Školski knjižničari u procijepu - Boris Popinjač

ŠKOLSKI KNJIŽNIČARI U PROCIJEPU

Od kada je povjerenstvo za izradu Prijedloga Zakona o knjižnicama pozvalo sve zainteresirane na suradnju i prijedloge izmjena i dopuna postojećeg Zakona, školski knjižničari su koristili svaki stručni skup kako bi izrazili nezadovoljstvo postojećom situacijom i apsurdnim statusom njihove profesije. Postojeći Zakon o knjižnicama iz 1997. godine (NN br. 105. čl. 28) svrstava školsku knjižnicu u skupinu knjižnica u sastavu. Sukladno tome, školski knjižničari trebali bi biti voditelji svoje knjižnice, a istovremeno i članovi upravnog tijela pravne osobe u čijem su sastavu.

Suprotno tome, Zakon o školstvu definira školskog knjižničara kao stručnog suradnika uz postojeće psihologa, pedagoga i programer-satničara.

U praksi pak niti jedan od ova dva zakona nije u potpunosti primijenjen. Školski knjižničari nisu prihvaćeni kao voditelji svojih knjižnica, niti su ravnopravno uključeni u rad stručno-razvojne službe, a članstvo u Upravnom odboru spada u područje znanstvene fantastike.

Sve bi bilo podnošljivije i jednostavnije kad se od iste profesije ne bi zahtijevalo polaganje dva stručna ispita; jedan pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, a drugi pri Ministarstvu kulture.

Neriješeno statusno pitanje, polaganje dva stručna ispita i dvojna nadzorna služba bili su razlogom da školski knjižničari preko svoje strukovne udruge (HUŠK- Hrvatska udruga školskih knjižničara) i dvije podružnice HKD-a (Riječka i Slavonsko.baranjska), oblikuju svoje prijedloge novog Zakona o knjižnicama za rješenje sadašnje neodržive situacije. Uzaludni su bili i pojedinačni prijedlozi školskih knjižničara Josipa Rihtarića, Ivane Vladilo, Sanje Galic, i Borisa Popinjača na otvorenom forumu koji je pokrenulo povjerenstvo za izradu novog Zakona na Web stranicama HKD-a. Niti jedan, ali baš niti jedan članak predložen iz redova struke nije prihvaćen. Na raspravi o Prijedlogu novog Zakona o knjižnicama, Povjerenstvo je u uvodnom izlaganju Aleksandre Horvat naglasilo da je novi Zakon pisan sukladno osnovnoj tezi prema kojoj je Ministrastvo kulture jedino i isključivo kompetentno za sve vrste knjižnica, uključujući i školske. Na primjedbe nazočnih školskih knjižničara o nelogičnosti, nedosljednosti i potcijenjenosti njihovog statusa, rečeno je kako se u trenutnim okolnostima ne može naći bolje rješenje. Odbijeni prijedlozi struke sadržavali su jedinstveni stručni ispit, definiranje statusa školskog knjižničara, nadzor i njegovo napredovanje.

Školski knjižničari već duže vrijeme na svojim stručnim skupovima ukazuju na složenost i neodrživost svog statusa. Osjećaju se zaboravljenima od odgovornih pojedinaca iz MZOS-a od kojeg uostalom i dobivaju svoje plaće. U naporima da steknu ravnopravni položaj u odnosu na knjižničare u narodnim i drugim knjižnicama ostali su prepušteni sebi samima. Uvažavajući specifičnost svoje profesije, u kojoj je za srednje škole odnos stručnog i odgojno obrazovnog rada 50 % : 50 %, dok u osnovnim školama omjer je 60 % : 40 % u korist odgoja i obrazovanja, uvjereni su da svojim prijedlozima mogu konstruktivno sudjelovati u kreiranju novog Zakona o knjižnicama. U njemu bi svakako trebalo biti više prostora za školske knjižnice jer u ovoj profesiji svoju egzistenciju ostvaruje blizu 1500 zaposlenika od kojih mnogi imaju završena dva fakulteta, titulu magistra ili doktora znanosti.

Impresija o školskom knjižničaru kao nepoželjnom višku učitelja ili nastavnika kojem ravnatelji u knjižnici pronalaze mirno utočište u očekivanju mirovine, odavno je zastarjela. Uz rijetke iznimke (koje ne potvrđuju pravilo) velika većina školskih knjižničara, uz puno truda i stručnosti, opremila je, sukladno mogućnostima, svoje knjižnice prema UNESCO-voj definiciji o školskoj knjižnici kao središnjem multimedijskom i informacijskom središtu svake škole.

Školski knjižničari ne traže manje posla i odgovornosti. Nasuprot tome, predložene izmjene omogućuju jasne uvjete i pravila njihove kompetencije i djelovanja.

Dosadašnje ignorantsko ponašanje nadležnih ustanova, tijela i pojedinaca, razočaralo je pripadnike ove profesije iako su do sad uvijek spremno i stručno ispunjavali sve postavljene zadaće.

Uz malo dobre volje i razumijevanja ova profesija bi novim Zakonom dobila status kojim bi svi bili zadovoljni i motivirani za nove izazove iz područja odgoja i obrazovanja te knjižnične djelatnosti.