Udruga knjižničari.jpg
Knjižničari
Hrvatska mreža školskih knjižničara

Bijela Masajka

Izvor: UDK02
Skoči na: izbornici, traži

Hofmann, Corinne, Bijela Masajka, Varaždin: Stanek, 2006.


Upravo čitam "Bijelu Masajku" Corinne Hofmann za koju sam, srećom, izdvojila samo 10 kn (rezervacija u Gradskoj knjižnici). Ne mogu vjerovati da je jedna tako loše napisana knjiga postala uspješnicom 8film je ipak bolji, ako ni zbog čega drugog, ono zbog kolorita)!

Zaplet je, naravno, intrigantan: lijepa, bijela, imućna Švicarkinja na odmoru u Africi ugleda ratnika Masaija i zaljubljuje se u njega na prvi pogled, sve napušta i počinje živjeti u divljini…Samo…priča je ispričana siromašnim jezikom i stilom gotovo kao da ju autorica priča svom Masaiju čiji jezik ne zna (kao ni on njezin ); psihološka i emocionalna motivacija likova svedena je na "originalne i uvjerljive" usporedbe tipa: "Tada kao da me nebeska munja pogodila." (prvi put je ugledala Lketinga), "Nesretna sam; misli su mi s Masaijem koji mi se nekako usadio u glavu" (gleda u njega već pet minuta..)…

Bez obzira na to što ne mogu komunicirati i što ništa o njemu ne zna, Corrine ga traži i pronalazi prvi, drugi, treći itd. put (svaki put na drugom mjestu)…bez obzira na to što ne mogu izmjenjivati više od tri engleske riječi koje oboje znaju (tko kaže da je komunikacija važna?), što je on nepismen, što ne jede jelo koje žena pripremi/pogleda, ne ljubi se i ne dodiruje ženu ispod struka, ne zna za ženski orgazam ni kontracepciju (znači nije stvar ni u sexu), što mora mučno ishodovati produženja vize etc. etc. ona stoički ostaje dosljedna "ljubavi" (pa, bar dvije godine), prodaje unosan posao i stan u Švicarskoj…Još je mučnije čitati da se ta ogromna ljubav opisuje ovako: "Srce mi snažno udara i koljena mi klecaju" (nakon 6 minuta gledanja u nepoznatog čovjeka); "Moram se pridržavati za stup na rubu plesnog podija da se ne bih srušila" (vidi ga već drugi put!)…o Bože…da je gospođa Hofmann bar svoju priču prodala nekom piscu s malo talenta, mogli smo uživati u slikovitim opisima sraza dviju kultura na vrućem afričkom tlu, ovako…kao što je lijepo napisala jedna žena na svom blogu:

Moram vam reći da me ovakve priče podsjećaju na seksualni turizam, samo žensku verziju istog. Muškarci jako dobro znaju što žele i kad putuju, vole u potpunosti osjetiti nove krajeve. Kad kažem osjetiti, mislim na klimu, hranu, alkohol, ali i lokalnu floru i faunu. Lokalne ljepotice nezaobilazan su aspekt svake avanture. Sad opet ovisi o situaciji i lokaciji. Ako si navratio u Kabul, bolje ti je da ne iskušavaš svoje ljubavničke sposobnosti, ali ako svratiš do Tajlanda ili neke druge opuštenije zemlje, naravno da će vrući ples s mjesnim ljepoticama biti nezaobilazan. S druge strane, ženama nije dovoljan samo seks, njima teba ljubav. Bijele turistkinje (redom iz imućnih obitelji) koje traže sebe po svijetu, ne pristupaju lokalnim momcima tako ležerno, one se nekako idealistički i smiješno zaljubljuju. Zaljubljuju se u zemlju, ljude običaje... Onako strašno i fatalistički kako samo razmažena Europljanka može. Bijele djevojke odgajane na medu i mlijeku, načitane silnim romantičnim bajkama u kojima uvijek pobjeđuje pravda a istina redovno izlazi na vidjelo. Da, takve se djevojke ne udaju zbog novca, one za sebe traže romantičnu pustolovinu u koju jedva čekaju uroniti...http://zlatnirez.blog.hr [1]

Osobni alati
izbornik za datoteke
Pomoć
for english speaking visitors