Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Brezovčeva «Gospoda Glembajevi» iz pučke perspektive - Madlen Zubović

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Madlen Zubović

Brezovčeva «Gospoda Glembajevi» iz pučke perspektive


Usudih se eto, u bujici novinskih napisa, reagiranja, osvrta, dobronamjernih kritika i zlonamjernog kritizerstva, dakle sveopće ( po mom skromnom sudu, potpuno neopravdane) medijske pompe, ponešto progovoriti o spomenutoj predstavi doživljenoj iz, kako je u naslovu istaknuto, perspektive obične građanke.

Predstavu redateljski potpisuje, kao što je mnogima znano, intrigantan i po svemu osebujan Branko Brezovac, te je hvale vrijedno njegovo nastojanje i htijenje da osuvremeni i na svojevrstan način aktualizira Glembajeve ali i samog velikana hrvatske književnosti – Miroslava Krležu. U predstavi prepoznajemo njegov dramaturški rukopis koji se, primjerice ogleda u masovnim scenama u kojima glumci s naglašenim tjelesnim aktivitetom plešu, pjevaju, uporedo govore ili se motaju po sceni bez nekoga reda, strahovito mašu, valjaju se i slično. Naravno, sve naznačeno uz intenzivnu buku snažne glazbe.

Riječ je dakle, o uvodnoj sceni u kojoj se, bez obzira na redateljsku ambicioznost i intenciju da nam se već ili upravo njome predstavi, ipak mogu zamijetiti određeni nedostaci. Prije svega u djelomice loše artikuliranom ( nerazumljivom) govoru, nezgrapnom i nedefiniranom pokretu ( koreografiju bismo teško mogli nazvati plesom), nemaštovitim i akromatskim kostimima; ogoljelih nogu u crnim, kratkim, pernatim kaputićima glumci podsjećaju na nekakve zloguke crne ptičurine…

No, pažnja je zadobivena i show može i mora ići dalje. Imala sam sreću pogledati predstavu s Mislavom Čavajdom u ulozi Leona. Kažem sreću, jer Čavajda apsolutno dominira Glembajevima i to svojom interpretativnom izvrsnošću. Uistinu je ulozi prišao dubiozno, ostvarivši upečatljivu kreaciju i gestom, i savršenom dikcijom i nadahnutom emocijom. Bez fizičkog ili doslovnog razgolićivanja uspio je svoju nutrinu, pred nama, posve razotkriti. Izvrsno je kreirao ulogu starog Ignjata Glembaja, miljenik riječke publike Galiano Pahor. Mora mu se priznati da uz Severinu jedino on zna pjevati pa i u štikli vješto gaziti, a jedna od najupečatljivijih scena jest ona u kojoj pleše odjeven ili doslovce ujarmljen u šezdesetak kila teški kostim – crnu haljinu, svojevrsnu repliku krinoline sačinjenu od stotina pompona. Severina Vučković ulogu barunice Castelli odigrala je solidno, ili citiravši Krležu « izdržala sam pošteno i lojalno bi zu der letzten Minute!» Pa i da nastavim parafrazirajući, upravo u ovom pogledu bila je savršeno čista. Glede svih naklapanja o tome koliko je opravdan izbor Severine za ovu ulogu, usuđujem se primijetiti da je izbor ne samo oštrouman u marketinškom smislu, već je za ovu ulogu uistinu potrebno imati svojevrsnu karizmu i to u smislu nekakve prirođene malicioznosti koja se ne da toliko vješto odglumiti koliko ju, jednostavno, u stavu ili u vlastitom habitusu treba imati. Pa tako, vjerujem da bi i akademski obrazovane glumice koje su svojom vanjštinom mile, nježne, drage i slatke bile premalo uvjerljive u kreiranju Castellice.

Ostale uloge, kao što su Silberbrandt (Damir Orlić), Puba (Davor Jureško) i ponajviše uloga Beatrice, nisu naročito eksponirane, niti su redateljski do kraja definirane, tako je Jureško Pubin lik potpuno izkarikirao, što je na trenutke duhovito i dopadljivo, Orlić je nedovoljno upečatljiv a uloga Beatrice je idejno dobro osmišljena jer ona, uistinu, u sebi utjelovljuje više karaktera, no od realizacije te ideje ostaje tek puka gesta i mima. Niti jedna od šest glumica koje su nastupile u ulozi Angelike nisu dočarale, iako smo to očekivali, niti ono njeno duhovno i vrhunaravno, niti ono božanski lijepo Holbeinsko, niti ono pritajeno ženstveno. Možda je nesporazum nastao upravo u tome što su glumice dobile zadatak da u kreiranju Angelike utjelove neki od sporednih ženskih likova u drami kao što su mama Danielli, Fanika Canjeg, Alice i dr.

Kad smo već kod osuvremenjivanja moram dodatno prokomentirati kostime. Nekadašnjoj ili izvornoj glembajevštini su «bijele rukavice i lakirane čizme s ostrugama bile jedina pitanja od važnosti», stoga ne pronalazim opravdanja ovim suvremenim kočopernim pernatim kostimima, jer ipak je riječ o čistim nepatvorenim snobovima te bih, u duhu našeg vremena u kojem su snobovi i te kako prisutni više u onom primitivnijem i malograđanskijem smislu, radije gledala kostime u stilu «vrag nosi Pradu «, nego sijaset varijacija na temu spomenutog perja pa bilo ono arino, nimfino ili crno gavranovo.

Redateljski je zanimljiva, u završnom dijelu, zamjena uloga ( Castelli – Naci Glembay) za što semantički ima razloga jer se oba lika jedan u drugome ogledaju, kao što je u tom smislu znakovito i baruničino odijevanje jedne od Angelikinih haljina jer tim činom ona podcrtava tezu kako osim onog jasno izraženog organskog i tjelesnog posjeduje i određenu ranjivu senzibilnost i duhovnost.

Pjevanje u predstavi je na trenutke dojmljivo i vrlo snažno, no ipak, kada se govor ili bolje reći ta bremenita krležijanska riječ pretoči u ritam, gube se akcenti na mjestima gdje ih očekujemo pa izostaju ciničnost, ironija i sarkazam.

Nekoliko riječi o samoj sceni ili scenografiji: arhitektonski scena je zanimljivo osmišljena , naročito je dojmljiva onda kada ilustrira Leonovo ludilo, a i igra s živim portretima jako je ekspresivna. Jedino mi nije posve jasna namjena i značenje hladnjaka i zamrzivača. Je li riječ o pukoj redateljskoj dosjetki ili trebamo ovdje tražiti nekakva druga konotativna značenja u stilu suvremenog konzumentskog društva i sl.?

Umjesto zaključka navesti ću, obzirom da radim u knjižnici srednje škole, kako je predstavu doživio jedan od mojih učenika. Na upit kako mu se dopala predstava odgovorio je: « Neobična je ali gotovo ništa nisam razumio. Moram pročitati knjigu kako bih povezao neke stvari». Dala sam mu knjigu s radošću, pomislivši kako je ipak ova glazbena drama ostvarila svoj smisao makar i u tome da nekoga navede na čitanje «originala», kamo sreće kad bi takvu reakciju polučila i kod svekolikog našeg pučanstva.

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors