpisivati zastarjele i oštećene knjige kako one na policama ne bi zaklanjale one koje su djeci zanimljive, ali bi svake godine morala nabavljati najnovija djeci najzanimljivija izdanja. Osim toga školska knjižnica trebala bi našoj djeci omogućiti i uporabu kvalitetnih edukativnih audio i video kaseta, CD-ROM-ova i DVD-ova.

Svjetska banka procjenjuje da će se čak oko 50 posto budućeg svjetskog razvoja u prvih 15-ak godina trećeg tisućljeća zbivati na području jugoistočne Azije. U čemu je ključ? Ljudi s Dalekog istoka imaju pozitivan stav prema obrazovanju!

Primejrice: Singapur troši 25% svog BNP-a na obrazovanje, znanost i razvoj. A Hrvatska? Najmanje u Europi!

Hrvatska nije među najbogatijima državama svijeta, ali nije niti među najsiromašnijima. Najveći broj nas roditelja još uvijek može izabrati na što će potrošiti svoj novac, hoće li među stavkama biti i obrazovanje vlastite djece? Imamo moć izbora. Ali s izborom stiže i odgovornost. Odgovorni smo za zdravlje, obrazovanje, karijeru – za budućnost naše djece.

Možemo li utjecati kao porezni obveznici da se više novaca izdvaja za obrazovanje naše djece? Možemo li utjecati kao porezni obveznici na što se troši novac namijenjen za obrazovanje naše djece? Neće li biti prekasno za našu djecu dok budemo doživjeli da kao porezni obveznici odlučujemo o namjenskom trošenju poreznog novca u obrazovanje naše djece? Možemo li ipak nešto poduzeti sami, sada i ovdje?

U informacijama se nalazi komercijalno zlato. Intelektualna snaga dominira modernim korporacijama. Ona djeca koja budu svladala tehnike korištenja informacijama, postat će gospodari, ona koja ne budu vješta u korištenju informacijama propast će, ma kakvu im zalihu novaca ostavili. Ako se naša djeca budu naučila služiti informacijama, naučit će i kako kontrolirati trošenje novca poreznih obveznika!

Svi bismo željeli da naša djeca ostvare zapadni projekt – malu ružičastu kuću s bijelom ogradom, pouzdanim autom, zgodnom ženom ili mužem, lijepom djecom, godišnjim odmorom na Jadranu ili na Karibima i redovitim poslom – ali osim što to mi želimo svojoj djeci, danas tri milijarde ljudi žele imati to isto i to žele odmah.

Očito je da sve regije u svijetu ne rastu istom brzinom. Ljudi u brzorastućim ekonomijama jednostavno više rade, više uče i više štede. Ekonomski napredak i uspjeh veže se uz jednostavne stvari: rad, učenje i štednju. I u našem društvu raslojavanje na siromašne i bogatije sve je veće. Želimo li da naša djeca ne žive od socijalne pomoći, moramo ih podučiti da više rade, štede i uče! Pa ako raditi i štedjeti još i možemo umjesto njih, učiti ne možemo umjesto djece, možemo im samo stvoriti uvjete da prigrle i zavole učenje.

Najkvalitetnije svjetske tvrtke uvidjele su važnost obrazovanja i trenutačno postoji oko 1200 korporacijskih sveučilišta diljem svijeta, a svojim obrazovnim područjima pokrivaju gotovo svaki segment industrije. Primjerice, McDonald's ima svoje sveučilištu Hamburger u Oak Brooku u Illinoisu. Ono je u više od 35 godina svojeg postojanja proizvelo više od 50 tisuća stručnjaka, a na njemu radi 30 stalnih profesora koji predaju gradivo na 22 različita jezika. Ako naše dijete u osnovnoj školi bude naučilo samo kako zapamtiti činjenice, a ne bude se izvježbalo u pronalaženju informacija, i služenju njima; ako bude završavalo u uvjerenju da je samo važno dobiti svjedodžbu ili diplomu s dobrim ocjenama, a onda do kraja života više ne bude trebalo učiti – loše mu se piše. Svaki Motorolin zaposlenik – a trenutačno ih ima 140 tisuća – trebao bi svake godine na stručno usavršavanje učenjem potrošiti barem 40 sati. U Motoroli su izračunali da svaki dolar koji investiraju u obrazovanje donosi zaradu od 33 dolara.

Navikli smo vjerovati kako se do dvadesete ili dvadeset pete godine moramo predozirati obrazovanjem, a onda do penzije više nikad nećemo morati učiti. Na žalost (ili srećom) danas živimo u svijetu koji je izgrađen na snazi uma i moramo promijeniti svoju definiciju obrazovanja. Danas se procjenjuje da se svakih 5 godina količina znanja udvostručuje i kvalitetno obrazovanje više nikako nije punjenje ljudske glave činjenicama. Živimo u svijetu u kojem se konkurentske prednosti mogu naći bilo gdje, obrazovanje mora biti kontinuirano i trajati tijekom cijelog života. Školska knjižnica pravo je mjesto na kojem će naše dijete najbolje svladati uz pomoć školskog knjižničara tehnike cjeloživotnog učenja. Na žalost, to se ne može postići kredom i pločom, ili živom riječju knjižničara, ili korištenjem zastarjelih knjiga. Da bi naša djeca svladala tehnike cjeloživotnog učenja, moramo im omogućiti da to nauče vježbajući se na suvremenim nositeljima informacija. Preduvjet za učenje jest da imaju iz čega učiti. Sustav ne osigurava dovoljno kvalitetnih nositelja informacija, o nama ovisi hoćemo li neposredno pomoći svojoj djeci.

Svoju djecu ne možemo niti natjerati niti «motivirati» na učenje. Ono što možemo jest stvoriti im takvo okružje koje ih potiče na učenje.

Školska knjižnica

Školska knjižnica kroz suradnju učitelja i školskog knjižničara treba posebice:

  • razvijati ljubav prema čitanju (čitanjem i poticanjem na čitanje),
  • razvijati naviku posuđivanja, vraćanja i čuvanja knjiga,
  • razvijati navike praćenja stručnih časopisa i novina, redovito praćenje tiska prema osobnom zanimanju,
  • upućivati na slobodno biranje (slikovnica i knjiga),
  • upućivanje na služenje rječnicima, leksikonima i enciklopedijama,
  • upućivanje na tehnike pronalaženja knjiga korištenjem kataloga,
  • upućivanje na služenjem stručnom literaturom pri obradi zadane teme,
  • upućivanje na samostalno služenje jezičnim priručnicima i općeobrazovnom literaturom.

Ako u školskoj knjižnici nema dovoljno kvalitetnog materijala, onda je upitno koliko je svrsishodno baviti se ovim poslovima.

Ako knjižničar pročita tekst iz neke zanimljive knjige, ali dijete tu knjigu ne može posuditi, onda je to višestruko štetno: dijete biva frustrirano i razočarano jer smo mu ponudili, ali odmah i uskratili nešto lijepo, stvara u sebi predodžbu knjižnice kao odbojnog mjesta, mjesta u kojem ne može zadovoljiti svoje želje i potrebe, dugoročno stvara u sebi lošu predodžbu knjižnice, a time se uskraćuje za dobivanje različitih informacija koje nam trebaju tijekom cijelog života.

Ako se djeci za posudbu mogu ponuditi samo istrošene i oštećene knjige, onda nema smisla poučavati ih čuvanju knjiga.

Ako u knjižnici ima tek nekoliko zanimljivih knjiga oko kojih nastaje grabež, onda se djecu ne može poučavati vrijednosti izbora – naprotiv djeca uče kako se služiti društveno neprihvaćenim, ali efikasnim metodama da bi ostvarila svoje ciljeve – a takvo ponašanje ne pridonosi stvaranju kvalitete zajednice.

Školska knjižnica treba biti nadasve lijep i ugodan prostor u kojem se djeca osjećaju udobno i sigurno.

Školska knjižnica osnovne škole treba imati knjižnični fond koji se sastoji od knjiga, kaseta, CD-a i DVD-a koji su namijenjeni uzrastu od 7 do 15 godina.

Školska knjižnica NE SMIJE imati u učeničkom knjižničnom fondu za materijale koji nisu primjereni uzrastu od 7 do 15 godina, needukativne materijale, stručno pisane tekstove za studij i slično, materijale koji potiču mržnju, nasilje i slično, ukratko ništa što bi na policama zaklanjalo djetetu da slobodno izabire među njemu namijenjenim i prilagođenim materijalima.

NEDOSTAJUĆI LEKTIRNI NASLOVI (LISTOPAD 2004.):
RAZRED DOVOLJAN BROJ NASLOVA NEDOVOLJAN BROJ NASLOVA PREMA STANDARDU MINIMALNO NEDOVOLJAN BROJ KNJIGA
1. 3 11 700 390 104
2. 3 14 700 495 230
3. 6 15 700 530 223
4. 7 19 700 675 349
5. 10 11 700 370 108
6. 12 9 700 375 161
7. 8 14 700 530 212
8. 11 18 700 490 165
UKUPNO: 60 111 5600 3855 1552

U knjižnom fondu 60% svih knjiga trebaju biti lektirne knjige.

1552 nedostajućih knjiga x 50 kn = 77.600,00 kn

Premda su knjige, kasete, DVD-i i sl. sve jeftiniji, treba ih sve češće mijenjati, nadopunjavati novijima, a kad bi svatko od nas pokušao svojoj djeci izgraditi malu kućnu knjižnicu, to bi ipak bilo prilično skupo. Ali ako svatko od nas 1000 da svoj prilog za izgradnju kvalitetne školske knjižnice, svako od naše 1000 djece imat će kvalitetnu školsku knjižnicu. Ukratko, kupi li svako dijete 1 knjigu za školsku knjižnicu, naša djeca će u školskoj knjižnici moći posuditi 1000 novih knjiga!

Budući da svojim prilogom pomažemo i drugoj djeci, a ne samo vlastitoj, na taj način upućujemo vlastitu djecu u vrijednosti ulaganja u zajedničko dobro, u obvezu osobnog angažmana na dobrobit zajednice u kojoj živimo.

Kad bismo i uspjeli izgraditi svoju privatnu kućnu knjižnicu, još uvijek nam nedostaju kvalitetni učitelji i knjižničari koji će podučiti našu djecu kako se služiti informacijama, jer je pitanje hoćemo li sami imati dovoljno vremena i znanja to učiniti umjesto učitelja.

  • 540 najpotrebnijih nelektirnih naslova = 70.000 kn
  • dostizanje standarda:
  • još 7.500 knjiga x 100 kn = 750.000 kn
  • ako se ne bude niti jedna knjiga otpisala bit će kupljeno novcem koji dostavlja Ministarstvo za točno 62 godine!

1. Svaki učenik 2. osnovne škole ima pravo potpuno besplatno odjednom posuditi 1 knjigu
2. Nitko NE MORA dati ništa, ako ne želi.
3. Svaka dragovoljna pomoć je dobrodošla.
4. Knjige starije od 10 godina i one koje “smetaju” u kući, najčešće nisu prikladne niti za školsku knjižnicu

Kako možemo pomoći?

1. “donator” – 10 kn – 2 posudbe odjednom
2. “zlatni donator” – 50 kn – 3 posudbe odjednom
3. “veliki zlatni donator” – 100 kn – 3 posudbe odjednom
4. uplatom novca na školski tr. Račun kod Zagrebačke banke: 2360000-1101741063 (priznati porezni trošak)
5. neposrednom donacijom razredniku, ravnatelju, knjižničaru
6. kupnjom knjiga uz prethodni dogovor s knjižničarom (porezno priznati trošak)
7. kupnjom opreme i namještaja za knjižnicu (porezno priznati trošak


Zahvala 1. Donatori stječu pravo posudbe 2 ili 3 knjige odjednom.
2. Popis donatora na školskim internetnim stranicama, biltenu prinova i školskoj spomenici
3. Bilješka o donatoru u knjizi

  • samostalno za donaciju od 100 ili više kuna
  • skupno za manje donacije

4. Pisana zahvala/priznanje na namjenskoj donaciji
5. Zbirno izvješće o razrednim donacijama za roditeljski sastanak

Najveću zahvalnost pokazuju nam djeca otkrivajući čudesne svjetova znanja.

Preuzimanje datoteke u fromatu .ppt

Budućnost naše djece

Dublin Core
<HEAD>
Naslov <META NAME="DC.Title" CONTENT="Budućnost naše djece">
Stvaratelj <META NAME="DC.Creator" CONTENT="Josip Rihtarić">
Tema i ključne riječi: <META NAME="DC.Subject" CONTENT="roditeljski sastanak, odgojno-obrazovni sustav">
Opis: <META NAME="DC.Description" CONTENT="zašto još jednom">
Nakladnik: <META NAME="DC.Publisher" CONTENT="vlastiti">
Suradnik: <META NAME="DC.Contributor" CONTENT="">
Datum: <META NAME="DC.Date" CONTENT="(SCHEME=ISO 8601) 2005">
Tip: <META NAME="DC.Type" CONTENT="(SCHEME=DCMI Type Vocabulary)ne znam">
Format: <META NAME="DC.Format" CONTENT="(SCHEME=MIME)ne znam">
Opis: zašto još jednom">
Identifikator:: <META NAME="DC.Identifier" CONTENT="(SCHEME=URL) ne znam">
Izvor:: <META NAME="DC.Identifier" CONTENT="(SCHEME=ISBN)vlastiti rad">
Jezik: <META NAME="DC.Language" CONTENT="(SCHEME=ISO 639-1)hrvatski">
Odnos: <META NAME="DC.Relation" CONTENT="ne znam">
Obuhvat: <META NAME="DC.Coverage" CONTENT="{{{Obuhvat::}}}">
Vlasnička prava:: <META NAME="DC.Rights" CONTENT="(SCHEME=)CC">
</HEAD>
Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors